Artičoka, Cynara scolimus L., je biljka iz porodice glavočika, a cvjetne glavice beru se u trenutku kada se vanjski listići počnu odvajati od srednjih, a sredina glavice mora još uvijek biti skupljena u pupoljak, tada su najukusnije za spravljanje gastronomskih delicija.
Artičoka je višegodišnja zeljasta biljka priobalnog i toplog podneblja, sunčanih i zaštićenih položaja, koja ne podnosi niske temperature, a ispod -7 °C, vrlo se često smrzne i propadne zato je treba zaštititi nagrtanjem korjena. Najidealnije temperature za uzgoj su one iznad 20 °C, ali ne podnosi ni previsoke temperature i sušu, kao ni velike temperaturne razlike. U narodu je poznata po imenima artičok, ratičok, pitomi osat i gardun. Artičoka je biljka koja pripada porodici glavočika i spada u samoniklo višegodišnje povrće, tako da na istom mjestu jedna stabljika može ostati i do deset godina.
Obilna gnojidba
Ima veliku potrebu za dubokim i laganim tlom, koji obiluje visokim postotkom hranjivih tvari i humusom, stoga se preporuča obilna gnojidba organskim gnojivom. Korjenov sustav jako joj je razvijen i razgranat, debeo, prodire duboko u tlo sa svojim debelim i mesnatim žilama i do 1,5 metara. Stabljika je hrapava, slabo razgranata, uspravna i visoka oko 120 centimetara, a isto toliko je i raširena. Biljka cvate već u prvoj godini, cvjetovi su pravilni i dvospolni promjera od 7 do 10 centimetara.
Cvijeta krajem lipnja, tijekom srpnja i kolovoza mjeseca, na vrhu stabljike javljaju se cvjetovi skupljeni u glavice, obavijeni zaštitnim širokim listićima, plavkaste do svjetlo ljubičaste boje. Jedna stabljika može dati u prosjeku 6, ali i do desetak cvjetnih glavica promjera 13 centimetara. Sjeme je duguljasti oraščić koji u sebi sadrži oko 50 posto ulja, sive je boje, a u jednom gramu ima oko 20 sjemenki, klijavost sjemena artičoke traje i do 6 godina.
Razmnožava se vegetativno i reznicama
Biljka se uglavnom razmnožava vegetativno, dijeljenjem korjenovih izdanaka, zelenih reznica i sijanjem sjemena. Artičoka punu rodnost postiže u drugoj i trećoj godini nakon sadnje, a ekonomična rodnost traje sedam godina, nakon čega stabljiku treba zanoviti. Ako biljku želimo razmnožiti sjemenom potrebno je sjeme jarovizirati, odnosno, početkom veljače navlaženo sjeme treba staviti na papir pri sobnoj temperaturi od oko 20-25 °C, a kad sjeme malo naklije, premjestiti ga se u hladnjak na temperaturu od oko 1 °C i držati na hladnom oko 20 dana. Nakon toga sjeme se sije u rahlu humusnu zemlju i drži na svjetlom i toplom mjestu, kada biljka dobije dva – tri listića presađuje se u plastične čašice i kad malo naraste, obično tijekom travnja ili svibnja, presađuju se na stalno mjesto uzgoja.
Sadnja presadnica ili izdanaka se obavlja u jamice na dubinu od 15 cm, na razmak 100×100 cm, u rano proljeće, dok još ima obilnih oborina, nakon čega se obilno zalije. Za dobar uzgoj potrebno je povremeno okopavati dobro drenirano tlo neutralne reakcije (pH 6,5-7), duboke ali rahle zemlje. Biljka dobro podnosi organska gnojiva (zrelo stajsko gnojivo + kompost), te mineralno gnojivo s dušikom, fosforom i kalijem, a najintenzivnija gnojidba obavlja se pred cvatnju.
Što se tiče vode, ne podnosi stajaće, podzemne i uvijek vlažne terene, zbog čega može istrunuti korijen, stoga je potrebno zalijevanje po potrebi, ali redovito svakih sedam dana pred početak i za vrijeme cvjetanja glavica. Za vrijeme pune vegetacije odstranjuju se suvišni izboji, a ostavlja se samo jedan najjači, a najviše do tri izboja.
