Mogućnost sjetve ili sadnje na otvorenom određena je klimatskim uvjetima određenog područja, prije svega temperaturnim i zahtjevima određene ljekovite vrste prema specifičnim ekološkim faktorima.

Budući da među ljekovitim biljkama postoji velik broj vrsta, postoji mogućnost da se najbolje iskoriste klimatske specifičnosti pojedinih krajeva. Tako su određene ljekovite vrste pogodne za uzgoj na suhim staništima kao što su: čubar, korijander i timijan, dok ljupčac više preferira vlažna staništa. Svakako, prije samog odabira ljekovitog i aromatičnog bilja koje ćemo sijati ili saditi važno je poznavati odnos pojedinih biljnih vrsta prema uvjetima okoline. Ovisno o planiranoj površini i odabiru određene biljne vrste, prije sjetve ili sadnje potrebno je kvalitetno pripremiti tlo.

Razmnožavanje presadnicama je skuplje, ali i sigurnije

Za uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja potrebni su kontejneri i lonci za uzgoj presadnica i mladih biljaka, sadilice, škare za uzimanje reznica i košnju biljaka te povratni rez starijih grmova. Planiramo li sjetvu ili sadnju na otvorenom, bilo je potrebno obaviti osnovnu obradu tla u kasnu jesen kojom se zahvaća veća dubina tla, odnosno dio u kojem će se razvijati veća masa korijena. Dopunska obrada tla se provodi u proljeće, a podrazumijeva poravnavanje i usitnjavanje tla, odnosno finu pripremu za sjetvu ili sadnju. Na većim površinama će se obrada provoditi mehanizirano, a na manjim pomoću raznih alata, kao što su štihače u svrhu prevrtanja tla, lopate, vile za rahljenje tla, grablje za poravnavanje tla i oblikovanje gredica te motike ili drugi alat za usitnjavanje tla i okopavanje biljaka. Tijekom pripreme tla važno je da se tlo očisti od korova, naročito višegodišnjih.

Na tlima težeg mehaničkog sastava, kao i u slučaju zakorovljenih površina, treba primijeniti klasično oranje i druge mjere površinske obrade tla. Velik broj ljekovitih i aromatičnih vrsta ima sitno sjeme, pa je pa je potrebno pažljivo pripremiti sjetveni sloj. Neophodno je osigurati ravnu površinu i optimalno usitnjene čestice tla koje će svojim rasporedom u profilu sjetvenog sloja omogućiti brzo otjecanje suvišne vode u dublje slojeve. Dobra struktura tla osigurava brzo procjeđivanje viška vode, zbog čega nije potrebno odgađati potrebne radove u vrtu. Navedenim postupcima olakšavamo planiranje datuma sjetve ili sadnje i berbe, čime se postiže bolje iskorištenje površine i produžava sezona uzgoja. Veći dio ljekovitih i aromatičnih vrsta razmnožava se presadnicama, a tek manji dio izravnom sjetvom. Razmnožavanje presadnicama je skuplje, ali je za vrste koje su sitnog sjemena kao što su bosiljak i mažuran sigurnije od izravne sjetve.

U zaštićenim prostorima i do 20 dana ranije nego na otvorenom

U negrijanim zaštićenim prostorima sjetva ili sadnja moguća je 15 do 20 dana ranije nego na otvorenom. Ovisno o lokaciji, početak ili sredina veljače vrijeme je sjetve najranijeg ljekovitog i aromatičnog bilja u zaštićene prostore i na otvoreno. Prije same sjetve ili sadnje, površinu kojom raspolažemo je potrebno pripremiti čim to vremenske prilike dopuste. Tijekom veljače može se obaviti prva priprema tla. Za bolji i kvalitetniji prinos preporuča se postaviti foliju za malčiranje, a presadnice se njeguju pravilnim zalijevanjem, prozračivanjem i ishranom. Također, u grijanom zaštićenom prostoru se obavlja sjetva sjemena za proizvodnju presadnica bosiljka, čubra, korijandera, kadulje, kopra, ljupčaca, majčine dušice, mažurana, miloduha, nevena, origana i timijana. U toplijim krajevima na otvoreno se može posijati: vlasac, ljupčac, origano i pastrnjak.

Mažuran – za 8 do 10 dana počinje nicati

Mažuran (Origanum majorana) se može uspješno uzgajati sadnjom ili izravnom sjetvom, što je ekonomičnije. Sadnice se mogu uzgajati u toplim i hladnim lijehama.

