Kakaovac (Theobroma cacao L.) je jedna od najznačajnijih tropskih voćnih vrsta. Osnovna je sirovina za dobivanje kakao praha i čokolade. Ubraja se u porodicu Malvaceae (sljezovke).

Kakaovac se uzgaja u tropskim i suptropskim klimatskim područjima, u toplim i vlažnim uvjetima, do 20° sjeverne i 20° južne geografske širine, u više od 50 država Amerike, Afrike, Azije i Oceanije. Ukupna svjetska proizvodnja (FAOSTAT podaci) u 2021. godini iznosila je 5,6 milijuna tona ploda, na ukupnoj površini od 11,5 milijuna ha. Najveći proizvođači su: Obala Bjelokosti, Gana, Indonezija, Brazil, Ekvador i Kamerun. Zapadna Afrika čini oko 70 % svjetske proizvodnje, u tim je državama kakaovac od velikog ekonomskog i društvenog značaja, čini znatan udio u BDP-u, a o uzgoju kakaovca ovisi egzistencija i do 50 milijuna stanovnika tog područja. Posljednjih godina započeo je probni uzgoj kakaovca na području Španjolske.

Uzgoj kakaovca je započeo u Srednjoj Americi, prije više od 2000 godina. Prvi su ga kultivirali Olmeci, a kasnije je bio od velike važnosti i za ostale narode tog područja: Maje, Asteke, Inke. Zbog blagotvornih i ljekovitih djelovanja, pripisivali su mu magična svojstva, upotrebljavali ga kao hranu, spravljali su napitak kojem su dodavali druge arome i začine. Korišten je u različitim obredima, vjerskim ritualima, svečanostima, ali i kao valuta. U Europu je prvi put donesen u 16. stoljeću, u Španjolsku, potom je rasprostranjen u druge države. U 17. stoljeću je zdobio popularnost među elitom, bio je simbol luksuza. Nakon što mu se smanjila cijena, postao je dostupan široj masi. Većinom je upotrebljavan u obliku čokoladnog napitka. Kruta čokolada (tamna) je razvijena u 19. stoljeću, u Belgiji.

Zanimljiva vrsta koja doživi više od 100 godina

Po mnogim svojstvima kakaovac je specifična i zanimljiva vrsta. Može doživjeti i više od 100 godina. Raste kao zimzeleno stablo, u plantažnom nasadu do 5 m visine, a u divljini može narasti i do 15-20 m. U prvim godinama brzo raste. Kora je tanka, sivkasto-smeđe boje. Cvjetovi su sitni, nježni, bijelih ili svijetloružičastih latica, u broju 5, dvospolni, entomofilni. Na stablu su istovremeno cvjetovi i plodovi, cvjeta tijekom cijele godine, listove izmijeni 3-4 puta godišnje. Cvjetovi se razvijaju izravno iz debla ili iz glavnih, a ne bočnih grana, ta pojava se naziva kauliflorija.

Više cvjetova skupa se nalazi u visećim čupercima. Na jednom stablu svake godine procvjeta nekoliko tisuća cvjetova, no samo iz nekih se razvije plod, prosječno 20-50. Oprašuju ih posebne vrste biljnih ušiju. Nakon oprašivanja plod se razvija 5-6 mjeseci. Plod (mahuna) je prosječne mase 0,2-1 kg. Na istom stablu se nalaze plodovi u različitim fazama zrelosti, različitog stupnja obojenosti (od žuto-crvenkaste do smeđe), tako da berba traje duže razdoblje. U plodu se nalazi 20-60 zrna, ovalnog oblika, tamne boje i sjajna. Uklopljena su u bijelu i sluzastu pulpu, čine 20-ak % ukupne mase ploda.

Stablo kakaovca

Uzgoj i berba

Kakaovac je rasprostranjen u tropskim šumama, na nadmorskim visinama 200-400 m, ispod Anda te oko rijeka Amazone i Orinoco. Za uspješan rast zahtijeva visoke temperature, visoke razine vlažnosti i velike količine oborina. Idealna temperatura je u rasponu 25-35 °C, ne podnosi temperature ispod 16 °C, a količina oborina u rasponu 1500-2000 mm.

Nije tolerantan na sušu, osjetljiv je na vjetar, pa se treba saditi na zaštićenim položajima. Odgovara mu zasjenjenost, pa raste u hladu stabala drugih vrsta. Uspijeva na širokom rasponu tala, od kisele do blago alkalne reakcije, bogato hranivima, vlažno i dobro propusno.

