Tehnologija se posljednjih godina pokazala izuzetno važnim napretkom u pitanjima održive poljoprivrede prakse. Kako bi se zadovoljile potrebe rastuće svjetske populacije i uzimajući u obzir promjenjivost obrazaca potrošnje, nedostatak prirodnih resursa i utjecaj klimatskih promjena, proizvodnja hrane mora se povećati na ekonomski, ekološki i društveno održiv način.
Povećanje prinosa usjeva uz istovremeno ograničavanje njihovog utjecaja na okoliš izazov je s kojim se suočava poljoprivreda. Poljoprivredni sektor je trenutno jedan od onih koji najviše doprinosi vlastitoj degradaciji. Stoga nova tehnološka rješenja mogu pomoći.
Bolje razumijevanje agroekosustava
Poljoprivreda prolazi kroz treću revoluciju. Ulazimo u doba umjetne inteligencije, „big data“ trendova, precizne poljoprivrede, i pametnog uzgoja. Od 2010-ih digitalna tehnologija postaje sve važnija na poljoprivrednim gospodarstvima. Senzori su deseterostruko poboljšali kapacitet promatranja i omogućili bolje razumijevanje agroekosustava.
Googleova matična tvrtka Alphabet je 2020. predstavila prototipove strojeva koji se mogu kretati poljima dok prikupljaju podatke o biljkama, kao što je njihov rast i reakcija na okolinu oko njih. IBM koristi kombinaciju umjetne inteligencije, „Internet-of-things“ i predikcijske analize kako bi predvidio kako će vremenski obrasci utjecati na prinose usjeva.
Francuska tvrtka Chouette razvila je inovativni softver koji skenira lišće vinove loze kako bi otkrio prve znakove plijesni – bolesti koju uzrokuje gljivični patogen. Prepoznavanje znakova plijesni se radi istom tehnologijom koja se koristi u prepoznavanju lica. Dron koji nosi kameru mapira i određuje točnu lokaciju zaraženih biljaka. Takav sustav omogućuje ranu intervenciju i sprječava širenje bolesti, a istovremeno osigurava lokalizirano liječenje, smanjujući upotrebu fitofarmaceutika.
Tehnologija se također koristi za ponovno uspostavljanje djelomično napuštenih poljoprivrednih praksi u intenzivnoj proizvodnji. Roboti za okopavanje, sjetvu i plijevljenje su u upotrebi više od desetljeća. Mehaničko plijevljenje postalo je neophodno za optimizaciju kontrole korova, posebno na organskim gospodarstvima, gdje je upotreba fitosanitarnih proizvoda zabranjena. Više od nekoliko stotina vrsta ovih robota koristi se diljem svijeta, prvenstveno u vrtlarstvu i vinogradarstvu.
Korištenje robota pomaže u smanjenju erozije tla, ugljičnog otiska od poljoprivrednih aktivnosti i upotrebe herbicida. Zaključak je to jednog vodećeg francuskog proizvođača iz Toulousa.
Senzori smanjuju upotrebu herbicida
Sencrop je tvrtka koja od 2016. dizajnira i proizvodi povezane meteorološke stanice za korištenje na poljima. Te su stanice visoke 30 centimetara i koriste se za analizu temperature i vlažnosti zraka, oborina i brzine vjetra. Opremljeni senzorima povezanima s mrežama male brzine, oni svakih 15 minuta putem aplikacije prenose te podatke poljoprivrednicima. Na taj se način omogućuje poljoprivrednicima da prilagode navodnjavanje ili upotrebu inputa u stvarnom vremenu. Tvrtka je instalirala više od 33.000 senzora u Europi. A rezultati su jasni – više od polovice uzgajivača krumpira koji koriste Sencrop aplikaciju potvrdili su da su smanjili upotrebu tretmana herbicidima za najmanje 30 % (sukladno rezultatima ankete korisnika Sencrop aplikacije).
U potrazi za rješenjima smanjivanja kemijskih pesticida
Kako bi smanjila negativan utjecaj kemijskih pesticida, Europska Komisija je usvojila regulativu o održivom korištenju fitosanitarnih proizvoda i pozvala zemlje članice da reduciraju njihovu upotrebu za 50 % do 2030. Primarni razlog tomu je zaštita pčela i zdravlje poljoprivrednika. Unatoč brojnim protivljenjima određenih lobija u industriji pesticida neke su zemlje pokrenule značajne inicijative u financiranju novih start-upova kako bi se pronašla inovativna rješenja u tom pogledu. Jedan od velikih globalnih ulagača je fond AgFunder iz Silicijske doline. Njegova su ulaganja u nove tehnologije prehrambenog sektora iznosile više od 51 milijardi USD u 2021.
