Planiranje i oblikovanje okućnice ili vrta
Okućnica je prostor koji okružuje objekt za stanovanje. U današnje vrijeme vrtni prostori predstavljaju mjesto u kojemu se njegovi korisnici opuštaju od najčešće ubrzanog ritma života. Postoji više tipova okućnica. Po obliku mogu se podijeliti na one pravilnih formalnih obilježja, organskih oblikovnih obilježja i okućnice koje su kombinacija prethodno navedenih. Po veličini okućnice mogu predstavljati prostore koji imaju veću ili manju površinu. S obzirom na veličinu mogu biti namijenjene različitim funkcijama koje se mogu odvijati na otvorenom prostoru.
I već lijepe i uređene okućnice mogu se oplemeniti sadnjom nove ukrasne biljke, koja će postati još jedan stanovnik vašeg vrta i osvježiti prostor. Ako oblikovanje okućnice izvedete kroz nekoliko godina, troškovi za biljni materijal neće vam biti preveliki izdatak,. Svake godine imat ćete ponešto novih zanimljivih biljaka. Pogotovo ako su posađene kao soliteri, odnosno ako su samostalne i tako dodatno plijene pogled. Ako planirate veće zahvate na okućnici ili zasnivate novu, uvijek je poželjno poslušati savjete stručnjaka, kako bi se izbjegle moguće greške. One mogu postati vidljive tek nakon nekoliko godina kad biljke narastu.
Kao i kod gradnje kuće i za uređenje okućnica potreban je nacrt, koji će vam koristiti ne samo prilikom oblikovanja i uređenja nego i godinama poslije, kako bi znali kad i gdje je koja biljka posađena. Prije nego što započnete stavljati ideje na papir, uzmite u obzir da je okućnica i vrt nastavak kuće ili objekta i oni se moraju nadopunjavati kako bi stvorili skladnu cjelinu i kako bi se uklopili u krajolik koji ih okružuje. Pritom se obavezno mora paziti na položaj vrta s obzirom na sunce i hlad.
Uloga okućnice ili vrta
Zasigurno najvažnija uloga vrta je boravišna koja bi trebala biti povezana s boravišnim dijelom objekta ispred kojega se nalazi. Upravo ta veza tj. dostupnost omogućuje njeno intenzivnije korištenje. Boravak može biti raznolik, a pri njegovom smještanju je važno voditi računa o potrebama korisnika koje se mijenjaju tijekom godine. Stoga, boravak na otvorenome je poželjan da bude osunčan tijekom zimskih mjeseci, dok je za ljeto poželjan hlad. Boravišna zona se uvijek smješta u zaklonjenom dijelu vrta od vjetrova. U skladu s time se u vrtu, ako ima dovoljno mjesta, mogu planirati i različite zone boravka koje će svojim mikroklimatskim značajkama pogodovati boravku na otvorenom prostoru tijekom zimskih ili ljetnih mjeseci. Koje funkcije će dobiti vrt ovisi o profilu njegovih korisnika. U tu svrhu je potrebno znati tko su potencijalni korisnici vrta i koji su im afiniteti.
Stoga ako će vrt postati i prostor za djecu u njemu je važno smjestiti i neke prostore koji se mogu koristiti za dječje aktivnosti. To mogu biti elementi koji nisu formalne dječje sprave, već multifunkcionalni elementi koji djeca mogu koristiti za dječju igru. Tako površine s pijeskom mogu imati ulogu pješčanika, a improvizirane skulpture djeca mogu koristiti umjesto dječjih sprava za igru. Pri tome je uvijek potrebno imati na umu da je nekad za dječju igru dovoljna travnata površina ili stablo. Kako voda obogaćuje prostorne vizure, potrebno je razmišljati o njenom smještaju i s obzirom na poglede iz objekta.
Staze kao prostorni element linijskog karaktera predstavljaju vrlo bitan dio vrtnog prostora koji povezuje vrtne zone u kojima se nalaze spomenute funkcije. Pri oblikovanju vrta bitno je težiti ka stvaranju funkcionalnih veza koje trebaju biti u sladu s oblikovnim jezikom cijelog vrtnog prostora. Za njih vrijedi „manje je više“, pa nije poželjno cijeli prostor premrežiti, već ostvariti samo one najlogičnije veze. Kako staze predstavljaju jak vizualni element, one mogu poslužiti za ojačavanje ideje oblikovanja. Pri njihovom formiranju je potrebno voditi računa da ne presijecaju plohe (trava ili drugi materijal) ako to nije nužno i da se materijalom uklapaju u cjeloukupni dizajn.