Znate li?
Artičoka ima mnogo različitih sorti, koje se dijele po duljini vegetacije, boji i obliku cvjetnih glavica, visini, obilnosti roda, otpornosti na bolesti i drugim karakteristikama. Od nama poznatih i onih koje se uzgajaju na našem priobalju su Venecijanska ljubičasta ili hvarska, francuska zelena i provansalska.
Nakon berbe cvjetnih glavica, stabljike se režu, biljka okopava i prihranjuje, te se zagrće zemljom kako bi se biljka zaštitila od hladnoće. Što se pak tiče bolesti i štetnika, moramo znati da je artičoka jedna od najotpornijih povrtnica, koju napada plamenjača (peronospora), ali i crne i zelene uši, koje napadaju cvjetne glavice, zato često možemo vidjeti u nasadu artičoka i posađene strukove nevena, koji ih štiti od uši.
Cvat se bere za jelo i zdravlje
Cvjetna glavica u obliku pupoljka je jestiva, koristi se za spravljanje gastronomskih delicija, ali i za razne ljekovite pripravke. Bere se tijekom srpnja i kolovoza, u zadnje vrijeme sve ranije, pa čak i sredinom lipnja, u njegovoj punoj tehnološkoj zrelosti, odnosno dok se potpuno ne rastvori, kasnije u fitološkom stadiju koristi se kao ukras. Bere se škarama, nakon berbe glavice se sortiraju po veličini i pakiraju se tako da su glavice okrenute prema dolje, čuvaju se na hladnom mjestu, jer u toplom prostoru brzo potamne. U hladnjaku se svježe ubrane glavice mogu svježe čuvati na temperaturi od 2 °C, i relativnoj vlažnosti zraka od 75 posto sedam dana. U hladnjačama mogu se čuvati i do trideset dana pri temperaturi od 0 ˙C i vlažnosti zraka od 90 posto.
U 100 grama jestivog dijela glavice artičoka ima 85 posto vode, 4 posto bjelančevina, 10 posto ugljikohidrata i 1 posto masnoće i minerala. Od minerala sadrži kalcij, fosfor, željezo, natrij i kalij, a od vitamina provitamin A vitamina B C i K.
Hranjiva vrijednost artičoke je niska te je prihvaćena u dijetetskoj i vegetarijanskoj kuhinji, kao zdrava i uravnotežena namirnica, čije se prehrambene vrijednosti temelje na biokemijskom sadržaju, probavljivosti i energetskoj vrijednosti. Od sočnih listića pripremaju se salate, juhe, umaci, razna jela, aromatična pića, a u isto vrijeme se i konzervira. Ne zaboravite da se kuhana artičoka treba što prije potrošiti, jer se već nakon dva dana u kuhanoj artičoki stvaraju otrovne tvari.
U pučkoj medicini, možemo pročitati kako su listovi, korijen i sok artičoka jako korisni za poboljšanje raznih degenerativnih i kroničnih bolesti jer su bogati cinarinom, silimarinom i inulinom, te više vrsta kiselina i enzima, antioksidantima poput beta-karotena, luteina i rutina. Istraživanja su pokazala da korištenja dijelova artičoke obnavljaju i čiste jetru od toksina, a poboljšavaju rad gušterače, slezene i žući, tako da rastvaraju masti koje dovode do stvaranja žučnih kamenaca, a mnogi artičoku zovu i „čistačem jetre“.
Najnovija istraživanja su potvrdila kako artičoka smanjuje kolesterol, ali i šećer u krvi. Ova se povrtnica preporučuje i protiv gojaznosti, gihta i urtikarije, a u isto vrijeme je i odlično detoksikacijsko sredstvo. Od odstranjenih gorkih, ali mekanih ljuskastih listića s cvjetne glavice prave se razni napici, farmaceutski pripravci, lijekovi, zaslađivači, sredstvo za koagulaciju mlijeka, kozmetičke kreme i bojila za tkanine.
Izvor: Gospodarski kalendar
