Rano proljeće donosi samonikle jestive biljke koje su izuzetan izvor hranjivih i ljekovitih tvari. One osvježavaju ljudski organizam, čiste ga od toksičnih tvari i poboljšavaju imunitet. Preporuka je da se samonikle biljke sakupljaju s čistih, nezagađenih staništa, daleko od prometnica.
Ovisno od vrste, ne preporuča se čupanje već orezivanje rozete kako bi se sačuvao korijen ili dio nadzemnog sustava kojim će se dalje omogućiti obnova biljaka. Brojne samonikle vrste mogu se koristiti u prehrani, kao što su: maslačak, jaglac, tratinčica, ljubičica, kopriva, trputac i medvjeđi luk.
Mladi maslačak pospješuje funkciju žuči i bubrega
Jedna poznata i vrlo raširena samonikla vrsta koja se lako prepoznaje je maslačak (Taraxacum officinale). U rano proljeće mogu se koristiti mladi listovi kao sastojak raznih salata. Listovi su prava vitaminsko – mineralna bomba koja osvježava i krijepi organizam. Raste na gotovo svim staništima gdje ima dovoljno svjetla. Vrijeme ubiranja listova je prije cvatnje odnosno u vrlo rano proljeće. Listovi se ubiru orezivanjem rozete. U proljeće u biljci prevladavaju gorke tvari kao što su seskviterpenske kiseline i odgovarajući esteri (taraksinska kiselina i glikozid dihidrotaraksinske kiseline). Od fenolskih spojeva zastupljena je kavena kiselina, flavonoidi (apigenin i luteolin 7 – glukozid), fitosteroli (sitosterol i stigmasterol), karotenoidi te mineralne tvari s približno 5 % kalijevih soli.
Mladi list maslačka pospješuje funkcije jetre i bubrega te potiče lučenje mokraće što se pripisuje visokom sadržaju kalijevih iona. Također, otvara apetit i djeluje pri dispeptičkim tegobama. Ako se listovi uberu prekasno, imati će intenzivniju gorčinu. Najpoznatija primjena maslačka je u juhama, poput špinata, polpetima ili u pitama zeljanicama. Od prehrambenih vrijednosti valja istaknuti visoke razine vitamina C, karotena te minerala poput željeza, fosfora i kalcija.
Jaglac – jestivi listovi i cvjetovi
Kod jaglaca (Primula vulgaris) jestivi su listovi i cvjetovi. Proljetni jaglac sa zlatnožutim cvjetovima kao i visoki jaglac rastu na livadama i grmovitim rubovima prvenstveno u brdskim i gorskim područjima. Cvjeta u rano proljeće pa sve do kraja travnja. Cvjetovi se beru zajedno sa čaškama te suše i spremaju u dobro zatvorene tamne staklenke. Najčešće se koriste u salatama i imaju blago gorkasti okus poput radiča. Listovi se također mogu koristiti za čaj, a od mladih cvjetova priprema se i vino od jaglaca.
U obliku proljetne kure za čišćenje krvi koristi se mješavina svježih biljaka: jedna čajna žličica svježeg cvijeta jaglaca, jedna čajna žličica svježeg lista breze i jedna čajna žličica svježe herbe koprive. Čajnu mješavinu koristiti dva do tri puta na dan.
Tratinčice- ukusna salata u proljeće
Mladi listovi tratinčice (Belis perenis) također se spremaju kao ukusna salata u rano proljeće. Zbog ljekovitog djelovanja služe za proljetno pročišćavanje krvi ili u situacijama kada je potrebno ojačati krvnu sliku (anemija). Tratinčica djeluje i kod bolesti respiratornih organa kao kod iscrpljujućega kašlja, upalnih stanja i infekcija, bolesti želuca i crijeva te bolesti jetre i žuči. U kozmetici je također vrlo cijenjena biljka koja blagotvorno djeluje na kožne bolesti. Koristi se za izradu prirodnih krema i losiona kod ublažavanja pigmentacijskih mrlja od sunca. Novija istraživanja potvrđuju i preporučuju uporabu čaja i svježega soka od listova tratinčice i kod karcinoma dojki. Tratinčica je prirodan metabolik jer potiče metabolizam na bolju izmjenu tvari.
Mirisne ljubičice – za jačanje srčanog mišića
Cvatnja mirisne ljubičice (Viola odorata) počinje u rano proljeće nježnim cvjetovima privlačnoga mirisa. Cvjetovi se koriste za izradu mirisnih buketića, a njihova je simbolika poniznost, skromnost ili tajna ljubav. Mladi i nježni listovi mogu se koristiti u salatama, a u kasnijem dijelu sezone, kada postanu nešto tvrđi mogu se kuhati s ostalim povrćem za pripremu juha. Ekstrakt lista se koristi kao aroma u slasticama ili sladoledu. Sirovi se cvjetovi koriste za ukrašavanje salata i deserta dok kandiranjem postaju ukusna poslastica. Kandirane ljubičice služe i za dobivanje aromatiziranih pića uključujući i likere, a natapanjem cvjetova u vinskom octu, osim boje na njega prenose i aromu. Mirisna ljubičica se kao lijek upotrebljavala još od starih Grka. Hipokrat ju je preporučivao kod glavobolje, lošeg vida, poteškoća s disanjem ili mamurluka.
Plinije je isticao njezinu djelotvornost kod nesanice, smirivanja ljutnje i bijesa te za jačanje srčanoga mišića. Arapi su je koristili kod upale grla i krajnika, nesanice i jetrenih tegoba.