Ako je prostor ograničen veličinom, potrebno je voditi računa da je mjesto boravka ugodno tijekom cijele godine, pa je tome posebno prilagođen biljni materijal (on je stoga uvijek listopadan, da bi propuštao zimi sunce, a ljeti davao potreban hlad).
Prilikom odabira bilo kojeg oblikovnog jezika, važno je zadržati kvalitetne prostorne elemente koje prostor ima, te ih iskoristiti kao potencijalne fokusne točke budućeg vrta. Ovo je izuzetno važno kod rekonstrukcije starih vrtnih površina koje već imaju razvijenu visoku vegetaciju ili su smještene na neravnoj topografiji. Tom prilikom je potrebno voditi računa o očuvanju, isticanju ili stvaranju novog identiteta prostora koji je u skladu s potrebama korisnika vrta. U tome će nam najbolje pomoći analiza postojećih kvaliteta prostora koja će nam dati odgovore na pitanja što je na prostoru vrijedno za zaštitu. Ujedno nam ovakav pristup najčešće umanjenje troškova rekonstrukcije, jer se on najčešće odnosi na zadržavanje kvalitetnog sadnog materijala.
Plohe i volumeni
Prostorna kompozicija vrta se gradi od oblikovnih elemenata plohe i volumena. Ploha je travnjak, površina pod niskim pokrivačima, prostor pod popločenjem, šljunkom, oblutcima ili nekim drugim materijalom. Volumeni su stabla, grmlje (visoko i nisko), te cvjetne gredice, a ovu ulogu mogu imati i visoki pokrivači. Kod stvaranja oblikovne osnove vrta, vrlo je važno voditi računa o omjeru površina pod plohama i volumenima, te o njihovoj ravnoteži. Ovo je iznimno važno i prilikom stvaranja potpuno novih prostora i prilikom obnove postojećih vrtova. Volumeni se mogu koristiti i kao zaštitno zelenilo od neželjenih pogleda, od vjetra, prejakog sunca ili pak od negativnih utjecaja prometnice.
Grmlje se često kombinira s trajnicama ili pokrivačima. Time je potrebno voditi računa da se niži prostorni elementi smještaju uz rub, a oni viši u pozadinu kompozicije (jer se u protivnome niži neće vidjeti).
Volumeni stabala mogu predstavljati veće grupacije visoke vegetacije, tzv. clump-ove (manje grupacije drveća), te pojedinačna stabla koja mogu imati ulogu prostornih akcenata. Pri smještaju volumena stabala u prostoru važno je razmišljati o ritmu i dinamici koju oni svojim položajem čine. Tako je podjednako važna i veličina stabala koja se predviđaju u vrtu. Dinamičnost vrta kroz vrijeme, tj. kroz godišnja doba se ostvaruje odabirom biljnih vrsta koje svojim cikličkim promjenama doprinose izmjenama izgleda i ugođaja tijekom godine. Grmlje kao niži volumeni, predstavljaju element vrtne kompozicije koje je poželjno smještati rubno (posebno kod manjih vrtnih prostora). U svrhu stvaranja jednostavnijih prostornih rubova, tipičnih za suvremenije oblikovanje, smanjuje se broj odabranih vrsta.
Kombinacija različitih oblikovnih stilova predstavlja pristup koji nudi veliki broj mogućih varijanti oblikovane osnove te stoga ovaj tip oblikovanja predstavlja izuzetno kreativan proces. I kod njega, kao i kod ostalih tipova vrtnih prostora potrebno je voditi računa o stvaranju uravnoteženog odnosa između volumena i ploha. Kod većih vrtnih prostora je važno voditi računa o ostvarivanju dugih i kratkih vizura, gdje je bitno očuvati duge poglede unutar parcele. Stoga je razmještaj visoke vegetacije određen upravo navedenim parametrima, pa se stabla ne bi trebala smještati na mjestima gdje želimo očuvati one vizure koje su kvalitetne. U određenim slučajevima stvaranje kompaktnih zona gustog grmlja predstavlja elemente kojima se mogu stvarati podzone jer su upravo grmlja elementi koji ih omeđuju i odvajaju. Time se doprinosi stvaranju osjećaja tajanstvene atmosfere vrtnog prostora koji nije cijeli saglediv iz jedne točke.
