Sunčano i toplo vrijeme idealno je za skupljanje bilja za čajeve i druge pripravke. U to vrijeme se prikupljaju i plodovi borovice, drijena i gloga.
Borovica (Juniperus communis)
Borovica pripada u porodicu čempresa (Cupressaceae). Kao drvo ili manji grm raste po cijeloj Hrvatskoj u šumama i suhim obroncima. Borovica ima ljekovitu i kulinarsku primjenu. Postoji više od 170 sortimenata. Rasprostranjena je u Europi, planinskim područjima sjeverne Afrike, u Maloj Aziji, na Kavkazu, u Iranu, Afganistanu, na Himalaji, u sjevernoj Aziji te u Sjevernoj Americi.
Kao varijetet borovice smatra se patuljasta kleka, planinska česmika ili klečica (Juniperus communis L. ssp. nana) koji naraste tek 20-50 cm visine, no vrlo dobro je razgranat i tvori gusti tepih, a plod je nešto veći od obične borovice. Obična borovica je vazdazeleni grm ili niže stablo. Uspravna je rasta, naraste 5 metra visine iako rijetko može narasti i do 15 metara. Grane su polegnute, uzdignute ili viseće, korijenov sustav je dobro razgranat, s glavnom žilom. Kora je u mladosti glatka, crvenkasta do smeđa, u starijih primjeraka je sivosmeđa, izbrazdana i ljušti se u krpastim ljuskama. Pupovi su mali, zelenkasti ili smeđi, ušiljenojajasti, prekriveni bodljastim ljuskama. Iglice su kratke, krute, u osnovi šire, šiljate i jako bodljikave, duge 0,5-2 cm, široke do 2 mm, na licu imaju bijelu prugu, naličje je zeleno, smještene su gusto po tri u pršljenu a na biljci ostaju do 4 godine.
Borovica je češće dvodomna biljka (muški i ženski cvjetovi nisu na istom stablu), a tek rjeđe jednodomna. Muški cvjetovi su jajasti i žuti, usmjereni prema gore i skupljeni su po 2-3 u pazušcima prošlogodišnjih iglica, pelud im je često bjelkast. Ženski cvjetovi su zeleni, uspravni, dugi 3-4 mm, rastu pojedinačno u pazušcima iglica, imaju 3-6 ljusaka pri dnu s po 1-2 sjemena zametka. Cvate u travnju i svibnju. Plodovi su male okruglaste bobice promjera 6-9 mm koje se nalaze na kratkim drškama, svaka sadrži po tri tvrde, jajolike, trobridne, smeđe sjemenke. Za dozrijevanje im je potrebno 2 godine kad iz zelene prelaze u tamnoplavu boju. U isto vrijeme mogu se naći nedozrele bobice i one koje će tek sljedeće godine sazrjeti.
Bobice se sakupljaju ujesen, no zbog vrlo bodljikavih iglica teže se ubiru. Može se ispod biljke rasprostrti neka tkanina kao pokrivač te se štapom bobice otresu i kad padnu sakupljaju se. Suše se na hladnom, suhom i prozračnom mjestu te se čuvaju u dobro zatvorenioj posudi na tamnom mjestu. Bobice jedu ptičice iako je vrijednost bobica lošija u odnosu na druge plodove. Životinje koje brste zbog bodljikavosti ju uglavnom izbjegavaju, pogotovo ako im je dostupna druga hrana. U davnim vremenima smatralo se da bobice borovice imaju čarobne ljekovite, pa čak i čarobne moći. Vjerovalo se da grančica borovice iznad ulaznih vrata pomaže u borbi protiv zlih uroka i vještica. Danas se također koristi u medicini, kao snažan sastojak u raznim lijekovima i tretmanima. Plodovi sadrže do 33% invertnog šećera, eterično ulje, flavonoidne glikozide, biflavonoide, proantocijanidine, katehinske trijeslovine, malo pektina i guma, vosak, smolu, organske kiseline.
Obična borovica je blagi diuretik koji pomaže kod zadržavanja vode, nadutosti, PMS-a i infekcija mokraćnog sustava. Snižava šećer u krvi, pomaže u obnavljanju gušterače te povećava proizvodnju inzulina, pa je stoga korisna kod dijabetesa. Suhe, zrele bobice borovice sadrže i do 2,5% eteričnog ulja koje se smatra njihovom najljekovitijom tvari, a osim u ljekovite svrhe upotrebljava se u farmaceutskoj i kozmetičkoj industriji te kao sastojak parfema.