Monitoring
Praćenje poljoprivrednih aktivnosti važna je funkcija Zajedničke poljoprivredne politike te objektivnog i ispravnog načina raspodjele sredstava iz jamstvenog i ruralnog fonda. Stoga je Europska Komisija naložila zemljama članicama da razviju sustave za nadzor poljoprivrednih aktivnosti koristeći Copernicus satelitski sustav za sustavno prikupljanje snimaka visoke rezolucije. Sve zemlje članice uvele su u 2023. , metode koje uključuju umjetnu inteligenciju za razlikovanje, identificiranja i mjerenje poljoprivrednih aktivnosti iz zraka, poput okopavanja, sjetve, košnje te identificiranja glavnih kultura trajnih travnjaka, oranica, maslinika, vinograda i sl.
Algoritmi umjetne inteligencije koriste se na temelju prikupljenih uzoraka kultura. Oni zatim vraćaju prepoznate uzorke tih kultura na ostalim promatranim područjima. Takva tehnologija pomogla je Agencijama za plaćanje automatizirano nadziranje i smanjivanje administrativne procedure za obradu i provjere valjanosti zahtjeva poljoprivrednika za subvencije.
Mentalne blokade i ograničenja
Iako upotreba naprednih tehnologija ima za cilj smanjiti ekonomske i ekološke troškove, tu su i nematerijalne koristi. To su ušteda vremena i činjenica da je posao manje naporan. Pa unatoč tome, neke prepreke i dalje ostaju, a to su mentalne blokade. Često čujemo “to nije za mene” ili “ja to ne mogu“. Ključna riječ u odgovoru na to je – učenje.
Usvajanje tehnologija za sustave održive poljoprivrede izazovno je i dinamično pitanje za poljoprivrednike, savjetodavne službe, poljoprivreda poduzeća, pa i kreatore politika.
Razvoj tehnologije u korištenju umjetne inteligencije predstavlja izazove koji zahtijevaju jasnu strategiju za provedbu glatke tranzicije. Ti se izazovi, zapravo mogu se podijeliti u dvije široke kategorije: one koje su svojstvene inovativnim proizvodima koji koriste tu tehnologiju (dronovi, roboti, GPS itd.), te one koje se pojavljuju uz njihov razvoj. Ovi izazovi uključuju trošak tehnološke opreme za preciznu poljoprivredu, financijska ograničenja poljoprivrednika i pristup kreditima, kao i upoznatost poljoprivrednika s određenim alatima za digitalizaciju. Nedostatak širokopojasne infrastrukture (interneta) u ruralnim područjima predstavlja značajno ograničenje jer se za adekvatnu upotrebu takvih uređaja traži upravo komunikacija podataka i povezanost s uređajima (npr. na traktoru, računalo koje bilježi aktivnosti ili uređaj za satelitsku navigaciju).
Digitalizacija poljoprivrede je ključna
Inovativna poljoprivreda također postavlja pitanja u vezi interakcije između ljudi i strojeva – posebno u pogledu nedostatka neovisnih savjetodavnih/konzultantskih usluga i hoće li precizna poljoprivreda dodatno pogoršati stanje zaposlenosti u sektoru poljoprivrede. Ne manje važno pitanje koje se otvara je i pitanje razmjene podataka, enormnih veličina, koji mogu uključivati informacije specifične za lokacije o sadnji i izboru usjeva prije i tijekom sezone i ulaganja, strategije upravljanja i žetvenih praksi. Veliki pravni izazov povezan sa sustavnim uvođenjem precizne poljoprivrede u Europi u velikoj mjeri proizlazi iz načina obrada velikih količina informacija prikupljenih kroz razna tehnička sredstva koja su od velike važnosti za poljoprivrednike i poljoprivredne organizacije te korištenje algoritamskih odluka.
Digitalizacija će biti ključna za postizanje ambicija Europskog zelenog plana i održivog razvoja. Stoga se u narednom razdoblju mogu očekivati promjene u pristupu programiranja novčanih poticaja za poljoprivrednike. Oni će se više odnositi upravo na usvajanje novih tehnologija. Unatoč svim preprekama, tehnologija igra glavnu ulogu za tranziciju održivosti, unaprijeđenju kružnog gospodarstva, podržava dekarbonizaciju svih sektora i smanjuje ekološki i društveni otisak plasiranih proizvoda na tržištu EU.