Mažuran, Foto Shutterstock

U hladne (otvorene) lijehe sije se u ožujku. Pri izravnoj sjetvi potrebno je paziti da se ne posije dublje od 0,3 cm. Nakon sjetve površina se dobro navlaži i prekrije folijom. Otprilike za osam do deset dana, kada biljke počinju nicati, ukloni se folija. Dobro njegovane sadnice, visoke 6-8 cm, mogu se saditi krajem travnja. Sadnja se obavlja na međuredni razmak 50 cm i razmak u redu 20-25 cm. Izravna sjetva obavlja se početkom ožujka. Sjetvena površina mora biti dobro pripremljena jer sjeme posijano dublje od 0,5 cm neće niknuti.

Preporuča se međuredni razmak 50 cm. Najbolje je sijati tako da redovi ostanu otvoreni, a nakon sjetve povaljati glatkim valjkom. Optimalan je sklop 120-130 biljaka po dužnom metru, za što je potrebno 8-10 kg sjemena po hektaru. Tako posijano sjeme niče tek za tri tjedna.

Kopar – nema velike zahtjeve prema vodi

Kopar (Anethum graveolens) nije osjetljiv na kvalitetu tla i klimu. Raste u uvjetima umjereno vlažne klime. Optimalna temperatura za klijanje je 8 do 10 °C, nakon čega sjeme proklija za 10 do 17 dana.

Kopar, Foto shutterstock

Do oblikovanja stabljike dolazi za 40 do 50 dana, a u optimalnim uvjetima od početka klijanja do punog cvata prođe 50 do 70 dana. Kopar nema velike zahtjeve prema vodi te je samo u fazi klijanja i nicanja osjetljiv na nedostatak vlage. Iako nije osjetljiv na kvalitetu tla, najbolji se rezultati ostvaruju u uvjetima uzgoja na neutralnim tlima s dubokim rastresitim oraničnim slojem. Rok sjetve ovisi o namjeni kopra. Ako se sije radi sjemena ili za dobivanje eteričnog ulja u mliječnovoštanoj zriobi, najbolje ga je posijati tijekom ožujka.

Želi li se kopar upotrijebiti kao začin, može ga se posijati od sredine ožujka do sredine svibnja i ljeti od sredine srpnja do sredine kolovoza. Sije se na dubini 1-1,5 cm. Pri sjetvi kopra za začin razmak između redova može biti 12-24 cm, a za sjeme 24-36 cm. U vlažnije podneblju, gdje postoji mogućnost napada gljivica, bolje ga je sijati na većem razmaku. Uz 100-200 klijavih zrna po dužnom metru reda potrebno je 16-18 kg, odnosno 10-12 kg sjemena po hektaru.

Bosiljak – izravno sijanje je jeftinije i jednostavnije

Bosiljak (Ocimum basilicum) se kao i većina začinskog bilja sije u rano proljeće na zaštićeno mjesto, a kada se biljke dovoljno razviju presađuju se u svibnju na otvoreno. Izravno sijanje je jeftinije i jednostavnije.

Sadnja bosiljka u glinenu posudu za zimski uzgoj u zatvorenom prostoru, Foto shutterstock

Optimalan rok sjetve na otvoreno je posljednji tjedan travnja. Sije se na razmak između redova 50 cm ili u kućice sa 3-5 sjemenki na razmaku 20-25 cm. Dubina sjetve trebala bi biti 0,5 do 1 cm, nikako dublje jer sjeme neće niknuti. Za površinu od 1 ha potrebno je 2,5-3,5 kg sjemena. Bosiljak preferira sunčane položaje te dovoljno vlažno i strukturno tlo. Može ga se uzgajati u uzgojnim posudama na prozoru tako da može biti i stalno pri ruci. Bere se prema potrebi kada se listovi dovoljno razviju, a najviše su aromatični pred cvatnju ili za vrijeme cvatnje.

Čubar voli tla bogata humusom

Čubar (Satureja hortensis) traži topao, polusjenovit položaj te vlažno tlo bogato hranjivima. U početnoj fazi razvoja čubar nije osjetljiv na proljetne mrazeve, što omogućava ranu sjetvu. Kako sjeme klija na temperaturi 14-16 °C, čubar se na otvoreno sije tek prelaskom ožujka u travanj ili u veljači u zaštićenim prostorima.