Iglice borovice mogu se koristiti kao čaj, bogate su vitaminom C (100 mg%) i karotinom (2-3 mg%). Bobice se koriste za začinjavanje hrane, najčešće kao dodatak varivima. Sirov okus im je intenzivno aromatičan i malo trpak. Čaj od bobica je koristan kao diuretik i za poticanje apetita. U pučkoj medicini upotrebljava se za čišćenje krvi no izbjegava se njegova konzumacija kod slabosti bubrega, pogotovo za dužu upotrebu jer dolazi do oštećenja bubrega. Trudnice bi je trebale izbjegavati.
Čaj od plodova borovice
2 g plodova prelije se šalicom kipuće vode i pije 2-3 puta dnevno, ne duže od 7 do 10 dana. Plodovi borovice sadrže eterično ulje (0,5-3%) te se njeno ulje dobiveno destilacijom vodenom parom koristi u aromaterapiji. Zbog analgetskog i protuupalnog djelovanja korisno je kod upalnih i degenerativnih bolesti zglobova. Nalazi se također u recepturama za celulit i ponekad, zbog antiseptičnih osobina, u pripravcima za njegu kože sklone bubuljicama.
Bobice borovice tradicionalno se koriste u proizvodnji gina i glavni su sastojak koji ginu daje njegovu karakterističnu aromu. Ubacuju se u klasični gin tonic kako bi dodatno naglasile sam okus gina. Sama riječ gin dolazi od francuske riječi “genievre”, ili nizozemske riječi “jenever,” koje obje znače juniper ili borovica. Također se koristi pri kuhanju kao začin, a sve se više počinju koristiti i u proizvodnji craft pive. Kao začin, dodaje se paštetama, juhama, ribljim i mesnim prerađevinama, raznim umacima, marinadama, nadjevima, itd. Izvrsno se nadopunjuje s mediteranskim začinskim biljem i citrusima.
Drijen (Cornus mas)
Dren, drijen ili drijenak je listopadni grm ili niže stablo iz porodice drijenovka (Cornaceae). Prirodno je rasprostranjen na području južne i jugoistočne Europe te jugozapadne Azije. Raste na rubovima šuma, u šikarama ili unutar listopadnih šuma, od nizina do pretplaninskog područja oko 1500 m nadmorske visine. Preferira suha, topla i sunčana mjesta te vapnenačko tlo. Sade ga u vrtovima zbog jestivih plodova te u parkovima kao ukrasnu biljku. Dren je spororastuća biljka, ali može doživjeti do 200 godina. Nekada je kod nas svako dvorište imalo barem jedan dren, a danas ga ima sve manje. Kod nas nema ozbiljnih nasada ni proizvodnje. Stalno tjera nove izboje iz korijena i panja. Razmnožava se sjemenom i vegetativno reznicama u kasno ljeto, položenicama i korijenovim izdancima. Naraste do 5 metara visine, tvoreći višestruka vitka debla i zaobljenu, gustu krošnju.
Korijenov sustav je dobro razvijen i dubok. Kora je siva, raspucana i otpada u sitnim slojevima, mladi izboji su maslinastosmeđi, bridasti, glatki i često fino dlakavi. Lisni pupoljci su mali, imaju dvije žućkaste ljuske dok su cvjetni pupoljci krupniji, okruglasti, sa zelenkastožutim ljuskama na kratkoj stapci. Listovi su nasuprotni, jajoliki, dugi 4-8 cm, široki oko 3 cm, sjajni, cjelovitih rubova, rijetko prileglo dlakavi na obje strane, na vrhu ušiljeni, s naglašenim žilama koje prate oblik lista, nalaze se na kratkim, često crvenkasto obojenim peteljkama. U jesen poprime jesenske boje često s izraženim crvenim točkama. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, mali, mnogobrojni, nalaze se na oko 0,5-1 cm dugim stapkama, a skupljeni su u štitaste cvatove.
