Kopriva (Urtica dioica L.) je višegodišnja zeljasta vrsta značajnog hranidbenog, zdravstvenog i gospodarskog potencijala. Trajna je, do 150 cm visoka biljka s razgranjenim, puzajućim podankom i s uspravnom, četverobridnom dlakavom stabljikom.

Primjenjiva je u ekološkoj poljoprivredi, prehrambenoj, farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji, odnosno medicini i kulinarstvu. Rasprostranjena je i rastom prilagođena različitim klimatskim uvjetima počevši od umjerenih i tropskih područja, Europe, Azije sve do Amerike.

Djeluje diuretički

Biljka je dvodomna i cvate neuglednim zelenkastim cvatovima. Kopriva sadrži razne fitosterole: u cijeloj biljci, a osobito u cvjetovima, nalaze se flavonolni glikozidi. U žarnim dlačicama nalaze se amini, kao što su npr. histamin i serotonin, dok se u zelenim dijelovima nalaze acetilkolin i kolin. Količina mineralnih tvari u listovima kao što su kalcij, magnezij, fosfor, silicij i sumpor ovisi o staništu i dijelu godine. Kopriva sadrži i vitamine (C, B2, K1), pantotensku kiselinu i kumarin skopoletin. U korijenu se nalaze i srodni steroidi, fenilpropani te rijetki lignin (neoolivil), kumarin skopoletin, brojne aminokiseline, šećeri kao rezervne tvari, polisaharidi i lektini. Zeleni dijelovi koprive zbog velike količine kalija djeluju diuretički. Kopriva umanjuje razinu šećera u krvi te se zato nalazi u brojnim čajnim mješavinama koje se koriste kod povišenog šećera. Olakšava reumatske tegobe te djeluje protiv proljeva i pomaže kod hemeroida.

List i korijen koriste se za jačanje korijena kose, a pokazalo se da je kopriva biljka s najizraženijim antioksidativnim djelovanjem. Njeni preparati imaju dozvolu korištenja u ekološkoj, odnosno biodinamičkoj proizvodnji.

Čaj od koprive
Suha herba koprive

Uzgoj koprive

Kopriva je biljka koja se može uzgajati i na zasjenjenim površinama jer nema velike potrebe za svjetlom i toplinom. Za uzgoj koprive pogodni su svi tipovi tla, ali slabije uspijeva na teškim i vlažnim tlima tipa pseudogleja. Kopriva kao višegodišnja kultura ne ulazi u klasični plodored. Pri izboru površine treba paziti da nisu jako zakorovljene, posebno višegodišnjim korovima. Obrada tla se obavlja kao i za druge kulture. Ona zahtijeva rastresito tlo jer se razmnožava vriježama.

Kopriva se ubraja u nitrofilne vrste, odnosno vrste koje preferiraju dušik te ju je na početku uzgoja potrebno gnojiti s 150 kg dušika po hektaru. Za prihranjivanje se dodaje 30 do 40 kg dušika nakon svakog otkosa. Potrebe za kalijem i fosforom ovise o plodnosti tla. Kalij se primjenjuje u količini 200 kg/ha K2O, dok su količine fosfora nešto manje (60 do 80 kg/ha P2O5). Kopriva se razmnožava sjetvom sjemena ili vriježama. Budući da je sjeme vrlo sitno, preporučuje se proizvodnja presadnica u toplim ili hladnim lijehama.

Najjeftiniji način proizvodnje je u hladnim lijehama. U ovom slučaju sjeme se sije u svibnju, a presadnice se presađuju u jesen. Sjetva koprive se može obaviti i u kasnu jesen, prije pojave mrazeva. Za proizvodnju presadnica potrebno je 0,1 do 0,2 kg sjemena, odnosno 45000 do 65000 presadnica. Za izravnu sjetvu potrebno je 3 do 4 kg/ha sjemena, a presadnice se mogu saditi strojno. U prvoj godini uzgoja prinos je dosta mali jer se biljke sporo razvijaju dok se puni urod može očekivati tek u drugoj i u sljedećim godinama.

Razmnožavanje vriježama obavlja se slično kao i kod mente. S postojećeg nasada uzimaju se vriježe s kojih se odstranjuju nadzemni, truli i oboljeli dijelovi, a za sadnju se koriste one koje sadrže 80 % vlage. Saditi se mogu vriježe već nakon prve godine vegetacije, ako je usjev prije druge košnje bio dovoljno gust. Vriježe se vade i sakupljaju vadilicama, s raonikom za krumpir ili šećernu repu. Izvađene vriježe potrebno je što prije pokupiti i prenijeti do pripremljene površine. Očišćene vriježe razdvajaju se i režu na dužinu od 25 do 30 cm.

Preporučuje se sadnja u jesen jer se tako već u prvoj godini vegetacije osiguravaju dvije košnje.

Ako postoji mogućnost natapanja, sadnja se može obaviti i u proljeće, ali najkasnije do sredine travnja. Vriježe se mogu saditi na više načina. Prvi je način sadnja u jednom prohodu četverorednim strojem za sadnju krumpira ili strojem za sadnju kojem se skinu diskovi što prihvaćaju i ulažu sadnice u tlo. Sadnja se obavlja u brazde duboke 10 cm na razmak između redova od 50 do 70 cm i s razmakom između biljaka od 30 cm. Takvim razmacima omogućuje se sklop po hektaru s 45000 do 65000 vriježa.