Čubar, Foto: Shutterstock

Potrebno je oko deset dana da proklije. Dobro ga je sijati u uzgojne posude. Čubar preferira svjetlost i toplinu pa se sije na tlima bogatim humusom, koja se brže zagriju. Kasnija je sjetva opravdana, samo ako se tlo natapa. Dubina sjetve 0,5-1 cm, a međuredni razmak 50 cm. Uz 120-150 klijavih zrna na dužni metar potrebo je 4 do 6 kg sjemena po hektaru.

Korijandar se sije sjemenom

Razmnožavanje korijandra (Coriandrum sativum) je isključivo sjemenom, a sjeme se sije izravno na parcelu. Na plodnijem je tlu potrebno koristiti međuredni razmak od 40 – 50 cm. Sjeme se sije na dubini od 3 cm.

Korijandar, Foto shutterstock

Na našim se prostorima sjetva korijandra obavlja početkom proljeća, odnosno od prve polovice ožujka do kraja travnja. Najbolje je vrijeme kad je tlo zagrijano na 7-8 °C. Kasniji termini nisu preporučljivi zbog vrlo čestih pojava sušnih razdoblja tijekom proljeća. Sjetva se obavlja na međuredni razmak od 40 cm te 70 biljaka na 1 m2 prilikom čega je potrebno upotrijebiti 20 kg/ha sjemena.

Kadulja – preporuča se izravna sjetva do najkasnije 15. ožujka

Izravna sjetva kadulje (Salvia officinalis) se obavlja tijekom ožujka do travnja, dok se sjeme za presadnice sije početkom ožujka. Preporuča se izravna sjetva, najkasnije do 15. ožujka, jer kadulja dugo niče i za početni rast treba dosta vode. Sije se sijaćicom na razmak između redova 50 cm i dubinu 1,5 -2 cm.

Kadulja, Foto shutterstock

Računa se da po metru duljine bude 70 do 80 biljaka. Za takav način sjetve potrebno je 10-12 kg sjemena po hektaru, uz uvjet da je klijavost sjemena veća od 80 %. Ako je sjetva obavljena u optimalnom roku, već u prvoj godini usjev se može kositi dva puta. Posadi li se rasad, u prvoj se godini sadnje usjev kosi jedanput ili se uopće ne kosi. Zrele presadnice je najbolje u tlo posaditi tijekom listopada ili studenog te rano u proljeće. Presađuje se strojem za sadnju, na razmak između redova 70 cm, a u redu 40 do 50 cm. Nakon sadnje obavezno je zalijevanje usjeva. Za proizvodnju sadnica po 1 ha potrebno je 250 do 300 m2 lijeha i 0,5 do 1 kg sjemena.

Miloduh treba sijati što ranije u proljeće

U našim klimatskim uvjetima, zbog čestih golomrazica tijekom veljače, sigurnija je proljetna sjetva miloduha ili izopa (Hyssopus officinalis) u ožujku.

Izop ili miloduh, Foto shutterstock

Miloduh je dobro posijati što ranije u proljeće, nikako poslije 10. travnja. Pri kasnijoj sjetvi malo je vjerojatno da će jednolično nicati i postići željeni sklop. Norma sjetve je 2,8-4,5 kg/ha sjemena, ovisno o postotku klijavog sjemena. Sije se na međuredni razmak 50 cm dok bi razmak u redu trebao biti 120-150 biljaka. Sjeme se sije na dubinu 1-1,5 cm, nikako dublje od 2 cm.

Neven – može se sijati i saditi

Mlade biljke nevena (Calendula officinalis) nisu osjetljive na proljetne mrazeve, pa je sjetvu moguće obaviti (što) ranije u proljeće, da bi što prije mogla početi berba cvijeta. Na taj način se dobiva veći prinos po jedinici površine.

Neven, Foto pixabay.com

Sije se izravno na međuredni razmak 50 cm, u neprekidnom nizu, na dubinu 3-4 cm. Za 1 ha dovoljno je 5-6 kg sjemena. Moguć je i uzgoj nevena iz rasada, ali je gospodarski opravdan samo ako se uzgaja kao ukrasna biljka.

Ljupčac voli toplo i tlo bogato hranjivima

Ljupčac (Levisticum officinale) preferira topao, polusjenovit položaj te vlažno tlo bogato hranjivima.

