Opće značenje gnojidbe i fiziologije
Biljkama je za njihov rast i razvoj neophodan čitav niz mineralnih biljnih hranjiva od kojih neka u većim količinama – nazivamo ih makrohranjiva. Neka u vrlo malim količinama – to su mikrohranjiva. U makrohranjiva spadaju dušik (N), fosfor (P), kalij (K), magnezij (MgO), kalcij (Ca) i sumpor (S), a u mikrohranjiva, željezo (Fe), bor (B), cink (Zn), bakar (Cu), molibden (Mo) i kobalt (Co). Potreban ugljik, vodik i kisik biljke dobivaju iz zraka i vode. Kao što je navedeno, nazivi biljnih hranjiva se skraćeno označavaju svojim kemijskim simbolima.
Kod nekih se ona iskazuju u obliku oksida (P2O5, K2O, MgO, CaO itd.). Svako biljno hranjivo ima svoju specifičnu ulogu u životnom procesu biljke i ne može biti zamijenjeno drugim. Nedostatak ma kojeg od njih dovodi do manjeg ili većeg poremećaja u rastu i razvoju biljke. To se očituje u specifičnim znacima nedostatka, biljka slabi i ne može postići dobar prinos. Biljna hranjiva djeluju kao i ostali činitelji prinosa u svojoj sveukupnosti. Tako da smanjenje jednog faktora ispod optimalne vrijednosti utječe na smanjenje djelovanja ostalih faktora. To je izraženo Liebigovim zakonom koji kaže da prinos ovisi od faktora (hranjiva) koji je zastupljen u minimumu.
DUŠIK u biljci sastavni je dio bjelančevina, tih osnovnih građevnih jedinica žive tvari.
Bez dušika nema bjelančevina, a bez njih nema života. Dušik ulazi i u sastav niza drugih organskih spojeva u biljci kao što su klorofil, većina vitamina, fermenata, itd. Stoga, ishrana dušikom u velikoj mjeri utječe na visinu prinosa biljaka (voćaka, vinove loze). Nedovoljna ishrana dušikom dovodi do zaostajanja u porastu biljaka, lišće žuti i propada. Prvo starije, a zatim mlađe, te voćke i vinova loza daju niske prinose. Pretjerana ishrana dušikom daje vrlo bujne biljke tamno zelene boje. Voćke i vinova loza postaju osjetljivije i manje su otporne na napad bolesti i štetnika, a razdoblje rasta se produžuje.
FOSFOR je sastavni dio niza organskih spojeva kao što su nukleinske kiseline, nukleoproteidi i drugi, bitni za odvijanje životnih procesa u biljci, a posebno u prometu energije i diobe stanica, te prenošenju nasljednih osobina.
Nedovoljna ishrana fosforom dovodi do zaostajanja u porastu, lišće je tamnije zeleno. Starije lišće dobiva ljubičasto purpurnu boju i odumire. Prinos se znatno smanjuje.
KALIJ ne ulazi u sastav organskih tvari u biljci, ima veliku ulogu u prometu ugljikohidrata u biljci i reguliranju vodnog režima.
Bitan je za aktivaciju mnogih encima i ima i niz drugih funkcija. Voćke i vinova loza dobro ishranjene kalijem sadrže više šećera, suhe tvari, dok masline postižu veći randman ulja. Otpornije su na nepovoljne uvjete sredine kao što su suša, mraz, gljivične bolesti. Nedovoljna ishrana kalijem izaziva slabiji porast, pojavu nabiranja i sušenja rubova starijeg lišća te njihovo odumiranje i opadanje. Kod nedostatka kalija prinos se smanjuje i loše je kvalitete.
MAGNEZIJ je sastavni dio zelenog klorofila i nekih drugih organskih spojeva u biljci.
Njegov nedostatak uzrokuje gubitak zelenila između žila na starijem lišću, koje se postupno suši i otpada.
KALCIJ je nužan za rast korijena, klijanje polena, kvalitetu i čvrstoću plodova te njihovu dugotrajnost.
Njegovim pomanjkanjem dolazi do fizioloških neparazitskih poremećaja poput gorkih i lenticelarnih pjega, staklavosti. Također propadanja plodova, slabljenja rasta korijena te deformacije i sušenja vršnih pupoljaka biljaka.