Kakaovac ne napada puno štetočinja, pa se može uzgajati bez puno tretiranja. Klimatske promjene imaju negativan utjecaj na kakaovac, pa dolazi do smanjenja površina pod uzgojem, posebno u Zapadnoj Africi. Plodonošenje započinje u razdoblju 3.-5.godine, a puna rodnost, time i ekonomski isplativ uzgoj, može potrajati i nekoliko desetljeća. Berba se uglavnom provodi dvaput godišnje. Zreli plodovi se odrezuju sa stabala, sortiraju te se nožem ili mačetom otvaraju i presijecaju napola. Nakon što se iz plodova izvade zrna, slijede proces fermentacije, sušenje, čišćenje i pakiranje. Fermentacija prosječno traje 5-7 dana.

Prerada

Obrada kakao zrna započinje s čišćenjem, slijedi prženje i termička obrada, drobljenje, odvajanje ljuske. Dobiva se kakao masa, čijim prešanjem se odvaja kakao maslac, a ostaje kruti dio zrna, od kojeg se dobiva kakao prah.

Proces prženja je važan za formiranje svojstva željene boje i arome kakao mase. Industrija čokolade preferira prženje neoljuštenih kakao zrna, a industrija kakao proizvoda oljuštenih zrna.

Kakao maslac je vrlo značajna sirovina, koja se koristi u konditorskoj industriji, to je ustvari masnoća koja je dobivena mehaničkim postupcima iz kakao zrna, kakao mase, kakao loma, kakao pogače i kakao sitneži. Karakteristične je svijetložute boje, specifične arome i okusa. Udio kakao maslaca u proizvodima utječe na njihovu kvalitetu. Točka topljenja kakao maslaca je na temperaturi oko 35 °C. Čokolada je homogeni proizvod dobiven posebnim tehnološkim postupcima obrade šećera s dijelovima kakao zrna (masa, pogača, prah, maslac, lom), odnosno i s mliječnim dijelovima, ako se radi o proizvodnji mliječne čokolade.

Čokolade se međusobno razlikuju po sadržaju čvrste tvari kakaa, mliječne masti i kakao maslaca. Osnovna podjela je na tamnu, mliječnu i bijelu čokoladu, a u novije vrijeme na tržištu je prisutna i roza (Ruby) čokolada, koja se proizvodi iz ružičastih zrna kakaa. Prema Codex standardu za čokolade, tamne trebaju sadržavati minimalno 14 % kakao mase i 35% kakao praha. Bijela čokolada ne sadrži kakao prah, već samo kakaov maslac.

Najpoznatija prerada kakaovca je ona za čokoladu

U industriji prerade kakaovca iskorištava se do 20 % mase, stoga ostaju velike količine organskog otpada, odnosno nusproizvoda. S obzirom da isti sadrže vrijedne bioaktivne spojeve, imaju potencijal za daljnje iskorištavanje u prehrambenoj, kozmetičkoj, farmaceutskoj, poljoprivrednoj, naftnoj i drugim industrijama. Jedan od nusproizvoda je ljuska (kora) ploda, koja se odvaja poslije berbe. Na nju otpada 65-75 % ukupne mase ploda, uglavnom se ostavlja na plantaži, tj. zakopava se uz stabla, da se razlaže, što može dovesti i do ekološkog problema. Može se upotrijebiti u proizvodnji funkcionalnih proizvoda, u prehrambenoj, kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji, kao ekonomski prihvatljiva sirovina. Izvor je vlakana, pektina, biljne gume, a niskog udjela proteina i masti. Može se upotrebljavati u proizvodnji biognojiva, bioplina, papira, aktivnog ugljena, kemikalija, u industriji proizvodnje sapuna, može se koristiti kao sladilo, čaj, u osušenom stanju kao hrana za životinje.

Pulpa je nusproizvod u procesu fermentacije, čini oko 10 % mase ploda, ugodnog je okusa, bogata šećerima, stoga se upotrebljava u proizvodnji alkohola, octa, bezalkoholnih pića i želea. Ljuska kakao zrna se odvaja prije ili nakon procesa prženja. Dozvoljeno je da je zastupljena do 5 % udjela u kakaovim proizvodima. Upotrebljava se u proizvodnji niskokalorične hrane, za dobivanje boje, kao malč u poljoprivredne svrhe, u pročišćavanju otpadnih voda i adsorpciji teških metala. Kakao maslac se upotrebljava i u kozmetičkoj industriji, u proizvodima za njegu kože tijela (kreme, mlijeko), lica, za smanjenje bora, za masažu, u sredstvima za zaštitu od sunca, u balzamu za usne. Na sobnoj temperaturi je u čvrstom stanju, topi se pri 35 °C. Na koži stvara blagi film, čini je glatkom i sprječava isušivanje.