U svrhu stvaranja vizualne širine prostora vrtova manjih dimenzija, bitno je ne pretrpavati prostor biljkama. U tu svrhu je najbolje u središnjem dijelu smjestiti plohu, a rubno smještati biljke (iako i drugačiji oblici odnosa plohe i volumena mogu rezultirati pozitivnim učincima).
Autor fotografija: Gospodarski list
Napravite sami vodeni vrt
Voda je oduvijek imala bitnu ulogu u vrtnoj umjetnosti. Primjenjivala se već u drevnim vrtovima Dalekog Istoka, Egipta i Indije te gotovo u svim razdobljima i stilovima vrtne umjetnosti do današnjeg dana. Bez obzira na to u kakvom obliku se pojavljivala, uvijek je bila jedan od glavnih elemenata u vanjskom prostoru.
Voda u mirovanju zrcali okoliš i djeluje umirujuće na promatrača. S druge strane, tekuća voda unosi određenu dinamiku u prostor i proizvodi ugodne zvukove. Privlači velik broj živih organizama i zajedno s biljkama čini jedan zanimljiv ekološki sustav u samom vrtu.
Danas vodeni vrtovi sve više nalaze mjesta u privatnim vrtovima s obzirom na to da nisu prezahtjevni za izvedbu, kako u financijskom tako i u tehničkom smislu. Ipak, potrebno je jako dobro promisliti kakav vodeni vrt želimo. Hoce li imati ribe, koje vrste vodenog bilja želimo, planiramo li određ ene elemente kao što su vodoskok ili slap, koliko prostora imamo na raspolaganju, želimo li protočnu vodu i slično. Veličina može varirati od malih korita do velikih jezera. Dobro planiranje uštedjet će puno vremena i truda.
Planiranje lokacije vodenog vrta
Za smještaj vodenog vrta važno je odabrati sunčano mjesto s obzirom na to da to odgovara rastu i razvoju većine vodenih biljaka. Iz tog razloga trebalo bi pronaći mjesto koje je izloženo sunčevoj svjetlosti 5 do 6 sati na dan. Poželjno je odabrati lokaciju oko koje nema drveća ili većeg grmlja iz čisto praktičnih razloga. Naime, lišće koje pada sa stabla organski se razgrađuje i samim time onečišćuje vodu i smanjuje količinu kisika. Isto tako, razvijanje odnosno širenje korijena može uništiti podlogu, osobito ako se radi o savitljivoj podlozi. Previše sjene pogoduje rastu algi. Kod smještaja valja razmišljati i o podzemnim vodama koje bi mogle stvarati poteškoće za vrijeme jako kišnih razdoblja jer bi mogle podizati podlogu i mijenjati predviđeni oblik vodenog vrta.
Razina podzemne vode može se provjeriti tako da izbušimo manju rupu do predviđene dubine našeg vodenog vrta. Ako primijetimo da se voda akumulira u većoj količini, neophodno je promijeniti lokaciju vodene površine. Ako želite imati protočnu vodu, računajte na pristup vodi i električnoj energiji koja će nam biti potrebna za funkcioniranje pumpe odnosno cijelog sustava. To će biti uvjeti i u slučaju da želimo unijeti dodatne elemente koji će pridonijeti atraktivnosti vodene površine kao što su vodopad, vodoskok, fontana ili osvjetljenje. Ne zaboravite da struja mora biti trajno dobavljiva putem podzemnog kabela, a ne kao žica ukopčana u utičnicu.
Za taj posao se ipak preporučuje izvedba od strane kvalificiranog električara. Imate li djecu, vrlo je bitno dobro proračunati dubinu vodenog vrta kako ne bi bio predubok. Naravno, moguće je i ograditi ga, ali time bi se izgubilo na pristupačnosti. Taj problem je moguće riješiti i reguliranjem dubine, ali i smještajem biljaka koje bi spriječile pristup samom vodenom vrtu. Kad razmišljamo o veličini vodene površine, valja imati na umu i kasnije održavanje. Veća površina će zahtijevati i više vremena za održavanje.
