Pinjoli – dragocjene sjemenke mediteranskog stabla

Pinjol, pinija ili pinj (Pinus pinea L.) je crnogorično stablo iz porodice borovki (lat. Pinaceae), odnosno skupine četinjača. Još se naziva i pitomi bor te je po rasprostranjenosti izrazito sredozemna vrsta  te se udomaćio duž cijele obale Sredozemlja, dijela sjeverne Afrike i Kanarskih otoka.

Uzgaja se naročito u mediteranskom području kao ukrasno stablo zbog krošnje oblika kišobrana , a zbog dekorativnog izgleda u starijoj dobi, počela se koristiti i u podizanju drvoreda. Svojim habitusom daje primorskom pejzažu prepoznatljivu karakteristiku. Habitus je pravilnog debla i visoko podignute, u mladosti okrugle, a kasnijoj dobi kišobranaste krošnje. Zbog svog lijepog izgleda često se sadi unutar urbanih sredina kao dekorativno drvo, a uspijeva i kao bonsai.

U uzgoju traži jako osunčana staništa s visokim temperaturama iako u ranijim stadijima razvoja može podnijeti manjak svjetlosti (poluheliofit), dok u kasnijim zrelim stadijima zahtjeva obilniju količinu svjetlosti. Određena istraživanja su pokazala i da može uspijevati tamo gdje uspijeva i alepski bor.

Najbolje uspijeva na kvarcno – pjeskovitome tlu, ali uspijeva i na tlima sa vapnenačkom podlogom. Raste na silikatnim, pjeskovitim i vapnenastim tlima, smeđim primorskim tlima i crvenicama. Srednje godišnje temperature na staništima ove vrste osciliraju od 14 °C do 20 °C, dok je srednja relativna vlažnost zraka u rasponu od 50 do 70 %. Apsolutne minimalne temperature se ne spuštaju ispod –8 °C, a apsolutne maksimalne se često dižu čak i iznad 45 °C.

Zbog skromnih zahtjeva i sposobnosti stvaranja bogatog humusnog sloja, zatim jakog korijena i široke krošnje koji štiti tlo od erozije, meliorativna je vrsta eumediteranske i stenomediteranske vegetacijske zone. Pinija može narasti od 15 do 25 m, pri čemu je prosječan promjer debla otprilike 60 cm, a deblo se može i širiti sve do 150 cm. Pupovi su jajoliki i ušiljeni (8 do 12 cm) i ne sadrže smolu. Pinija spada u grupu dvoigličavih borova.  Češer na stablu ostaje 2-3 godine. Sjemenka se naziva pinjol i jestiva je. U češeru se nalazi oko 100 sjemenki. Prosječna masa 1.000 sjemenki je oko 718 g.

Pinjoli su bogati svim mineralima

U zemljama Sredozemlja značajna je gospodarska vrsta zbog kvalitetnog i iznimno cijenjenog sjemena koje se koristi u gastronomiji kao začin i  medicini  jer sjeme ima i ljekovita svojstva. Koristi se kod regulacije krvnog tlaka, čira na želucu i kontrole tjelesne mase. Bogato je  hranjivim tvarima, antioksidansima (mineralima) i vlaknima. Najviše su zastupljene masti  48 %, visok je udio i proteina  34 %, najmanje ima  ugljikohidrata. Od minerala, bogat je  kalijem, fosforom i magnezijem, u  manjem udjelu ima i kalcija, željeza, mangana, cinka i bakra. Španjolska, kao najveći svjetski proizvođač godišnje proizvede oko 6.250 t sjemena Pinije što je više od polovine ukupne svjetske proizvodnje.

Jeste li znali?

Pinjoli su bogati proteinima, vitaminima A, B, C, D, E, mineralima: željezom, magnezijem, fosforom, selenom i cinkom, nezasićenim masnim kiselinama i polifenolima. Istraživanja su pokazala da polifenolni spojevi u biljnoj hrani štite od kroničnih bolesti, koje uključuju različite tumore, kardiovaskularne bolesti i dijabetes.

Osim primjene u gastronomiji i medicini, drvo Pinije je srednje teško, a upotrebljava se u građevinarstvu, stolarstvu i sl. (drvo se koristi u stolarstvu, za izradu paleta, ploča iverica, ploča vlaknatica, kao pilansko drvo i za celulozu). Osim sjemena ljekoviti su i drugi dijelovi biljke. Smola se koristi u industriji boja, lakova i masti i  u farmaceutskoj industriji. Sastojak terpentin dobiven iz smole dobar je diuretik, antiseptik, rubifacijent (poboljšava cirkulaciju) i antiparazitik za unutarnje parazite. U obliku parne i vodene kupelji koristan je lijek kod reume te bolesti bubrega i krvi.

Uspješan je i kod liječenja bolesti respiratornog sustava, oštećenja sluznice, kožnih oštećenja, bolesti i ozljeda gdje se primjenjuje u obliku flastera, krema, inhalatora i također kupelji. Iglice pinije primjenjuju se za stelju u parkovima, nasadima i privatnim vrtovima, a bogate su i eteričnim uljima. Jedno od svojstava je i herbicidno djelovanje na korov. U novije vrijeme češeri se koriste kao biogorivo, a zbog zanimljivog izgleda u Turskoj se koristi u tradicionalnoj umjetnosti i starim zanatima.