Korijen koprive
Sušena kopriva

Kopriva je vrsta koja ne podnosi zbijeno tlo te se kultiviranje i okopavanje obavljaju u svrhu održavanja što bolje rastresitosti tla i uništavanja korova. Tijekom vegetacije kopriva zahtijeva dosta hraniva. Prihranjivanje se obavlja u početnoj fazi razvoja i nakon svake košnje. Prvo se prihranjivanje obavlja u rano proljeće, prije početka vegetacije s 150 do 200 kg/ha dušičnog gnojiva. Nakon svakog ili svakog drugog otkosa primjenjuje se 100 kg/ha dušičnog gnojiva (KAN-a). Navodnjavanje se provodi prema potrebi.

Branje koprive
Zeleni smoothiji napravljeni od koprive

Berba koprive se obavlja kad su biljke sasvim mlade, odnosno kad dostignu visinu 30 cm. U našim klimatskim uvjetima to se postiže već polovicom travnja, a druga je žetva moguća već nakon 15 do 20 dana. Ako se zakasni s košnjom, kose se cijele biljke, suše i odvaja se lišće od stabljika. Prednost je koprive što ima sposobnost regeneracije pa se nakon košnje iz preostalih nodija nastavlja njen rast, uslijed čega je moguće postići i do nekoliko otkosa tijekom jedne vegetacijske sezone. Vađenje korijena obavlja se plitkim podrivanjem. Izvađeni korijen potrebno je očistiti od nadzemnih i oštećenih dijelova, oprati i osušiti.

Kopriva se može sušiti prirodno na suncu dok ne povene, a nakon toga se dosušuje u zaštićenom i prozračnom prostoru uz često preokretanje. Sušiti se može i u sušarama, prvih dva sata na temperaturi od 60 °C, a kasnije na temperaturi od 50 °C. Za jedan kilogram suhe herbe, potrebno je pet do šest kilograma svježe. Korijen bi trebalo obavezno sušiti u sušarama jer se vađenje obavlja tijekom jeseni, kad je dosta vlage u zraku. U prvoj godini uzgoja prinos je nešto manji. S površine od jednog hektara može se dobiti 10 do 15 t svježih listova, odnosno dvije do tri tone suhih listova koprive. Prinos svježeg korijena je od osam do deset tona po hektaru, odnosno dvije i pol do tri i pol tone po hektaru suhog.

Vrhovi koprive ubrani za pripravak čaja       

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakGenotipizacija ženske teladi i junica
Sljedeći članakDavid Pejić – najbolji ekološki poljoprivrednik u EU
Avatar
Viši predavač na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima. Nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Rođena je 28. ožujka 1969. godine u Koprivnici. Osnovnu školu i srednju poljoprivrednu školu završila je u Križevcima. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, smjer ratarstvo, diplomirala je 1997. godine. Poslijediplomski studij iz područja Bilinogojstva, smjer povrćarstvo, upisala je na istom fakultetu 2003. godine. Magistarski rad pod naslovom „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“ obranila je 2008. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2013. Od 1997. godine zaposlena je u poljoprivrednom poduzeću „Jakšinić“ kao odgovorna osoba za promet zaštitnim sredstvima, a od 2003. godine na Visokom gospodarskom učilištu u Križevcima na radnom mjestu stručnog suradnika. Tijekom rada na Visokom gospodarskom učilištu radila u agrokemijskom laboratoriju i sudjelovala u izradi analiza tla, biljnog materijala i vina, te u izvođenju stručne prakse na ekonomiji Visokog gospodarskog učilišta. Akademske godine 2006./2007. sudjeluje u izvođenju vježbi i stručne prakse iz modula „Žitarice i zrnate mahunarke“, a od akademske godine 2008./2009. sudjeluje i u izvođenju vježbi iz modula „Poljoprivredna botanika“. Akademske godine 2006./2007., 2007./2008., 2008./2009., 2010./2011. sudjelovala u izvođenju vježbi iz kolegija „Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje“. Od 2011./2012. sudjeluje u izvođenju nastave na kolegiju Aromatsko, ljekovito i ukrasno bilje, a od 2012./2013. na kolegiju Hmeljarstvo i bobičasto voće. Od 2014./2015. nositeljica je kolegija Ljekovito i aromatično bilje i suradnica na kolegiju Ukrasne biljne vrste u oblikovanju vrtova. Osim navedenog sudjelovala je kao član povjerenstva na 60 završnih radova te bila mentor na 12 završnih radova. Temeljem sudjelovanja u istraživačkom radu do sad je objavila 14 znanstvenih i 6 stručnih radova. Sudjelovala je i u izradi te prezentiranju radova na 14 znanstvenih skupova s međunarodnim sudjelovanjem. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu bila je uključena u stručni i znanstveno-istraživački rad, a završetkom poslijediplomskoga studija uključena je i u rad na VIP projektu “ Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“. Trenutno radi na jednom VIP projektu „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnogotpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ i jednom znanstvenom projektu „Taxonomy, Ecology and utilization of carob tree (Cerotonia siliqua L.) and bay laurel (Laurus nobilis L.)“. Izbor u nastavno zvanje višeg predavača proveden je u travnju 2015.