Začini oplemenjuju brojna slana i slatka jela te napitke – ne samo okusima, mirisima i izgledom, već i nutritivno. Začini izazivaju tek, pospješuju izlučivanje probavnih sokova i utječu na izmjenu tvari i veću iskoristivost hrane.
Svatko od nas zasigurno ima veću ili manju zbirku suhih začina, no mnogi od njih su izvrsni, ako ne i još bolji kada su svježi. Stoga ih vrijedi pokušati posaditi ili posijati kod kuće, jer za neke manje količine ne trebamo imati vrt, već samo posude za sadnju.
Začinske biljke nisu zahtjevne
Bilo da začine sadimo u posude ili u vrt, oni imaju i ukrasnu ulogu; lako ćemo ih uklopiti gotovo svugdje. Iako ove biljke režemo ili trgamo, ne trebamo brinuti – time im potičemo rast, a mnoge će postati ljepše: gušće i zbijenije. Sadnice začinskoga bilja možemo kupiti, ali i sami razmnožiti: sjetvom sjemena, dijeljenjem postojećih biljaka ili uzgojem iz reznica. Začinske biljke po pitanju hranjiva nisu zahtjevne, a ni osobito podložne napadu bolesti i štetočina.
Većina začinskih biljaka voli osunčana mjesta
Začinske biljke je najpraktičnije imati ih negdje u blizini kuhinje; na prozorskoj dasci, balkonu ili terasi, a u vrtu na nekom mjestu gdje nam je najbliže izlaznim vratima. Ove biljke mogu uljepšati i oživjeti neki neugledni kutak. Također, one pridonose biološkoj raznolikosti: cvjetovi im privlače korisne insekte, a korijenje biljaka u tlu može pozitivno utjecati na susjedne biljke te svojim mirisom odbijati neke štetnike. Razne štetne insekte može odbijati i miris listova.
Začinske biljke su raznih su oblika, veličine i načina rasta pa trebamo voditi računa o tome da im pružimo dovoljno prostora. Važno je znati njihov životni vijek i jesu li u hladnim mjesecima pogodne za uzgoj na otvorenome. To će nam pomoći u odabiru mjesta sadnje. Većina začinskih biljaka voli osunčana mjesta koja će osigurati stvaranje intenzivnijeg mirisa i arome.
Uzgoj u vrtu
Začinsko se bilje može nalaziti na zasebnoj gredici ili ga možemo saditi između postojećeg povrća, pa čak i cvijeća. Osim ukrasnih odlika, ono pozitivno utječe na rast susjednih vrsta. Začinskim biljkama odgovaraju uobičajena vrtna tla. Kod pripreme gredice tlo razrahlimo i dodamo razgrađene organske tvari (stajski gnoj, kompost). Potom sijemo sjeme ili sadimo sadnice te sve zalijemo. Biljke u početku češće zalijevamo dok ne narastu, a kasnije prema potrebi (češće za ljetne žege).
Ako u vrtu imamo problema sa štetočinama poput puževa golaća, začinske biljke sigurnije je posijati u posudice, a kasnije kad porastu i ojačaju presadimo ih u vrt.
Začinskim biljkama godit će malčiranje koje će spriječiti rast korova, stvaranje pokorice na tlu i pomoći će u zadržavanju vlage. Možemo upotrijebiti lišće, slamu, sijeno ili stelju; taj će se materijal postupno razgrađivati i obogaćivati tlo.
Uzgoj začina u posudama
Većinu začina možemo uzgajati u većim ili manjim posudama – osobito kad u vrtu nemamo dovoljno prostora, ako se radi o osjetljivim biljkama ili ako želimo čitave godine nadohvat ruke imati poneki svježi začin.
Posude za sjetvu ili sadnju na dnu moraju imati otvore. Supstrat zbog boljeg zadržavanja vlage treba sadržati malo gline, ali se ne smije zbijati. Posijemo sjeme ili posadimo biljke te zalijemo. Dalje zalijevamo prema potrebi. Pazimo da nije suviše mokro, osobito u početku dok se biljke ne utvrde. Suvišak vode povećava opasnost od truleži i razvoja bolesti. Biljke u posudama se brže isušuju od onih posađenih u tlo, pa ih trebamo redovito pregledavati i zalijevati, osobito za ljetnih žega. Tada je posude na jako izloženim mjestima najsigurnije smjestiti u djelomičnu sjenu ili ondje gdje je barem polovicu dana nisu na suncu.
Preporučuje se povremena prihrana ekološkim pripravcima s većim udjelom dušika. Ipak, s vremenom će se zemlja u posudama iscrpiti, a posuda postati premalena. Biljke ćemo stoga trebati presaditi u veću posudu i dodati svježu zemlju. Iako je to najbolje učiniti u proljeće ili jesen, biljku kojoj je jako tijesno možemo presaditi u bilo koje doba godine.
Drvenaste i grmolike začinske biljke
S obzirom na životni vijek, ove nam biljke mogu dugi niz godina uljepšavati vrt, balkon, terasu ili neki drugi kutak na otvorenome. Uzgojeni su i neki kultivari i hibridi čiji je način rasta malo drugačiji ili imaju obojene listove što daje još veću mogućnost kombiniranja u raznim nasadima.
