Luk je među najstarijim vrtnim kulturama u svijetu. Danas se zahvaljujući brojnim kultivarima svježi luk može naći na stolu tijekom cijele godine. Luk se dobiva iz sjemena ili iz lukovica, a sadnja lučica ima mnogo prednosti pred onom putem sjemena. Pravilno posađene lučice brže dozrijevaju. Moguće ih je uzgajati i u sjevernim područjima i manje su osjetljive na napad lukove muhe ili bolesti plamenjače. Luk je kao popularno povrće jedno od boljih europskih izvoznih proizvoda u Novi svijet.

Podrijetlom iz Indije, proširio se Europom, gdje je dugo bio štovan kao izniman začin i lijek. Novo doba u povrtlarstvu dodaje luku i nove epitete: izvrstan je antibiotik (allicin). Djeluje protiv biljnih bolesti u vrtu, a neke vrste luka razvijaju slikovit kuglast cvijet.

Luk ili kapula podrijetlom je iz Indije, a jedan od prvih njiho- vih recepata glasi: “…pojedeš li ujesen luk, nećeš zimi trpjeti od trbušnih bolesti”. Glavicu luka pretvorit ćemo u sok ako je usitnimo i malo posolimo. Takav ima mnogostruku primjenu. Dodatkom žličice soka u šalicu mlijeka dobiva se djelotvorno sredstvo protiv želučanih tegoba i žgaravice. Mazanje svježim sokom od luka provjereno je sredstvo protiv bolova nakon uboda ose, pčele ili stršljena, ali i lijek protiv kurjih očiju. Provjerili su to i zapisali kaplari pruskog pješaštva. Recept glasi: Sjeckani luk prokuha se u jakom octu i mažu nažuljana i oboljela mjesta.

Organizacije rada robova i graditeljskih majstora egipatskih piramida opisao je grčki povjesničar Herodot. Svjedočeći kako su na radu piramide radnicima dijeljene velike količine luka, češnjaka i rotkve. Švicarski istraživaći Karrer i Schmidt su 1948. iz sjemena rotkve izdvojili rafanin, sastojak antibakterijskog djelovanja. Odnosno ubija koki i koli bakterije. U luku i češnjaku nađene su tvari alicin i alistatin, koji su također djelotvorni protiv dizenterije, tifusa i kolere.
Luk u plodoredu dolazi svake četiri godine zajedno sa češnjakom, šparogom, ciklom, mrkvom, koromačem i endivijom, dobro se združuje s mrkvom i rajčicom, ali ne podnosi blizinu kupusa i graha.

(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)

Prethodni članakPrihvat jednodnevnih guščića
Sljedeći članakBolesti kruške u intenzivnoj proizvodnji i njihovo suzbijanje
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.