Oblik
Općenito, vodene površine možemo podijeliti na formalne i neformalne oblike. Naravno, isti će ovisiti o konceptu cijelog vrta kako bi se vodena površina skladno uklopila u ostatak vrta.
Neformalne vodene površine pružaju najprirodniji izgled pa je kod njih obično naglasak na biljnom materijalu koji dominira nad oblikom. Najčešće je obrubljen prirodnim materijalima kao što su, primjerice, kamen, šljunak ili čak sama trava koja ga povezuje s ostatkom vrta.
Za razliku od neformalnog, formalni je obično čvrst element u prostoru. Najčešće je kvadratnog, pravokutnog ili kružnog oblika odnosno njihova kombinacija. Takav vodeni vrt može biti uzdignut ili ukopan.
Materijali za izradu
Dugo vremena za gradnju su se koristili teški materijali kao što su kamen, cigla ili beton. Iako se i danas koriste (većinom na javnim površinama), sve više ih zamjenjuju plastični i savitljivi materijali koji su puno praktičniji i jeftiniji. Ipak, ostaju prvi izbor za izvedbu formalnog vodenog vrta. Savitljive podloge su elastične, nepropusne i obično izrađene od sintetičke gume ili plastike. Dolaze u različitim dimenzijama tako da ih možemo rezati na onu veličinu koja nam je potrebna. Naravno, prije kupovine moramo znati dužinu, širinu i dubinu vodenog vrta. Debljina im varira od 0,5 do 1,5 mm, ali postoje i deblji materijali (do 7 mm). Iako se na tržištu mogu kupiti u više boja, najbolje je kupiti crnu koja pojačava utisak dubine, ali je i otpornija na djelovanje UV zraka.
Obično se mogu naći tri vrste takvih podloga: Polietilenski (PE) materijali su najjeftiniji. Lagano se kidaju i pucaju pri jačoj izloženosti Sunčevim zrakama. Ako namjeravamo imati, na primjer, močvarni vrt gdje se pokriva s puno zemlje, vrlo je ekonomično rješenje. PVC materijali su razmjerno čvrsti i otporni na kidanje te im je vijek trajanja oko 10 godina. Iako su otporni na mraz i razna gljivična oboljenja koja se mogu pojaviti, izloženost suncu može dovesti do toga da otvrdnu i postanu lomljivi. Ako financijske mogućnosti dopuštaju, najbolje je uložiti u gumirani materijal materijal koji ima izrazito dugi vijek trajanja (do 50 godina). Osim toga, izuzetno je prilagodljiv, ali i čvrst te otporan na Sunčeve zrake, temperaturne razlike i bakterije.
Moguće je koristiti i već oblikovane bazene koje je moguće kupiti u specijaliziranim trgovinama odnosno vrtnim centrima. Isti su izliveni u nesavitljivoj plastici ili fiberglasu. Potonji su čvršći i otporniji na vremenske (ne) prilike, a vijek trajanja im je najmanje 10 godina. Postoji jako puno oblika, a već imaju ugrađene i „police“ za smještaj biljaka. Vrlo su jednostavni za instalaciju. Folije su praktičnije od već oblikovanih bazena iz sljedećih razloga: jednostavnije ih je transportirati, izvedba je lagana i što je vrlo bitno, omogućavaju nam kreativnost koje nema kod ugradnje već gotovih bazena. Savitljive podloge je moguće i zakrpati ako se kojim slučajem probuše.
Gradnja vodenog vrta sa savitljivom podlogom
Nakon određivanja mjesta i veličine vodenog vrta, vrijeme je za kupovanje podloge. Kako biste kupili podlogu potrebne veličine, neophodno je izvršiti jednostavan izračun. Podloga mora biti jednaka najvećoj širini ribnjaka plus dvije dubine i najvećoj dužini plus dvije dubine. Sa svake strane potrebno je ostaviti još 15 cm (što ukupno čini 30 cm) kako bi se rubovi mogli zavrnuti i time spriječiti otjecanje vode. Primjer vodene površine sljedećih dimenzija: 3 m (širina) x 4 m (dužina) te dubine 2 m: 3 m + 4 m = 7 m + 0,3 m ukupno 7,3 metra 4 m + 4 m = 8 m + 0,3 m ukupno 8,3 metra Veličina potrebne podloge za navedeni primjer je 7,3 x 8,3 metra.