Kneipp je hvalio čaj i sirup od ljubičice kod kašlja i hripavca, nervoznoga lupanja srca ili histerije.
U tradicionalnoj medicini za ljekovite svrhe se skupljaju svi dijelovi biljke, dok za potrebe industrije parfema i kozmetičke industrije se koriste cvjetovi. Ljubičica u svom sastavu ima dosta aktivnih tvari od kojih su najznačajniji: saponini, glikozid iridin, spojevi salicilne kiseline, gorke tvari, eterično ulje i alkaloid odoratin.
Koprive su bogat izvor vitamina i minerala
Kopriva (Urtica dioica) je trajnica s uspravnom, zeljastom i četverobridnom stabljikom, visokom do metra. Listovi su nasuprotni, jajoliki ili srcoliki, na vrhu šiljasti, pilasto nazubljenog ruba. Neugledni su cvjetovi složeni u cvatove oblika poput resa. Koprive rastu kao korov uz putove, plotove, na zapuštenim mjestima u blizini naselja. Za ljekovitost koprive najvažnijima se smatraju vitamini i minerali. Listovi koprive sadrže i do 174 mg % vitamina C (ovisno o razvojnom stadiju biljke).
U proljetnim mjesecima sadržaj askorbinske kiseline je od 75 do 137 mg%. Mladi listovi sadrže i do 20 mg % karotina, pa je kopriva bogat izvor vitamina C i A. Također u biljci ima i vitamina B2, vitamina K i pantotenske kiseline. Kopriva sadrži i mnoge minerale; 490 mg % kalcija, 10 mg % željeza, nešto sumpora, natrija, kalija, mangana, magnezija, fosfora i kremene kiseline. U listu ima i organskih kiselina, do 5,9 mg % bjelančevina te sadrži triterpene i sterole.
Trputac jača želudac
U prehrani se upotrebljavaju i mladi listovi trpuca (Plantago lanceolata) koje je najbolje brati upravo u rano proljeće. Takvi listovi koriste se u salatama, a ako malo ostare, mogu biti i dobar sastojak gustih juha. Listovi su bogati kalcijem te vitaminima A, C i K. Ljekovitost trpuca poznata je još od davnina. U svojim djelima spominju ga Dioskorid i Plinije, kao i srednjovjekovni liječnici. Još od starog vijeka rabi se trputac kao ljekovito sredstvo koje liječi rane, zaustavlja krvarenje, izlučuje sluz, jača želudac i snižava visoku temperaturu.
Suvremena fitoterapija rabi pripravke trpuca za smirivanje podražaja na kašalj pri kataru dišnih putova, upali sluznice usne šupljine i ždrijela. Listovi se sabiru za vrijeme cvatnje, kad su potpuno razvijeni i kad ih je najlakše razlikovati od biljki sa sličnim listovima. U to vrijeme ih je najlakše i naći. Uskolisni trputac sadrži veliku količinu iridoidnih glikozida: aukubin (0,3-2,5 %), katalpol (0,3-1,1%) i asperulozid, zatim trjeslovine, fenolkarbonske kiseline, kumarin eskuletin. Od flavonoida dokazani su: apigenin, luteolin i skutelarein, silicijeva kiselina te mnogo cinka i kalija.
Medvjeđi luk može se koristiti i za pripremu ukusnog pesta
Medvjeđi luk ili srijemuš (Allium ursinum) je vrlo poznata i često upotrebljavana divlja vrsta. Medvjeđi luk može narasti do 50 centimetara visine, a nadzemni dio biljke sastoji se od uspravne, trokutaste cvjetne stabljike, čvrste u poprečnom presjeku. Na vrhu cvjetne stabljike nalazi se cvat poput štitca koji ima od 3 do 30 zvjezdolikih, snježno-bijelih cvjetova. Cvatnja medvjeđeg luka obično počinje u travnju, a završava sredinom svibnja. Također se, na nadzemnom dijelu biljke, nalaze 2 – 3 lista koja su kraća od cvjetne stabljike. Medvjeđi luk samonikla je jestiva zeljasta biljka koja u proljeće raste na višim nadmorskim visinama, a posebice na sjenovitim mjestima listopadnih šuma. Razdoblje aktivnog rasta medvjeđeg luka traje od tri do četiri mjeseca, počevši od ranog proljeća prije razvoja lišća na krošnjama stabala.
Bitno je dobro poznavati morfološka svojstva medvjeđeg luka prije odlaska u berbu jer branjem pogrešne biljne vrste može dovesti do zdravstvenih problema ili čak do smrti. Njegov list je vrlo sličan listovima mrazovca, đurđice, čemerike i kozlaca, ali samo on ima miris na luk. Listovi medvjeđeg luka beru se dok biljka još nije procvjetala jer su tada najukusniji i imaju najveću koncentraciju ljekovitih sastojaka, posebice vitamina A i C, kalija, kalcija, sumpora, fosfora i određenih mikroelemenata. Bitno je dobro poznavati stanište gdje se obavlja berba.
Poznavanje biljne vrste s nekog staništa u punoj cvatnji, bitno olakšava determinaciju i berbu biljaka kada cvjetovi nisu prisutni. Koristi se za pripremu ukusnog pesta, koji možete poslužiti kao namaz za kruh, dodatak rižotima ili umak za tjesteninu. Od njega se mogu pripremiti i fine palačinke, različite pite sa sirom, a može ga se dodati i u salate. U narodnoj medicini medvjeđi luk već stotinama godina poznat je kao čistač krvnih žila.
