Naziv ružmarin potječe od latinskog ros (rosa) i marinus (more) morska ruža. U našim krajevima još zovu ružmarin, rožmarin, rusmarin, ruzman, žmurod, zimorad. Potječe iz mediteranskih krajeva, gdje raste na vapnenastom tlu bogatom kalcijem, u uvjetima blage zime i vrućeg i sušnog ljeta.
Ružmarin je samonikla trajna grmolika zimzelena biljka koja naraste u visinu od jednog do dva metra. Vrlo je otporna i izdržljiva. Zimzelen je ne samo u priobalju već i u kontinentalnom dijelu naše zemlje. Budući da je osjetljiv na niske temperature, zimi ga je na kontinentu potrebno zaštititi.
Cvjetovi ružmarina (flores rosmarin) se beru u proljeće. Mladi izdanci (herba rosmarin) i mladi listovi (folia rosmarin) se beru nakon cvatnje. Berba se obavlja rano ujutro, nakon čega se suše na suhom i prozračnom mjestu u hladu. Poslije mjesec dana sušenja, grančice se odstrane. Listovi, mladi izdanci i cvjetovi se izdvoje i spreme u papirnate vrećice na tamnom i suhom mjestu do uporabe.
Snažno djelovanje na imunološki sustav
U narodnoj se medicini koriste listovi, cvjetovi, grančice i med od ružmarina. Poznato je njihovo diuretsko, antiseptično i protuupalno svojstvo, ima i snažno djelovanje na imunološki sustav. Od davnina se koristi pripravak od ružmarina za liječenje iscrpljenosti, neuroze, loše probave, slabe prokrvljenosti te za učinkovito izlučivanje mokraće. Dokazano je da ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te tako liječi glavobolju i poboljšava koncentraciju.
Alkoholna otopina i eterično ulje, koje se koristi isključivo za vanjsku uporabu, kao sredstvo za masažu kod reumatizma i glavobolje, za spravljanje masti i krema za rane te pomaže u prevenciji raka kože. Istraživanja su pokazala da ružmarin sadrži visoku razinu ružmarinske kiseline.
Ona djeluje kao blagi analgetik. Koristi se za liječenje upala i oštećenja zglobova. Poznati pripravak ocat začinskog bilja, ili kako su ga zvali u Srednjem vijeku „ocat četvorice lopova“, koji se sastojao od vinskog octa u kojem se je maceriralo lišće kadulje, pelina, ružmarina i lavande, kojim su se liječili od kuge, ovaj se ocat još i danas prodaje u Provansi kao antiseptičko sredstvo.
Energetski sadržaj 100 g svježeg ružmarina iznosi 130 kcl/550kJ. Od toga je 20 posto ugljikohidrata, 6 posto masti, 3 posto bjelančevina, 15 posto vlakana i 44 posto fitosterola. Od minerala sadrži mangan, željezo, kalcij, bakar i magnezij, odličan je izvor vitamina A, C, B5, B6 i B9. U fitoterapiji i aromaterapiji se koriste dijelovi biljke koji sadrži kanforasto i eterično ulje, smolu, tanin i druge sastojke. Ono se dodaje mirisnim kupkama i mirisnim svijećama.
Više od tisuću godina poznata je i cijenjena široka primjena ružmarina u gastronomiji. U Dalmaciji je poznata marinada za ribu i divljač pod imenom «savuret». U Istri se dodaje raznim pečenkama s krumpirima, a u Slavoniji se pečenoj svinjetini na roštilju dodaju grančice ružmarina. Ako se pažljivo koristi, izvrstan je začin za juhe, pirjano povrće, pečeno meso i ribu, kao i u svim masnim jelima i pikantnim umacima. Preporuča se uvijek, ako je to moguće koristiti svježi nad suhim začinom. Gotovo nijedno jelo, koje bi se spravljalo od divljači ili od ribe od kamena nije se moglo zamisliti bez dodatka ružmarina. Aromatiziranje salatnog maslinovog ulja sa ružmarinom, češnjakom i limunovom koricom, radi se tako da se zagrije maslinovo ulje i u njemu maceriraju sastojci najmanje petnaest dana. Nakon toga se procijedi i koristi kao začin za svježe povrće.
Izvor: Gospodarski kalendar
 i marinus (more) morska ruža. U našim krajevima još zovu ružmarin, rožmarin, rusmarin, ruzman, žmurod, zimorad.){kind=link}