Sve u svemu, površina vodenog vrta ne bi trebala biti manja od 10 m2. Namjeravamo li uzgajati ribe, dubina ne bi trebala biti manja od 1 m. Na samom početku podlogu bi trebalo ostaviti malo na suncu da se zagrije i omekša kako biste s njom mogli bolje manipulirati. Odredimo željeni oblik vodenog vrta užetom ili vrtnim crijevom. Uz vanjski rub mogu se zabiti i kolčići kako bi dodatno olakšali iskopavanje, ali nije neophodno.
Nakon toga, a prije samog početka kopanja, bilo bi dobro još jednom promotriti površinu sa svih strana kako biste bili sigurni da je oblik onaj koji ste zamislili. Počinjete iskopavati do predviđene dubine. Ovdje valja računati na biljke koje ste predvidjeli smjestiti unutar vodenog vrta te je stoga potrebno napraviti „police“ za njih. Na kraju će one izgledati kao stepenice. Vrlo je bitno cijelo vrijeme provjeravati visinu rubova. To je najpraktičnije napraviti običnom ravnom letvom i libelom.
Rubove bi trebalo ostaviti malo ukošene kako bi spriječili urušavanje. To će dobro doći i u hladnim razdobljima s obzirom na to da će nakon smrzavanja vode led imati dovoljno prostora za širenje. Kada ste završili s iskopavanjem, neophodno je počupati sve korijenje i oštro kamenje kako kasnije ne bi probušilo podlogu. Nakon toga stavlja se sloj pijeska od otprilike 2,5 do 5 cm, osobito ako je tlo kamenito. Moguće je koristiti i foliju koja je posebno napravljena za tu svrhu (zaštitni filc), ali i jutene vreće, stare novine i slično. Nakon toga postavlja se podloga. Sredina podloge mora doticati dno dok sa svih strana mora biti prevučena preko rubova. Prije nego što se počne punjenje vodom, podlogu treba učvrstiti kamenjem ili ciglama. Pod težinom vode, podloga će se najbolje prilagoditi obliku.
Kamenje ili cigle bi trebalo postupno pomicati kako ne bi došlo do prekomjernog rastezanja podloge. Nakon punjenja još jednom provjeriti jesu li rubovi na istoj razini. Ako nisu, dodati ili odstraniti zemlju gdje je to potrebno. Odrezati višak podloge, ali paziti da ostane otprilike 15 cm kako bi se mogla učvrstiti. Preko toga se nanosi zemlja, kamenje, buseni trave ili kamene ploče, ovisno o planiranom izgledu. Na kraju se ne bi trebao vidjeti ni jedan dio podloge kad završimo.
Deset najljepših ukrasnih biljaka za okućnicu
Od svih elemenata koji sačinjavaju vrt, jedino se biljke mijenjaju tijekom cijele godine. Stoga je poželjno poznavati njihove značajke kako biste pravilno odabrali biljke koje će krasiti vrt i uz koje ćete se osjećati lijepo i opušteno.
Okosnicu vrta uglavnom tvore drvenaste biljke. Često su to zimzelene vrste koje ne odbacuju lišće, ali okosnica samo od njih može djelovati prejednolično pa je zgodno kombinirati i listopadno drveće. Osim drveća vrt krase grmovi i trajnice posađeni samostalno ili u grupi.
Samostalno rastuće biljke (soliteri, soliterne biljke) zahtijevaju svoje posebno mjesto, a postavimo li u njihovoj okolici kontraste ili upotrijebimo suprotne oblike ili konture, povećat ćemo uzbudljivost koncepcije vrta. Hoće li neka biljka doći više ili manje do izražaja ovisi naravno o samoj biljci, ali i o njenoj poziciji u unutar vrta. Na odgovarajućem položaju uz optimalne uvjete tla i svjetla dolaze do izražaja posebne strukture svake pojedine biljke, pa tek tako brižljivo odabrane i postavljene biljke djeluju spektakularno. Kao zamiljivo mjesto sadnje samostalno rastućeg grmlja ili drveća idealan je vanjski rub ili kut živice na dnu vrta, a ispred njih bilje nižeg rasta. Tako s prozora dnevnog boravka ili sjedenjem na terasi uvijek se proteže dobar pogled na najdraže biljke.