Građeni su od četiri kožasta listića čaške te četiri 4 zlatnožuta listića vjenčića koji su trokutastojajasti, međusobno slobodni, dugi oko 2 mm. Prašnika ima 4, tučak je jedan, ima podraslu plodnicu, jedan vrat i kuglastu njušku. Cvjetovi se javljaju već krajem zime prije listanja, cvatu oko 2 tjedna. Plodovi su crvene, jajolike, mesnate, viseće bobice poznate kao drenjule ili drenjine, veličine su oko 1,5 cm, široke oko 5 mm, imaju glatku, do 1 cm dugu košticu. Dozrijevaju u kolovozu i rujnu. Medonosna je biljka, obilno daje nektar i pelud. Pčele na 1 hektaru mogu sakupiti do 20 kg meda. Jestivi su plodovi. U početku su vrlo trpki i stežu u ustima, no dozrijevanjem kad poprime tamnocrvenu boju dobe manje stežu, ukusni su i slatki. Treba ih brati što kasnije kako bi izbjegli gorčinu, ali radi lakše berbe beru se prije nego sami opadnu sa stabla – do kraja rujna. Svi dijelovi drena su ljekoviti. Plod je bogat vitaminom C i djeluje kao antioksidans.
Pomaže kod bolesti grla, problema s bubrezima, za izbacivanje viška vode, ublažavanje rana i kod povišenog šećera. Čaj od drijena pomaže za čišćenje organizma i kod probavnih smetnji, a sok se pije nakon groznice i za oporavak organizma od povraćanja. Priprema se od listova ubranih tijekom ljeta i koristi se i za pomoć kod proljeva, krvarenja, bilo vanjskih rana ili menstrualnih poteškoća. Od plodova se najčešće radi sirup za sok ili se prerađuje u džemove, likere i dr. Zbog adstrigentnog djelovanja tanina koristi se za liječenje proljeva.
Stari Grci su ga čuvali kao masline i konzumirali tijekom zime za podizanje imuniteta (bobice sadrže dvostruko više C vitamina od naranče), a i danas se u Francuskoj i Italiji plod koristi kao maslina, u Rusiji se koristi kao začin i dodatak juhama, a u Njemačkoj najviše kao dodatak džemovima.
Glog (Crataegus)
Glog raste samoniklo uz rubove šuma i polja, u ravnici i po planinama, među drugim grmljem i šikarom. Često se sadi kao živica. Obje vrste su i dobre medonosne biljke, pčele rado posjećuju cvjetove, pogotovo poslije kiše. Aktivne tvari gloga danas su dobro poznate i njegovo su djelovanje znanstvenici potvrdili brojnim istraživanjima na srčanim bolesnicima. Crveni glog (Crataegus oxyacantha) je trnovit, razgranat grm ili nisko drvo, može narasti do 5 metara u visinu. Kora grana je sivkastosmeđa dok su jednogodišnji ogranci zelenkastosmeđi. Listovi su obrnuto jajoliki, duboko urezani, nejednako nazubljeni, trokrpasti ili peterokrpasti, rastu na dugoj peteljci. Cvate u svibnju ili lipnju. Bijeli ili svijetloružičasti, peterolatični cvjetovi stoje u prividnim uspravnim štitovima. Plod je jajolika ili kuglasta oblika, širine do 1 centimetar, crvene boje s ostatkom čaške na tjemenu, dozrijeva u rujnu ili listopadu. Nosi 2-3 sjemenke.
Bijeli glog (Crataegus monogyna) je trnovit grm ili do 8 metara visoko drvo. Dlakavi dršci cvjetova te dublje razdvojeni režnjevi na listovima razlikuju ga od crvenog gloga. Listovi variraju po obliku, odozgo su većinom manje sjajni od listova crvenog gloga. Bijeli cvjetovi s crvenim prašnicima manji su od cvjetova crvenog gloga te se razvijaju 15 dana kasnije. Plodovi su manji, do 8 milimetara promjera, s po jednom sjemenkom.
Ime vrste monogyna znači s jednim tučkom. Kod djelovanja gloga najvažniju ulogu imaju procijanidini i flavonoidi koji povećavaju aktivnost srca. Plodovi dozreli u jesen kiselog i oporog su okusa, dok ukusni postaju nakon prvih mrazeva. Mogu se koristiti za izradu marmelada, kompota i želea. Jestivi su proljetni lisni pupovi i mladi listovi. Primjerice, mogu se dodavati salatama od krumpira. Glogov list i cvijet imaju ljekovita svojstva, no cvjetovi kod sušenja moraju zadržati prirodnu boju. Koriste se u medicini kao lijek od ateroskleroze, hipertenzije, za jačanje rada srca i za umirenje.
Čaj od gloga 1 žličica plodova prelije se šalicom kipuće vode, ostavi da odstoji 15 min te procijedi. Pije se tri puta dnevno. Biljka je sigurna za upotrebu.
Foto: Shutterstock
