Mišjakinja ili crijevac (Stellaria media) je niska, sočna i dlakava zeljasta biljka koja samoniklo raste po vrtovima, poljima, vinogradima, uz zidove, ceste, puteve, potoke i rubove šuma, na vlažnom i hranjivom tlu.
Ima okruglu, mekanu, najčešće poleglu i razgranatu stabljiku, dugu do 50 cm, koja često prekriva veće površine. Na mjestima gdje dodiruje zemlju razvijaju se dodatni korjenčići. Biljka cvjeta od proljeća do jeseni, pa čak i zimi ako je zima blaga.
Cvjetovi su sitni, s pet bijelih, duboko urezanih latica koje na prvi pogled izgledaju kao dvije latice. Razvijaju se na vrhu stabljike i ogranaka na dugim i tankim peteljkama, skupljeni u rahli cvat. Nakon cvatnje razvijaju se plodovi s velikim brojem sitnih, sočnih sjemenki koje rado jedu ptice. Stoga je jedan od narodnih naziva za ovu biljku ptičja trava. Sjeme brzo dozrijeva i klija pa su moguće 3-4 berbe tijekom godine. Beru se mladi i sočni nadzemni dijelovi bez korijena i donjih čvrstih dijelova stabljike.
Čaj od mišjakinje
Dvije jušne žlice suhe, usitnjene mišjakinje preliti s 2,5 dl kipuće vode, poklopiti i procijediti nakon 10 minuta. Kod bolesti dišnih organa čaj zasladiti medom. Nezaslađen čaj koristiti i kao oblog.
Mast od mišjakinje
50 g masti rastopiti na laganoj vatri i dodati 2 žlice sitno narezane svježe mišjakinje. Lagano zagrijavati 20-30 minuta, maknuti s vatre i ostaviti stajati preko noći. Sljedećeg dana zagrijati i procijediti u staklenu posudicu. Ohlađeno zatvoriti i čuvati u hladnjaku. Koristiti kod kožnih bolesti i bolnih zglobova.
Mišjakinja u kuhinji
Može se jesti sirova ili kratko termički obrađena. Sirovi listovi imaju okus poput mladog kukuruza pa se pripremaju kao salata ili koriste kao dodatak u drugim salatama. Mišjakinja se dodaje svježem siru, pireu, umacima ili priprema kao juha, varivo, pesto i poput špinata.
Svježi sir s mišjakinjom
1 šalicu sitno nasjeckane mišjakinje izmiješati s 250 g svježeg sira, 1 dl kiselog vrhnja i 1 žlicom limunovog soka. Začiniti solju i paprom po ukusu. Servirati uz tvrdo kuhana jaja.
Umak od mišjakinje
Sastojci: 600 g listova mišjakinje, 60 g maslaca, 2-3 žlice brašna, 1 češanj bijelog luka, pola litre mlijeka, muškatni oraščić, sol, papar. Listove prokuhati nekoliko minuta u kipućoj vodi i ocijediti. Na otopljeni maslac dodati brašno, lagano ga zažutiti i dodati protisnuti češnjak. Zaliti hladnim mlijekom i uz stalno miješanje kuhati pet minuta. Dodati kuhane listove mišjakinje, naribati malo muškatnog oraščića, posoliti i popapriti.
Ljekovitost mišjakinje
100 grama mišjakinje sadrži 2,4 g bjelančevina, 3,1 g ugljikohidrata i 0,46 g masti. Energetska vrijednost iznosi 24 kcal. Od vitamina ima 40-70 mg vitamina C i 4-5 mg betakarotena. Među mineralima su najzastupljeniji željezo (4,6 mg), kalij, kalcij, bakar i cink. U biljci se nalaze i saponini, avonoidi (rutin), glikozidi (kumarin), oksalna i salicilna kiselina, sluzi, trjeslovine i nešto eteričnog ulja. Saponini omekšavaju i razrjeđuju sluz pa se mišjakinja koristi kod prehlade, kašlja, bronhitisa i drugih tegoba dišnih organa, a zahvaljujući rutinu koji poboljšava cirkulaciju i jača krvne žile narodni je lijek protiv hemeroida.
Ustanovljeno je da mišjakinja pomaže kod umora i jača imunološki sustav. Potiče probavu, koristi se kod bolesti bubrega i mokračnog mjehura, te za ublažavanje bolova u zglobovima i reumatskih tegoba. Kao oblog ublažava svrbež kože, pomaže kod ekcema, dermatitisa, lišajeva, potkožnih čireva i sporog zarastanja rana. Čaj se može koristiti za ispiranje očiju kod oslabljenog vida, te kao oblog kod upale očiju i ječmenca. Zbog saponina i glikozida koji u većoj količini nadražuju sluznicu želuca i crijeva, osobe osjetljiva želuca i s bolesnim bubrezima mogu koristiti mišjakinju samo u malim količinama ili pomiješanu s drugim biljem.