Zato treba pomno birati biljke koje će svojim osobinama istaknuti (ili sakriti) ono šte želite u vrtu, a opet činiti vrt prostranim i ugodnim za boravak. Izbor biljnih vrsta ovisit će prvenstveno o željama i preferencijama, ali u konačnici o veličini prostora s kojim se raspolaže, pa će nažalost katkad želje doći u drugi plan. Carstvo ukrasnog bilja bogato je i vrstama i sortama (kultivarima) te se uvijek pronađe nešto odgovarajuće prostoru vrta, bilo po boji, obliku ili veličini biljke.
Zlatna kiša (Laburnum x watereri ‘Vossii’)
Zlatna kiša je uspravno, otporno (može podnijeti i temperaturu nižu od -15°C), bjelogorično grmovito stablo s osobitim visećim grozdovima mirisnih zlatnožutih cvjetova, dugih do 60 cm, od čijeg izgleda i dolazi samo ime biljke. Cvate u kasno proljeće, a listovi i cvjetovi se pojavljuju u isto vrijeme. Listovi su veliki oko 10 cm i sastoje se od 3 liske, sjajni su i intenzivno zeleni. Grane imaju uspravan rast u početku, ali se s vremenom šire. Nakon cvatnje formiraju se mahune koje na drvetu vise cijelu godinu. Može doseći visinu do 9 m visine, iako je često niže (3-4,5 m). U širinu može ići 3-3,5 m.
Nije zahtjevna za tlom. Podnosi slabo do umjereno plodno tlo, a može rasti i na jako alkalnom tlu (pH 6,5-7,5). Voli tlo koje zadržava vlagu, ali se dobro isušuje, s puno sunca ili blagom sjenom. Redovito orezivanje nije potrebno osim prilikom oblikovanja mlade biljke. Bilo bi poželjno prihranjivati svako proljeće dok biljka ne postigne konačnu visinu. Pogodno je za sadnju kao soliter u formalnim, malim vrtovima, ali i na tratinama.
Pampas trava (Cortaderia selloa)
Pampas trava je zimzelena, busenasta, veličanstvena višegodišnja trava aktraktivnog i impozantnog izgleda. Visine je do 2,5 m, a širine oko 1,2 m, katkad i više. Ima uske, prema van savinute listove, duge 1,5 m, vrlo oštrih rubova. Iznad umjereno zelenih listova krajem ljeta stvaraju se uspravne srebrnaste metlice nalik perjanicama, duge i do 60 cm. Muški i ženski cvjetovi stvaraju se na odvojenim biljkama krajem ljeta. Dekorativniji su ženski cvjetovi s dugim, svilenastim dlačicama. Metlice su kraće na mlađim biljkama. Kultivar ‘Aureolineata’ (sinonim ‘Gold Band’) visok je do 2,2 m, zbijen je i ima listove intenzivno žutih rubova koji kasnije postaju tamno zlatnožuti. Vrijedno je još spomenuti i kultivar ‘Sunningdale Silver’. Voli sunce i otporna je na mraz i sušu. U rano proljeće je potrebno skroz do kraja odrezati prošlogodišnje metlice jer se u protivnom u potrganim stabljikama metlica zadržava voda koja uzrokuje truljenje biljke.
Japanski javor (Acer palmatum)
Japanski javor neki smatraju drvetom, a neki grmom. To naravno ovisi o varijetetu i konačnoj visini koju postigne. No, s godinama, stvorit će izuzetno lijepo drvo, obično s vrlo kratkim deblom i granama, pa izdaleka može ličiti na grm visine do oko 4,5 m. Japanski javor je otporno, spororastuće bjelogorično stablo s fino razrezanim, listovima od 5 ili 7 resica koji u jesen poprimaju bogate boje. Listovi su do 4 cm dugi, zeleni, crvenkasti ili crveni u proljeće i ljeto, a u jesen ljubičastocrveni do žuti. Producira puno malih, žutozelenih, crvenih, purpurnih, šatiranih cvjetova u rano proljeće, u padajućim grozdovima, a na jesen tvore plodove tipične za javor s dva krila (‘helikoptere’). Voli vlažno, ali dobro drenirano tlo, umjereno do bogato hranivima.
