Obrada tla kao mjera korekcije klime

U prošlom članku navedene su agrotehničke mjere u obradi tla kojima se povećavaju negativni učinci klimatskih šteta, a u nastavku saznajte više o tome na koji način i kojom obradom tla se umanjuju/ublažavaju negativni učinci klimatskih šteta.

Obrada tla kojom se umanjuju/ublažavaju negativni učinci klimatskih šteta

Obrada svojim povoljnim djelovanjem na fizikalni, kemijski i biološki kompleks tla (npr. na njegovu vlažnost, strukturu, distribuciju hraniva, sadržaj organske tvari i dr.) može u uzgoju biljaka doprinijeti ublažavanju gubitaka zbog negativnog klimatskog utjecaja. Osnovni zadatci obrade tla mogu se sažeti u nekoliko najvažnijih točaka.

1. Treba promijeniti dubinu i način ljetne obrade

Ranije primjenjivana praksa nije bila pogodna za ublažavanje klimatskih šteta. Radi konzervacije vlage i kakvoće tla treba primjenjivati plitku obradu strništa iza koje slijedi poravnavanje površine (Tablica 3.). Ako se s površine uklone biljni ostaci kojima se pokriva (malčira) površinski sloj tla, jače zagrijavanje i isušivanje se može ublažiti formiranjem oko 5 cm debelog rahlog površinskog izolacijskog sloja.

Tablica 3. Međusobna ovisnost ljetne obrade tla i očekivanog klimatskog rizika

2. Kontrola stanja zbijenosti/rahlosti tla

Budući da nepoznavanje stanja tla pruža neopravdan osjećaj sigurnosti kako je s tlom sve u redu, potrebna je redovita kontrola stanja tla. Kontrola tla preporuča se ponajviše na parcelama na kojima se uzgajaju biljke veće tržišne vrijednosti ili ako je uzgojno područje u zadnjih pet godina bilo pogođeno sušom ili ako je na tlu ležala voda. Ova se kontrola može provoditi primjenom jednostavnih metoda (štapna sonda, test štihačom, test obradivosti i sl.).

3. Pravovremeno prepoznavanje nedostataka tla pomaže u izbjegavanju gubitaka. Uočena pogreška prije obrade strništa može se popraviti osnovnom obradom. Pogreška uočena nakon pripreme sjetvenog sloja može se popraviti tek u sljedećoj sezoni.

4. Pokrivenost površine tla nakon obrade u granicama od minimalno 35 – 45 % čuva tlo od toplinskog i oborinskog stresa, isušivanja i smanjivanja biološke aktivnosti ljeti. Pokrovni materijal, odnosno biljni ostatci, nakon kritičnih mjeseci mogu se, ali i ne moraju inkorporirati u tlo.

5. U bilo kojoj sezoni, a posebno tijekom ljetnih mjeseci, potrebno je smanjiti površinu gubljenja vode te obrađeno tlo pritisnuti valjcima. Rahli površinski sloj tla ima izolacijsku ulogu. Preko velike površine suhog i grudastog tla gubi se puno vode, a usvajanje je vode slabije. Velike grude tla prvo treba usitniti teškim valjkom. Zatim ih treba u istom prohodu utisnuti u obrađeno tlo te na taj način omogućiti povoljnije uvjete za usvajanje vode.

6. Pri bilo kojem zahvatu obrade nužno je što više smanjiti gubitke vode iz tla. Blaga jesen i zima zahtijevaju konzervaciju vlage pri jesenskoj osnovnoj obradi tla: evaporacijsku površinu treba smanjiti što je više moguće. Površinu tla preko zime ne treba ostavljati grubu s velikim brazdama kako bi hvatalevodu jer zbog velikog gubitka vode tlo postaje manje pogodno za pripremu kvalitetnog sjetvenog sloja i kvalitetno nicanje biljaka. Jedina je iznimka kada je tlo u jesen jako mokro pa bi se poravnavanjem površine dopunskom obradom tlu nanijelo još više štete.

