Porodi malih preživača uglavnom se očekuju od kraja prosinca do kraja veljače, što znači da već krajem listopada, te studeni i prosinac koze i ovce pretežno leže na stelji. Upravo to ležanje i disanje u nižim slojevima zraka u štali, od vas zahtijeva da za stelju rabite samo potpuno suhu slamu ili sijeno, izbjegavajte plijesni i trulež.
Obilje vrlo korisnih plodova u šikari i šumi, pravi izazov za koze, žustro se u trku natječu da dođu što prije da raznih bobica, šipka, žira, kestena, a traže i gljive, iskonsko je to i prirodno jesensko sakupljanje tjelesnih rezervi za nadolazeće vrijeme početnog i završnog rasta mladunaca i napor pri porodu.
Voće i gomolji – sočna hrana
Naravno, i vi kao brižan gospodar, sakupit ćete i dobro uskladištiti kruške i jabuke, a nakon prvih mrazeva ubrat ćete mušmule, koje su prave vitaminske bombice za male preživače. U zadnjoj trećini bređosti vaše će vam životinje biti zahvalne ako svaki dan dobiju makar po jednu jabuku ili krušku, a mušmule čuvajte za zadnje dane pred jarenje. Ovaj dodatak voća svekoliko utječe na vitalnost tj. unutrašnju energiju novopristiglih na svijet, koja im je neophodna za zagrijavanje tijela do uzimanja kolostruma. Osušena kopriva, osušeni ili zeleni list kupine i bršljena uvijek su za preporuku kako za mliječne, tako i za mesne koze.
Sredinom listopada počinjemo vaditi gomoljasto povrće, mrkvu, žuti korijen, ciklu, a onda nam pristiže i repa. Veće količine tog gomoljastog povrća skladištimo u trap. Znamo kozare koji gomoljasto povrće koriste kao podršku i vrlo koristan dodatak prehrani u četvrtom i petom mjesecu bređosti, a ako dostigne, i u početku dojenja najmanjih.
Mrkva, žuti korijen i cikla izvade se za vrijeme suhih dana iz zemlje, ovlaš se očiste od zemlje i stavljaju u tzv. crne vreće, koja se prethodno uvuče u mrežaste vreće za krumpir. Mrežasta vreća za krumpir ojačava stjenku crne najlonske vreće i izvanredno olakšava rad pri rukovanju otežalim punim vrećama. Zašiljimo ili koso odrežemo grančicu debljine olovke i svaku vreću probušimo na pet do šest mjesta.
Takve vreće skladištimo u podrumu ili u suhoj prostoriji, gdje ne dolazi do smrzavanja. Slažemo ih uglavnom okomito, ako imamo malo prostora možemo ih slagati jednu na drugu u dva reda. Pri izuzimanju i korištenju, dobro je utrošiti malo truda i prvo koristiti donje vreće, istina da to iziskuje malo preslagivanja, no otpad će nam biti znatno manji.
Neposredno prije hranidbe gomoljasto povrće dobro istrljamo grubim sijenom ili slamom, mrkvu i žuti korijen ne moramo usitnjavati. Jabuku izrežemo na četvrtine, a repu i ciklu na ploške. Temeljito pranje vodom nije potrebno, srni i košuti koje sada u jesen u predvečerje ili u maglovitom jutru vidimo u voćnjacima i na poljima uz rubove šuma (u sve manjem broju), nitko ne pere ništa i ipak prežive surove zime. Krajem listopada i početkom studenog koristimo za prehranu koza i bundeve.
Jabučnjak
Danas svuda etikete „Sok od jabuke“, a naš stari, lijep, određen i jednostavan naziv „JABUČNJAK“ poradi pokondirenih tikvi neopravdano smo zaboravili, odbacili, istisnuli, sramimo li se to mi nečega?
U prva tri dana ovog listopada obišli smo cijelo Hrvatsko zagorje, brojne ugostiteljske objekte i tzv. seoske turizme, ali baš nigdje nema „Mošta rezanca i kestena pucanca“. Neki su pitali. „A, kaj Vam je to gospon“. Ponosni vlasnik razvikanog seoskog turizma, čak nas je zamolio da mu to velimo hrvatski. Pa donekle i razumljivo, jer nažalost Zagorci su danas sve više Hrvati, a sve manje iskonski i svima dragi pravi Zagorci.
Mošt rezanac je prošao, ali sa hladnijim danima dolazi nam jabučnjak rezanec i kesten pucanec, a toga posebno ne bi smjelo nedostajati u ponudi na „Opegeima“ i „Seoskom turizmu“.
Ništa nećete pogriješiti ako kozama pripremite napitak u jednakom omjeru jabučnjaka i vode, a dodatno ubacite u jasle ubranih kestena. Jeste li primijetili kako koze spretno vade kesten iz njegove bodljikave ljušture? Niste? Krenite već sutra na dobrobit koza i vašu, odmah s kozama u šumu!