Ljupčac, Foto pixabay.com

U otvorena se klijališta sije u ožujku, na razmak od 24 cm. Sadnice se prije presađivanja pokose na visini 5-7 cm, izvade iz tla i posade na razmak između redova 50 cm i razmak u redu 30-40 cm. Vrat korijena mora biti 2-3 cm u tlu. Takav način sadnje, nije ekonomičan pa se sve više primjenjuje izravna sjetva u ožujku i to sijaćicama na međuredni razmak 50 cm i na dubinu 1-1,5 cm. Za 1 ha je potrebno 6-8 kg sjemena.

Timijan – sjeme se sije u brazde

Timijan (Thymus vulgaris) se razmnožava vegetativno, dijeljenjem busenova ili generativno sjemenom. Izravna se sjetva ne primjenjuje zbog dugotrajnog nicanja sjemena. Buseni se dijele tako da svaki dio ima žile i nadzemni dio.

Timijan, Foto pixabay.com

Nadzemni dio treba skratiti kako bi se nove biljke što bolje i pravilnije granale. Na većim se površinama uglavnom primjenjuje razmnožavanje presadnicama. Presadnice se mogu proizvoditi u hladnim ili toplim lijehama. U toplim se lijehama sjeme sije krajem zime ili u rano proljeće, a u hladnima tijekom ljeta. Sjeme se sije u brazde na razmaku od 20 cm i potom prekriva slojem zemlje ili treseta debljine 0,5-1 cm. Sije se na razmak 25-30 cm, uz utrošak 0,8-1 g sjemena po 1 m2. Sjeme ne smije biti posijano dublje od 0,5 cm. Rasad je spreman za sadnju već tijekom listopada, ali može i u zaštićenom prostoru prezimiti te se sadi u proljeće.

Prethodni članakBolesti uljane repice nisu bezopasne
Sljedeći članakKako do dobre kvalitete mesa divljači?
dr.sc. Renata Erhatić
Dr.sc. Renata Erhatić diplomirala je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu stekla stupanj magistra znanosti obranom magistarskog rada „Prinos i sadržaj biogenih elemenata ploda rajčice kao rezultat koncentracije NaCl-a u hranjivoj otopini“. Doktorsku disertaciju pod naslovom “Utjecaj supstrata i gnojidbe na rast, razvoj i kemijski sastav mirisave ljubičice (Viola odorata L.)“ obranila je 2012. Na Visokome gospodarskom učilištu u Križevcima radi od 2003., najprije kao stručni suradnik, potom kao predavač i viši predavač, a od 2018. kao profesor visoke škole. Također je izabrana u znanstveno zvanje znanstvenog suradnika iz područja biotehničkih znanosti. Na Preddiplomskom stručnom studiju Poljoprivreda predaje predmete Ljekovito i aromatično bilje, Bobičasto voće, Žitarice i Zrnate mahunarke, a na Specijalističkom diplomskom stručnom studiju Poljoprivreda nositeljica je predmeta Uzgoj ljekovitog i aromatičnog bilja u ekološkoj i održivoj proizvodnji. Od prvih dana zaposlenja na Visokom gospodarskom učilištu uključena je u stručni i znanstveno-istraživački rad. Objavila je elektronički nastavni materijal „Egzotične ljekovite biljne vrste“ te je sudjelovala u izradi priručnika „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji”. Sudjelovala je na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama te je objavila 80 znanstvenih i stručnih radova. Radila je na dva VIP projekta MPŠVG: „Unapređenje proizvodnje povrća korištenjem kalemljenih presadnica“ i „Korištenje kompostiranog biorazgradivog komunalnog otpada u održivoj poljoprivrednoj proizvodnji“ te dva znanstvena projekta: TEUCLIC „Taxonomy, Ecology and Utilization of Carob Tree (Cerotonia siliqua L.) and Bay Laurel (Laurus nobilis L.)“ i „Procjena adaptabilnosti hrvatskog sortimenta kukuruza i soje u funkciji oplemenjivanja za tolerantnost na sušu–AGRO-DROUGHT-ADAPT“. U sklopu navedenih projekata objavljeno je nekoliko znanstvenih, stručnih, završnih i diplomskih radova koji su predstavljeni na međunarodnim konferencijama. U sklopu Erasmus programa mobilnosti osposobljavala se na nekoliko visokoškolskih ustanova u inozemstvu.