Sikavica ili badelj je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice glavočika (Asteraceae). Samonikla je biljka Sredozemlja, sjeverne Afrike, Male Azije, Kavkaza i Perzije, a prenesena je u Australiju i Ameriku. U Hrvatskoj raste u primorskom dijelu zemlje. Sikavica se uzgaja u cijelom svijetu i na svim kontinentima.
Ljekovitost sikavice poznata je od davnina, naročito u krajevima gdje uspijeva u prirodi. Njezina učinkovitost u liječenju jetre znanstveno je dokazana i potvrđena. Plodovi se koriste u obliku čaja za ublažavanje napada žuči i liječenje jetre. Plodovi su također važna farmaceutska sirovina od koje se izrađuju ekstrakti i gotovi preparati.
Sikavica je biljka toplog podneblja. U uvjetima obilnih oborina i niskih temperatura smanjuje se urod ploda i sadržaj aktivne tvari. Za uzgoj sikavice preporučuje se osigurati parcele izložene suncu i zaštićene od vjetra. Uspijeva dobro na svim tipovima tla, osim na suviše vlažnim. Sikavica u našim klimatskim uvjetima može prezimiti, pa se smatra i dvogodišnjom.
U početnoj fazi razvija rozetu krupnog lišća, a kasnije uspravnu stabljiku visine i preko dva metra. Listovi su široki i obuhvaćaju stabljiku, a po obodu su ovalno režnjasti i bodljikavi, zelene boje s izraženim bijelim šarama po žilama lista koje mu daju prepoznatljiv izgled. Donji listovi su krupni, a gornji sitniji.
Stabljike se u gornjem dijelu granaju i završavaju pojedinačnim krupnim, loptastim cvjetnim glavicama. Glavice su izdužene, ružičaste boje, na dugačkim peteljkama i u vrijeme cvatnje i sazrijevanja uvijek uspravne. Ovo svojstvo nepovoljno utječe na čuvanje plodova jer se oborina zadržava u cvjetnoj loži, odnosno plodištu, što uzrokuje truljenje sjemena.
Plodovi su izduženo jajastog oblika, tamne boje sa svijetlim šarama. Dosta su krupni, dugački 5–8 mm i široki 2–4 mm. Težina 1000 zrna je 20–30 grama. Plodonosne se stabljike poslije sazrijevanja sjemena suše. Neke biljke pored stabljike razvijaju bočne izdanke od kojih se formiraju nove biljke koje mogu prezimiti i sljedeće godine donijeti plodove.
Ljekovitost sikavice
U plodovima sikavice ima 1,5–4 % smjese flavonskih spojeva silimarinskog kompleksa, od kojih su najvažniji silibin, silikristin i silidianin. Ovi spojevi imaju ljekovito djelovanje, pa se od njih izrađuju ljekovita sredstva. Pored silimarina, u plodovima ima još i masnog ulja u količini od 18–25 % i bjelančevina oko 18 %. Nadzemni dio sadrži flavonoide (apigenin, kemferol i luteolin).
Tinktura od plodova sikavice:
Sastojci: 20 g plodova sikavice, 1 dl 60-postotnog alkohola.
Priprema: Močimo plodove sikavice 10 dana i procijedimo.
Uporaba: Uzimamo 20 kapi, 2–3 puta dnevno u čaši vode, soka ili čaja kod navedenih oboljenja.
Čaj od plodova sikavice
Priprema: Kipućom vodom prelijemo plodove sikavice, poklopimo, pustimo da odstoji ½ sata i procijedimo.
Uporaba: Uzimamo 1–3 šalice čaja dnevno prije jela kod opisanih oboljenja.
Uzgoj sikavice
Kao jednogodišnja kultura, sikavica se dobro uklapa u plodored. Može se uzgajati poslije gotovo svih poljoprivrednih kultura. Pogodna je kao pretkultura za druge usjeve jer rano napušta tlo.
