U posljednjem članku naveli smo lavandu i ružmarin kao najpoznatije ljekovite mediteranske vrste. Među mediteranske ljekovite vrste se uvrštava i kadulja (Salvia officinalis), timijan (Thymus vulgaris) i druge. Ove biljke su poznate po svojim ljekovitim svojstvima, koja se pripisuju različitim spojevima prisutnim u njihovim listovima, cvjetovima i drugim dijelovima.
To su biljke južnog podneblja termofilne i fotofilne, što znači da su navikle na sušu, sunce i škrto tlo. Idealne su za sve one koji žele vrt koji izgleda atraktivno tijekom cijele godine, a da pritom ne zahtijeva svakodnevno zalijevanje ili osjetljivu njegu.
Mravinac ili origano
Mažuran i origano su grmolike zeljaste biljka iz porodice usnača (Lamiaceae). Činjenica da su mažuran i origano vrste iz iste porodice već kazuje da imaju sličnosti u izgledu, okusu i aromi. Najpoznatije su grčka, španjolska i meksička vrsta mažurana, a razlikuju se po jačini arome i okusa.Mažuran se u mediteranskim područjima može uzgajati kao višegodišnja biljka, dok je u područjima s umjerenom klimom moguć samo jednogodišnji uzgoj. U mediteranskim krajevima te brdsko-planinskim predjelima, raste višegodišnja začinska biljka iz istog roda mravinac ili origano (Origanum vulgare). Od nedavno se uzgaja i vrsta Origanum heracleoticum, ponajviše u Grčkoj, Italiji i Izraelu te drugim mediteranskim zemljama. Biljka raste kao niski grmić do 50 cm visine.
Mažuran (Origanum majorana) ima tanak račvast korijen iz kojeg izrastu uspravne stabljike. Stabljika je četvrtasta, ravna i dosta razgranata. Cijela je biljka prekrivena mekim i sitnim dlačicama. Listovi su nasuprotno raspoređeni na stabljici, donji imaju izdužen, a gornji ovalan oblik. Mogu biti dugi do 2,5, široki do 1,5 cm. Na vrhovima grana mažurana formira se klasasti cvat sastavljen od sitnih cvjetova bijele do svijetloružičaste boje. Cvatnja počinje krajem lipnja, a traje do mjesec dana. Ako se biljka na početku cvatnje pokosi i ako ima dovoljno oborina tijekom srpnja, ponovno procvjeta u kolovozu. Zbog ugodnog mirisa i dugotrajne cvatnje vrlo je dobra paša za pčele.
Origano ili mravinacprepoznaje se po ružičastim i ljubičastim cvjetovima te zelenoljubičastim listovima. Kao začin se upotrebljava sušen i mljeven nadzemni dio biljke. Sakuplja se cijela biljka u cvatu ili samo listovi i gornji cvatući dijelovi biljke prema potrebi. Mažuran i origano se odavno koriste kao začini u prehrambenoj industriji, a rjeđe u medicini. U narodnoj se medicini koristi kao lijek za želučane bolesti. Destilacijom vodenom parom mažurana u cvatu dobiva se eterično ulje koje ima antibakterijsko i antiseptično djelovanje na gram pozitivne mikroorganizme i bakteriju Esherichia coli. Biljka sadrži 0,8-2,0 % eteričnog ulja. Ulje je svijetložute boje, ugodnog mirisa. Glavni sastojak eteričnog ulja je sabinen (40%). Uz sabinen ulje sadrži terpen, fenol i borneol, a koristi se u prehrambenoj industriji i u proizvodnji mirisa.
Koristi se kod probavnih smetnji, grčeva, mučnina, gubitka teka i nadutosti. Djeluje smirujuće na probavne organe, ali se može koristiti i kod nesanice. Energetska vrijednost 100 g sušenog mažurana iznosi 271 kcal. Sadrži 60,5% ugljikohidrata, 12,6% proteina i 7% masti. U mažuranu od vitamina zastupljeni su vitamin C, niacin, tiamin, riboflavin, folna, kiselina, vitamin B6, vitamin A, vitamin K te vitamin E. Od minerala sadrži kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar, mangan i selen. Nadzemni dio biljke origana sadrži 1,0 do 1,5 % eteričnog ulja. Glavni sastojci eteričnog ulja su karvakrol, timol i terpineol.