Kakaovac se koristi i u kozmetičkoj industriji

Zdravstvena vrijednost

Kakao sadrži više od 300 kemijskih tvari koje imaju pozitivno djelovanje na ljudsko zdravlje, stoga se često navodi kako je „super namirnica“. Visoke je nutritivne i zdravstvene vrijednosti. Od davnina je upotrebljavan u medicinske svrhe. Niskokalorična je namirnica, u 100 g ima 228 kcal. U sirovom obliku je jedan od najjačih prirodnih antioksidansa. Plod sadrži visoki udio ugljikohidrata (među kojima dijetalna vlakna i pektin), proteine i masti, vitamine (B, A i E), minerale (Ca, K, P, Mg, Fe, Zn, Mn), omega-3 i omega-6 masne kiseline, polifenole (posebno flavonoide), metilksantine itd.

U metilksantine se ubrajaju kofein i teobromin koji je karakterističan za kakao. Imaju pozitivno djelovanje na ljudski organizam, stimuliraju središnji živčani sustav, smanjuju umor i pospanost, pojačavaju uzbuđenje i podižu razinu koncentracije, djeluju na kardiovaskularni i metabolički sustav.

Napici s kakaom pojačavaju uzbuđenje i smanjuju umor

Kakao djeluje i protuupalno, antibakterijski, štiti srce, snižava razinu kolesterola i triglicerida, regulira razinu šećera u krvi, djeluje protuanemično, diuretičko, stimulira rad  bubrega, regulira probavu i rad želuca, djeluje i antireumatički, smiruje, djeluje protiv astme, pomaže kod opeklina, ugriza i rana na koži, pozitivno utječe na raspoloženje.

Prethodni članakKvaliteta žganice i likera vrhunski!
Sljedeći članakBueno tortice
Marina Maretić, mag.ing.agr.
Rođena u Splitu, gdje završava osnovnu i srednju u školu. Preddiplomski studij Mediteranska poljoprivreda završava u Splitu, a diplomski studij na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Interesna područja su joj voćarstvo, posebno zapostavljene vrste, povrćarstvo, vinogradarstvo i dr. Rođena je u Splitu 1990. godine. U Splitu završava osnovnu školu, a potom i matematičku gimnaziju gdje maturira s odličnim uspjehom. 2009. godine upisuje preddiplomski međusveučilišni studij „Mediteranska poljoprivreda“ u Splitu koji završava 2012. godine obranom završnog rada naslova „Nutritivna i zdravstvena vrijednost plodova jagode“ te stječe titulu sveučilišne prvostupnice inženjerke agronomije. Iste godine upisuje diplomski studij „Hortikultura-Voćarstvo“ na Agronomskom fakultetu u Zagrebu koji završava 2014. godine obranom diplomskog rada naslova „Kvaliteta perspektivnih sorata jagode neutralne dužine dana uzgojenih izvan sezone“ te stječe titulu magistre inženjerke agronomije (s najvećom pohvalom). Na preddiplomskom studiju stručnu praksu obavljala je na Institutu za jadranske kulture i melioraciju krša u Splitu u laboratoriju i na vanjskim površinama, a tijekom studiranja na diplomskom studiju na Zavodu za voćarstvo Agronomskog fakulteta u Zagrebu obavljala je analize u laboratoriju i obrađivala je podatke u računalnim programima. Područja interesa: mediteransko voće, jagodasto voće, samoniklo voće, zapostavljene vrste, vinogradarstvo, povrćarstvo, rasadničarstvo, genetika, oplemenjivanje, botanika, kvaliteta i nutritivna vrijednost namirnica, ekološka poljoprivreda, stočarstvo, zaštita zemljopisnog podrijetla. Tijekom studiranja bila je koautor znanstvenih radova objavljenih u časopisima Pomologia Croatica i Glasnik zaštite bilja, sudjelovala je na Znanstveno-stručnom savjetovanju hrvatskih voćara 2014. godine te je dobitnica Rektorove nagrade Sveučilišta u Splitu za 2011. godinu.