Lovor je vazdazeleni mediteranski grm ili stablo kojeg na kontinentu možemo uzgajati u posudi te zimi unijeti u zaštićeni prostor. Dobro podnosi orezivanje pa ga možemo lijepo oblikovati. Razmnožavamo ga sjemenom, reznicama ili mladicama odvojenima od matične biljke.
Niže vazdazelene mediteranske grmove kao što su kadulja, lavanda i ružmarin na kontinentu uzgajamo u posudama ili na zaštićenim mjestima u vrtu (ovisno o kultivaru). Na niske temperature je otporan miloduh. Ovi grmovi dobro podnose sušu, ali pri uzgoju u posudama ipak trebaju više pažnje oko zalijevanja. Stabljike su im pri vrhu zeljaste, a pri dnu drvenaste. Orezivanjem, šišanjem i/ili otkidanjem vrhova biljke će biti pomlađene i gušće. Ove biljke možemo uzgojiti iz sjemena, ali uzgoj iz nezrelih ili poluzrelih reznica je brži.
Plodovi agruma imaju aromatičnu koru (osobito limun i naranča). Ovo drveće uspijeva u mediteranskoj klimi, a na kontinentu ih uzgajamo u posudama i zimi spremamo u zaštićeni prostor.
Začinske biljke – trajnice
Kako sam naziv govori, ovo su višegodišnje („trajne“) biljke. Vrste poput majčine dušice i mažurana vidljive su tijekom čitave godine – nadzemni im organi prezimljavaju. Zeljastim trajnicama zimi nadzemni dio propada ili im ostaje dio mlađih izboja uz tlo; to su komorač, metvica, ljupčac i origano. Vlasac u jesen izgubi svoje cjevaste listiće, ali u proljeće izrastu novi.
Zeljasta trajnica je i estragon. Postoje dvije vrste estragona, francuski i ruski. Francuski estragon je blaže i nježnije arome. Osjetljiviji je na hladnoću pa ga je najjednostavnije uzgajati u posudama, a preko zime premjestiti u zaštićeni prostor ili ga u proljeće sijemo iznova. Na hladnoću su osjetljivi mažuran i čubar; njih je najjednostavnije uzgajati u posudi i zimi spremiti u zaštićeni prostor. Možemo ih uzgajati i kao jednogodišnje biljke – svakoga proljeća iznova sijati.
Niže i srednje visoke vrste estragona možemo uzgajati i u posudama (majčina dušica, mažuran, vlasac; francuski estragon, metvica, origano). Trganjem vrhova održavamo ih zbijenima. Visoke vrste najbolje će se razvijati kada su posađene u vrtu gdje imaju dovoljno prostora (ruski estragon, komorač, ljupčac). Neke vrste su jako invazivne (metvica, ruski estragon), pa ih sadimo ondje gdje ima dovoljno prostora za širenje ili ih posadimo na zasebnu gredicu ili u veću posudu.
Ovu skupinu začinskih biljaka možemo uzgojiti iz sjemena, dijeljenjem matičnih biljaka (busenova) te nezrelim i poluzrelim reznicama (osim estragona i komorača).
Zadebljale, mesnate podzemne organe – podanke đumbira i kurkume kupimo u trgovini i posadimo u posude. Kada se razviju i nema opasnosti od mraza presadimo ih u vrt ili veću posudu. Ove korisne i lijepe biljke zimi spremamo u kuću.
Dvogodišnje začinske biljke
Ove biljke u prvoj godini sijemo, potom rastu i razvijaju lisnu masu i korijen, a sljedeće godine procvjetaju i donose sjeme. U te dvije godine poprilično mijenjaju izgled: u prvoj godini su niske jer formiraju lisnu masu, a druge godine stvaraju visoku cvjetnu stapku i odumiru.
Ove biljke uglavnom uzgajamo u vrtu. To se osobito odnosi na pastrnjakkoji stvara veliki korijen koji se koristi i kao povrće. Takvi su i celer korjenaš i peršin korjenaš. Ipak, kultivari peršina i celera koji se uzgajaju radi listova (listaši) imaju najjaču aromu listova. Njih možemo uzgajati u posudama te ih sijati prema potrebi, u svako doba godine i to u više navrata – tako ćemo uvijek imati svježega lišća. Kimuzgajamo radi aromatičnih sjemenki, ali kao začin možemo upotrijebiti i listove.
Jednogodišnje začinske biljke
Ove biljke u istoj godini niču iz sjemena, rastu te procvjetaju i stvore sjemenke. Izvrsne su za popunjavanje praznina u postojećim nasadima. Sjeme sijemo tijekom proljeća kad više nema opasnosti od mraza – izravno na gredice ili u posude (tijekom čitave godine). Jednogodišnje biljke nemaju dubok i snažan korijen, brže se isušuju pa ih trebamo redovito zalijevati. Postoji više kultivara bosiljka koji se razlikuju aromom i bojom listova što nam pruža dodatne mogućnosti kombiniranja.
Biljkama otkidamo vrhove kako bi postale razgranatije i zbijenije. Ti se vrhovi lako ukorjenjuju, pa začas možemo dobiti mlade biljke. Anis, kopar i korijander ljeti pružaju duge cvjetne stapke, pa ih ne možemo održavati poput bosiljka. Ljute papričice sijemo početkom proljeća, presađujemo ih u vrt ili u posude kada nestane opasnost od mraza.