Origano ili mravinac se koristi u narodnoj medicini u obliku čajnih pripravaka, za dezinfekciju mokraćnih kanala i za iskašljavanje. Koristi se i kao digestiv i karminativ, a posebno je cijenjen kao začin u kulinarstvu i mesnoj industriji.
Majčina dušica
Majčina dušica (Thymus serpyllum) je trajna vrlo aromatična biljka, a u ljekovite svrhe se koriste list i cvijet. Raste samoniklo na sunčanim mjestima, na kamenjarima, pašnjacima i travnjacima u velikim skupinama. Od ljekovitih pripravaka rade se tinktura od majčine dušice i čaj od majčine dušice.
Poznata je kao začin, pogotovo mesnim jelima. Sadrži eterično ulje, flavonoide, organske kiseline, tanine, saponine, a u svježem stanju sadrži dosta vitamina C. Ima antialergijsko, antivirusno i protuupalno djelovanje. Upotrebljava se, prije svega, za liječenje probavnih organa i organa za disanje.
Majčina dušica pomaže u borbi protiv crijevnih parazita i osobito dječjih glista. Preporučuje se kod grčeva u želucu i u maternici te kod menstrualnih bolova i epileptičnih napada. Koristi se i kod upale zubnog mesa i afti.
Timijan
Timijan (Thymus vulgaris) se vrlo često pogrešno zamjenjuje s majčinom dušicom, srodnom biljkom koja dolazi iz istog roda Thymus, a razlika među njima najviše je očita u načinu na koji rastu i boji cvjetova. Majčina dušica (Thymus serpyllum) ima puzavi rast dok timijan (Thymus vulgaris) raste uspravno. Listovi timijana su uži od listova majčine dušice i lagano su savinuti prema dolje. Cvjetovi timijana su bijele ili nježno ružičaste boje dok cvjetovi majčine dušice tijekom cvatnje imaju tamnoružičastu boju.
Kadulja
Kadulja (Salvia officinalis) višegodišnja je medonosna, polugrmovita biljka visine 30 do 60 cm iz porodice usnača. Donji dijelovi stabljike su drvenasti, a gornji zeljasti. Listovi su dugački, ovalnog oblika, a cvjetovi tamnoljubičaste boje. Uzgaja se zbog traženog i cijenjenog eteričnog ulja te uređenja krajobraza. Od kadulje se koristi isključivo list koji je najkvalitetniji kad kadulja počne cvjetati, a to je najčešće u svibnju. Kadulja u sebi može sadržavati više od 60 različitih spojeva i supstancija koji imaju glavnu ulogu u njezinom medicinskom djelovanju. Glavni ljekoviti sastojak lista kadulje je isparljivo mirisno eterično ulje, kojeg ima od 1,5 do 2,5 %. Oporost i ljekovitost lista potječe od tanina i gorkih tvari.
Kadulja ulazi u sastav velikog broja lijekova, koji se upotrebljavaju za ispiranje usta i grla kad nastanu upale jer su to bezopasna sredstva koja jačaju sluzokožu i djeluju antiseptično. Do otkrića antibiotika kadulju su stoljećima upotrebljavali u obliku čaja protiv znojenja za oboljele od tuberkuloze jer smanjuje lučenje znojnih žlijezda. Čaj i drugi lijekovi načinjeni od kadulje upotrebljavaju se i za jačanje organizma. Čaj od kadulje također pomaže kod raznih upala.
U sastavu kadulje uz razne minerale možemo pronaći i vitamine A, B1, B2 i C te dugačak niz aktivnih supstancija poput: alfa i beta tujona, limonene+18, cineola, kamfora, kamfena, alfa pinena, borneola, beta pinena, alfa humulena, viridiflorola te još mnogo drugih. Upravo te tvari su najzaslužnije te imaju ključnu ulogu u liječenju mnogih bolesti i poremećaja.
Smilje
Smilje (Helichrysum italicum)je polugrm iz porodice glavočika (Asteraceae). Stabljika je razgranata, naraste do 60 cm visine tvoreći drvenaste, polegle ili uzdižuće stabljike. Listovi su sjedeći, duguljasti i uski, tupog vrha i malo savijenog ruba, svijetlozelene do sive boje zbog pustenastih dlaka. Cvjetovi su dvospolni, cjevasti, žuti, dugi tek oko 4 mm, skupljeni u male cvjetne glavice promjera 2-4 mm te više takvih glavica gusto je skupljeno u štitasti cvat promjera do 8 cm na vrhovima stabljika. Cvatu od travnja do srpnja. Plod je mala roška. Smilje raste samoniklo na području južne Europe, sjeverozapadne Afrike i Male Azije, na kamenitim, suhim i neobrađenim mjestima u blizini mora. Kod nas samoniklo raste na priobalnom području i otocima.