Raste na neutralnom do kiselom tlu, iako raste i na alkalnim tlima ako nije prevlažno (pH 5,5-7,0). Odgovaraju mu osunčana područja ili djelomična sjena. Umjereno je zahtjevno za održavanjem. Gnojiba je poželjna u proljeće, a poželjno je i malčiranje, ali zbog estetike nije potrebno ako je biljka posađena kao soliter na travnjaku. Orezivanje treba obavljati po potrebi u svrhu formiranja krošnje, u kasnu jesen ili rano proljeće. Može biti osjetljiv na kasne proljetne mrazeve i hladne suhe vjetrove. Nažalost, nije ga lako uzgajati u hladnom području jer zahtijeva omatanje tijekom zime dok je biljka još mlada, ali briga će se svakako isplatiti.
Postoji jako puno kultivara i formi. Acer palmatum ima zelene listove koji starenjem prelaze u brončanu ili ljubičastu boju, pogotovo u jesen. Kod kultivara ‘Bloodgood’ novi mladi listovi crvene su boje koji starenjem postaju crnkasto ljubičasti, dok u jesen slijedi vatromet boja prije opadanja lišća. Forma ‘Atropurpureum’ također ima crveno ljubičasto obojeno lišće koje u jesen dobiva jarku crveno narančastu boju, dok ‘Dissectum Atropurpureum’, uz iste boje listova, ima još više fino rasperano lišće. Javori dobro podnose rast blizu drugih vrsta biljaka. Dobri su za naglašavanje detalja u vrtu, za neformalne živice, žardinjere, sadnju uz zidove, male, ali i prostrane vrtove.
Zvjezdasti kobnjak (Clerodendrum trichotomum)
Zvjezdasti kobnjak je spororastući, bjelogorični grm ili malo stablo sa srednjezelenim, srcolikim listovima. Naraste do 3-4,5 m u visinu i 3-3,6 m u širinu. Grozdovi bijelih, mirisnih cvjetova pojavljuju se od sredine ljeta do kasne jeseni. Cvjetovi su oko 3 cm široki i vrlo intenzivno mirisavi, na vrhu tanjurasto prošireni i razdijeljeni na 5 duguljastih, uskih latica. Okupljeni su u do 20 cm široke cvatove. Nakon cvatnje formiraju se zvjezdasti mesnati plodovi pri čemu su krakovi obojeni intenzivno crveno, a središte tamnoplavo.
Plodovi ostaju na drvetu tijekom zimskih mjeseci. Raste na lakom i teškom tlu te pri širokom rasponu pH tla (od kiselog do alkalnog). Voli položaj zaštićen od vjetra s puno sunca. Ne može rasti u sjeni. Redovito orezivanje nije potrebno, osim odsjecanja vrhova izdanaka oštećenih od proljetnog mraza. U proljeće pupovi kasno listaju, pa nemojte misliti da se smrznuo. Iako, kad drvo dosegne svoju visinu, mogu se smrznuti prošlogodišnje mladice, koje i nije potrebno odstranjivati.
Vanhoutteova suručica (Spiraea x vanhouttei)
Vanhoutteova suručica je zbijeni listopadni grm povijenih grana, visine i širine oko 1,5 m. Uzgaja se zbog mnoštva sitnih bijelih cvjetova. Krajem proljeća mnogobrojne, malene, guste skupine bijelih cvjetova javljaju se između rombolikih tamnozelenih listova. Obzirom da cvate na izdanku od prošle godine, nakon cvatnje potrebno je grm orezivati i odstraniti ocvale grane kako bi se stvorio prostor za rast grana koje će cvasti sljedeće godine. Ovaj hibrid brzo raste, lako se uzgaja i općenito nema problema prilikom rasta. Grm je posve otporan na zimu, te zahtijeva sunce i plodno, dobro ocjedito, ali ne presuho tlo čiji se pH kreće u rasponu 6,8-8,0. Potrebna je prihrana u rano proljeće.