Osnovnu obradu tla treba obaviti kao i za druge kulture. Ako predusjev rano napušta tlo, onda obrada počinje plitkim oranjem. Ako je prethodna kultura bila neka kasna okopavina, onda se tlo duboko ore odmah nakon žetve usjeva, nakon čega se parcela ostavlja da prezimi u otvorenim brazdama. Predsjetvena obrada tla treba biti vrlo kvalitetna kako bi se osigurao dobar sjetveni sloj za direktnu sjetvu.
Za sikavicu je od posebnog značaja gnojenje kalijem i fosforom, a u manjoj mjeri dušikom. Pri osnovnoj obradi tla, a naročito pri predsjetvenoj pripremi, u tlo se preporučuje unijeti 30–50 kg/ha P₂O₅, 80–100 kg/ha K₂O i dušika (N) od 20–30 kg/ha. Ako se dušično gnojivo ne upotrijebi pri predsjetvenoj pripremi, može se koristiti za prihranjivanje, ali isto u malim količinama. Ukupna količina dušika treba biti manja od 50 kg/ha. Tako se potiče razvoj plodova, a ne nadzemne mase. U svakom slučaju, količine gnojiva potrebno je uskladiti s plodnošću tla.
Sjetva i njega usjeva
Sjetva sikavice se obavlja što ranije u proljeće, nikako poslije sredine travnja. Sjetva se obavlja direktno na parcelu. Redovi trebaju biti razmaka 70 cm, a dubina sjetve do 3 cm. Za ovakvu sjetvu treba upotrijebiti oko 10 kg/ha sjemena, a to znači da na 1 m dužni padne 30–40 sjemenki čija je klijavost najmanje 70 %. U krajevima gdje ima proljetnih vjetrova, poslije sjetve parcelu treba povaljati. Ako se osigura sjeme dobre klijavosti i precizne sijačice, količina sjemena može se znatno smanjiti i izbjeći prorjeđivanje biljaka.
Njega usjeva sikavice sastoji se od međurednog kultiviranja, okopavanja i prorjeđivanja. Međuredno kultiviranje i okopavanje prvi se puta primjenjuje kad biljke formiraju redove, odnosno kad imaju razvijena dva do tri stalna lista. Okopavanjem se biljke prorjeđuju. Na ovaj način svaka biljka dobiva odgovarajući vegetacijski prostor, odnosno biljke se u redu ostavljaju na razmaku od 25 do 30 cm.
U početnoj fazi razvoja može se obaviti još jedno međuredno kultiviranje, a kasnije biljke pokrivaju međuredni prostor i onemogućavaju razvoj korova kao i međurednu obradu.
Žetva i prinos
Za ovu vrstu vrlo je važno odrediti pravi trenutak žetve jer sve cvjetne glavice ne sazrijevaju istovremeno. Pravi trenutak za žetvu je kad su listići ovoja na glavicama grana suhi, a u sredini se glavice pojave srebrnasto sivi nastavci ploda koji služe za rasprostranjivanje – slični, ali znatno krupniji nego kod maslačka.
To je obično tijekom srpnja ili kolovoza. Ako se radi o manjim površinama, berba se obavlja ručno i to postupno, rezanjem zrelih glavica. Pri berbi na većim površinama obavezno treba koristiti zaštitne rukavice, jer listići ovoja cvata završavaju bodljama.
Kad se proizvodnja organizira na većim površinama, berba se obavlja kombajnom u jednom prohodu. Kako se cvjetne glavice nalaze na visini iznad 150 cm, kosi se na većoj visini da bi se izbjeglo gušenje mehanizacije. U ubranom materijalu mogu zaostati sirovi dijelovi biljke, zato ubranu masu treba prosušiti, a potom očistiti.
Ako se kultura uzgaja zbog herbe, žetva se izvodi na početku faze cvjetanja rezanjem nadzemnog dijela koji se stavlja na sušenje. Prinos plodova je 800 do 1200 kg/ha suhog ploda čiji sadržaj vlage ne smije biti veći od 8 % za uspješno i kvalitetno skladištenje. Prinos herbe može biti oko 4 tone po hektaru.
Foto: Shutterstock
. Samonikla je biljka Sredozemlja, sjeverne Afrike, Male Azije, Kavkaza i Perzije, a prenesena je u Australiju i Ameriku.){kind=link}