Smilje traži vrlo dobro dreniranu zemlju i toplo, otvoreno sunčano mjesto, ne podnosi niske temperature. Odgovara mu veća količina sunčevoga zračenja, što određuje aromatična svojstva. Primorsko smilje sadrži različite aromatične tvari među kojima su najznačajniji: italdion, α-kariofilen, γ-kurkumen, α-pinen, β-pinen, linalol, geraniol, nerol. Aromatična svojstva određuju primjenu smilja, kao i drugih vrsta ljekovitog i aromatičnoga bilja u farmakološke svrhe, kozmetičkoj industriji i kulinarstvu. Vrsta H. italicum ima primjenu u svim navedenim segmentima, a vrsta H. arenarium najčešće se primjenjuje u farmakološke svrhe. Velika potražnja za smiljem donijela je u posljednjem desetljeću iznimno zanimanje i značajna ulaganja u plantažne nasade.
Smilje ima antialergijsko, antikoagulantno, antiseptično, diuretsko, fungicidno i antiinflamatorno djelovanje. Koristi se u liječenju želučanih i žučnih kamenaca, za poticanje rada jetre i poboljšanje apetita, olakšavanje tegoba disajnih organa. Smilje također djeluje antibakterijski, a zbog protuupalnog djelovanja ima primjenu u liječenju: hematoma, ožiljaka, ekcema, infekcija kože i alergijskih reakcija.
Zahvaljujući tome što potiče sintezu kolagena, primjena smilja je značajna i u kozmetičkoj industriji.
Miloduh ili izop
Miloduh ili izop (Hyssopus officinalis) višegodišnja je aromatična biljka snažnog i razgranatog korijenovog sustava s brojnim žilama i žilicama koje duboko prodiru u tlo te na taj način može spriječiti i eroziju tla. Kao suha droga iskorištava se cijela stabljika, košena u fazi cvjetanja. Od nje se spravlja čaj za smirenje kašlja, posebno pri astmi, te protiv grčeva. Kako sadrži gorke tvari, upotrebljava se za poboljšanje teka, a snižava i visoki tlak.
Nadzemni dio biljke sadrži 0,15 – 1,0 % eteričnog ulja, nešto smole, tanina, jabučne kiseline i šećera. Eterično ulje je zeleno-žute boje, sadrži pinen, pinokamfen i obavezna je sirovina u industriji likera, konzerviranih i suhomesnatih proizvoda te u kozmetici. Ekstrakt miloduha sprečava znojenje, a zbog jakog antifungicidnog djelovanja poznat je u kozmetičkoj industriji. Gorkasta droga miloduha poznati je začin koji se upotrebljava u prehrambenoj industriji za poboljšanje okusa mesnih prerađevina i gotovih jela. Budući da se u prirodi može naći vrlo malo samoniklog miloduha, on se uglavnom uzgaja.
U Hrvatskoj se uzgaja vrsta Hyssopus officinalis L. ssp. officinalis Brig. var. vulgaris Benth unutar koje postoji nekoliko podvrsta koje se međusobno razlikuju u boji cvjetova; npr. cyaneus Alef. plavog je cvijeta, ruber Alef. ružičastog cvijeta i albus Alef. bijelog cvijeta. Stabljika miloduha u donjem je dijelu drvenasta i razgranata i doseže visinu 50 do 80 cm. Listovi su s lica tamnozeleni, a s naličja sivozeleni, obično sjedeći, nasuprotni, dugoljasti, jajasti ili ušiljeni glatkog ruba. S obje strane lista nalaze se udubljene žlijezde koje luče eterično ulje, tipično za sve kseromorfne vrste. Na vrhu svake stabljike miloduha je klasasti cvat, dug 20-25 cm, sastavljen od 7-9 skupina cvjetova bijele, ružičaste i prevladavajuće brončano plave boje. Razlika u kakvoći biljaka s obzirom na boju cvijeta ne postoji. Miloduh počinje cvjetati u prvoj polovici lipnja i cvijeta tijekom cijelog ljeta. Cvjetovi su bogati nektarom pa su pogodni za pčelinju pašu.
