Ljekovita svojstva zimzelena ili male pavenke (Vinca minor) poznata su još od davnina, a staro ime za zimzelen bilo je čarobnjakova ljubica. Zato jer je ova biljka nekada bila važan sastojak čarolija i ljubavnih napitaka, a vjerovalo se da može istjerivati zle duhove. Danas je znanstveno dobro istražena i iz nje je izolirano oko 50 alkaloida.
MALI ZIMZELEN (Vinca minor L.)
Trajna je biljka s niskom ili poleglom stabljikom koja se grana i razvija kao polugrm. Sjajni, tamnozeleni, kožasti, zimzeleni listovi, dugi 2-3 cm, imaju produženo jajasti, skoro lancetasti oblik. Lijepi plavoljubičasti cvjetovi s 5 latica pojavljuju se pojedinačno na dugim peteljkama u pazušcu listova od travnja do lipnja. Oblikom potsjećaju na cvijet oleandra. Nakon cvatnje razvija se plod sastavljen iz dva mjehura koji sadrže po 2-3 jajolike, tamnosmeđe, do 1 cm duge sjemenke Zimzelen raste diljem Europe pa tako i kod nas. Najčešće ga nalazimo u hrastovim i bukovim šumama, po šumskim čistinama, uz rubove šuma, po šikarama i šumarcima. Domovina mu je sjeverna Afrika i zapadna Azija, a kao ljekovita biljka donesen je u Europu u 16. stoljeću.
U Lici je pletenje vijenca od pavenke nekada bio uobičajen dio svadbenih događanja. Najviše ljekovitih tvari sadrže listovi koji se beru prije cvatnje i suše u hladu. Čitava biljka skuplja se u vrijeme cvatnje, obično veže u snopiće i suši obješena na sjenovitom i zračnom mjestu. Uz alkaloide (vinkamin, vincin, vinkristin) u biljci se nalaze trjeslovine, flavonski glikozidi, urzolna kiselina i druge tvari. Istraživači su posebno proučavali vinkamin kao lijek koji poboljšava prokrvljenost mozga i poboljšava izmjenu tvari u organizmu, te vinkristin u liječenju leukemije. Poznato je također da vinkamin snižava previsoki krvni tlak i djeluje umirujuće. U narodnoj medicini se zimzelen nekada češće upotrebljavao, o čemu govore knjige o ljekovitom bilju u kojima se i danas nalaze upute za spravljanje pripravaka od te biljke. Osušeni zimzelen se pripremao u obliku čaja, kao oparak ili mljeo u prašak, a svježi se koristio za pripremu tinkture.
Koristio se kod kašlja, upale grla, otečenih krajnika, zujanja u ušima, visokog krvnog tlaka, povišenog šećera u krvi, ovapnjenja krvnih žila, srčanih tegoba, menstrualnih tegoba, bijelog pranja, za pospješivanje izlučivanja vode iz tijela, kod razdražljivosti, nemira i nesanice. Često se davao i kao sredstvo za jačanje, a vanjskom primjenom njime su liječeni kožni osipi. Unatoč svim dobrim stranama ove biljke, ona se ne može koristiti u samoliječenju, jer sadrži mnogo alkaloida koji u većim količinama mogu izazvati trovanja koja se očituju u slabosti, povraćanju, vrtoglavici i ubrzanom lupanju srca.
VELIKI ZIMZELEN (Vinca major L.)
Veliki zimzelen raste samoniklo po šikarama i svijetlim šumama mediteranskog područja, a često se uzgaja u vrtovima i parkovima. Naraste u visinu oko 40, a ponekad i 60 cm. Pojedinačni ljubičastoplavi cvjetovi veći su nego u malog zimzelena i imaju promjer od 3-5 cm. Veći su i listovi koji su do 5 cm dugi i oko 2 cm široki, pri osnovi srcoliki. U narodnoj medicini veliki zimzelen se koristio slično kao i mali.
RUŽIČASTI ILI MADAGASKARSKI ZIMZELEN (Vinca rosea = Catharanthus roseus )
Grmolika je trajnica čija je domovina Madagaskar, a danas raste u gotovo svim tropskim područjima. Cvjetovi imaju u promjeru oko 4cm i najčešće su ružičaste boje s tamnoružičastim krugom u sredini. Iako mogu biti i bijeli s crvenim ili zelenim središnjim krugom. U tradicionalnoj medicini stanovništva otočja Indijskog oceana, nadzemni dio biljke koristi se kod povišene temperature, šećerne bolesti i želučanih grčeva, a čitava biljka s korijenom protiv crijevnih nametnika i za zaustavljanje proljeva. Iznimno je cijenjen u medicini i iz njega je izolirano više od 60 alkaloida. Pripravci koji sadrže alkaloide vinkristin i vinblastin koriste se kao zamjena za inzulin i u kemoterapijama za sprječavanje rasta kanceroznih stanica. U Europi se ružičasti zimzelen uzgaja kao lončanica.
 poznata su još od davnina, a staro ime za zimzelen bilo je čarobnjakova ljubica.){kind=link}