Čim tlo postane prohodno, bez obzira na godišnje doba, površinu treba poravnati što je prije moguće. Sve kako bi se umanjio gubitak vode. Obrađivano tlo je u ljetu i u proljeće potrebno poravnati i sabiti (valjkom), a u jesen (prije prezimljavanja) samo poravnati. Poravnato tlo kvalitetnije od grubo pooranog tla usvaja oborinsku vodu i vodu od topljenja snijega. Istovremeno tijekom blagih i vjetrovitih zimskih dana gubi manje vlage.

7. Treba prekinuti zbijenost tla koja sprječava normalno usvajanje vode te vratiti skladni režim vlaženja tla. Ekstremna klima nas prisiljava na neprekidno skladištenje vlage, odnosno na omogućavanje što boljeg usvajanja i što manjeg gubljenja vode. Na dubokim plodnim tlima veću sigurnost u uzgoju pruža dublje rahljeni sloj do dubine od 25 – 30 cm za žitarice i grašak i 40 – 45 cm za uljanu repicu, kukuruz i suncokret.

8. Ne treba upotrebljavati oruđa koja iniciraju nastajanje zbijenog sloja (plug, klasična tanjurača, i sl.) na mokrom tlu. Treba znati u kojem je tlo stanju vlažnosti (prohodnost strojeva ili obradivost). Rizik se može procijeniti ispitivanjem obradivosti tla.

9. Dubinu osnovne obrade tla treba mijenjati, a oruđa koja formiraju zbijeni sloj (taban obrade) i koja rahle tlo treba koristiti izmjenično zbog preventivnog djelovanja u cilju sprječavanja nastajanja oštećenja tla.

10. Okolnosti koje vode k formiranju grudaste ili praškaste strukture treba spriječiti. Isušeno tlo potrebno je obrađivati vrlo pažljivo zbog očuvanja strukture. Za formiranje povoljne sitno-mrvičaste strukture tla potrebna je odgovarajuća vlažnost tla, ali i aktivnost biološke komponente tla (npr. gujavica).

11. Organsku tvar u tlu treba očuvati jer je ona neophodna u zadržavanju vlage i ublažavanju stresnih stanja uslijed nepovoljnih klimatskih utjecaja. Žetvene ostatke ne bi trebalo uklanjati s tla, a posebno u slučaju kada se gnojidba stajskim gnojem i zelena gnojidba ne primjenjuju u zadovoljavajućoj količini. Tla s optimalnim sadržajem organske tvari, kao i ona koja su siromašna organskom tvari, zaslužuju podjednaku pozornost.

12. Treba primijeniti gnojidbu (način i doziranje) koja odgovara preporuci za gnojidbu i opskrbljenosti tla hranivima.

13. Suzbijanje štetnika, bolesti i korova ključno je u prevenciji šteta od negativnih klimatskih utjecaja. Štete je bitno prepoznati, spriječiti i efikasno ograničiti.

14. Dokumentiranje štetnih pojava i analiza pogrešaka pomaže u izbjegavanju novih propusta. Iz ovog kratkog pregleda različitih mjera kojima se obradom tla povećavaju ili umanjuju negativni učinci koji nastaju uslijed različitih klimatskih prvenstveno negativnih utjecaja, razvidan je iznimno veliki značaj pravilnog odabira i primjene zahvata obrade tla. Nadalje, jasno je kako nema univerzalne recepture kojom bi se pravilnim odabirom sustava i načina obrade tla riješili svi izazovi uzrokovani klimatskim utjecajem. Na žalost, zbog velikih varijacija klimatskim elemenata, nismo u mogućnosti s apsolutnom sigurnošću predvidjeti buduće klimatske prilike i na njih pravovaljano i pravovremeno, odnosno preventivno djelovati. Ono što možemo je pokušati iznaći najbolje (čitaj optimalne) mjere/zahvate/sustave obrade tla kojima ćemo najmanje negativno utjecati na tlo, uz ostvarivanje zadovoljavajućih i ekonomski opravdanih prinosa.