Obični judić, Judino drvo (Cercis siliquastrum)
Judino drvo posjeduje sve potrebne kvalitete za postizanje jakog dojma u vrtovima. Uzgaja se zbog listova i malenih, obilnih, proljetnih cvjetova. U cvatnji se deblo gotovo i ne vidi zbog cvjetova. Dobilo je ime prema legendi da se Juda objesio na ovakvom drvetu nakon suđenja Isusu Kristu. To je otporno bjelogorično stablo ili grm (visine do 4,5 m) s ružičasto purpurnim cvjetovima koji se pojavljuju na golim granama u kasno proljeće. Iza njih slijede atraktivne mahune sa sjemenkama, s nijansom crvene boje kad su potpuno zrele u kasno ljeto. Ne otpadaju tijekom zimskih mjeseci.
Cvjetovi se pojavljuju u isto vrijeme kad i listovi. Iako srcoliki listovi u jesen nisu obojani jarkim atraktivnim bojama, kao neko drugo ukrasno drveće, svejedno poprimaju lijepu žutu boju. Biljka ne zahtijeva veliko održavanje, ali traži posve sunčano mjesto u dubokom, plodnom i dobro ocjeditom tlu čiji se pH kreće u rasponu 6,5-7,5. Najbolje uspijeva u toplim krajevima, te zbog toga nije dobar izbor za hladna ili vrlo izložena mjesta. Sade se kao mlade biljke jer ne podnose presađivanje. Prva cvatnja javlja se tek nakon 4-5 godina nakon sadnje. Ovo relativno spororastuće drvo dobro je za sadnju na travnjacima gdje će postizati vizualnu atraktivnost kao mlado drvo, ali će i kao staro stablo biti jednako veličanstveno.
Hortenzije (Hydrangea macrophylla)
Hortenzije su svestrani grmovi, kasnoljetnih cvjetova, koji uspijevaju u raznim uvjetima. Ukrasnu vrijednost, osim raskošnih cvatova, daju im i zanimljivi listovi te oblik rasta. Krupni cvatovi mogu biti široki i pločasti, kupolasti, metličasti ili potpuno okrugli, više ili manje ispunjeni cvjetićima. Hortenzija su naziva kraljicom kasnocvatućih grmova. Razlog su velike cvjetne glavice koje se pojavljuju u kolovozu i rujnu. Najpopularnije su hortenzije s velikim cvjetnim glavicama sterilnih cvjetova. Kod nas su najzastupljeniji kultivari vrste H. macrophylla (naraste 70-150 cm visoka, a cvate od srpnja do rujna). Ima ih u različitim bojama od bijele preko ružičaste do crvene i grimizne do modre. Promjenom pH tla može se mijenjati boja cvijeta.
Najčišća plava boja postiže se samo u kiselom tlu. Na bijele cvjetove ne utječe pH tla, ali postanu crvenkasti na potpunom suncu. Najpopularniji tipovi s velikim cvjetnim glavicama su ‘Altona’ (ružičasta ili plava, ovisi o pH tla) i ‘Hamburg’ (ružičasta ili plava). Osim H. macrophylla vrlo su popularne i druge vrste hortenzija poput H. paniculata, te H. arborescens. Cvjetovi hortenzije mogu se sušiti. Iako su hortenzije otporne, traže zaštitu od jakog mraza jer može uništiti vrhove stabljika. Najbolje uspijevaju u težim, plodnim, blago kiselim i vlažnijim tlima, na sunčanim ili polusjenovitim terenima. Potrebno je rijetko orezivanje u proljeće, tek odsijecanje 2-3 godine starih izdanaka na nivou uz zemlju. Obavezno je prihranjihvanje svake godine u proljeće. Najčešće se sade uz zidove kuća, uz terase i klupice, a najljepše su posađene pojedinačno ili u manjim skupinama na njegovanom travnjaku, a mogu se saditi i u posude.
Bradata perunika (Iris pallida)
Bradate perunike pripadaju skupini rizomskih perunika jer se zadebljalo korijenje ovih perunika naziva rizom. Ove perunike imaju ‘brade’ koje se satoje od brojnih dlačica koje se nalaze duž središta svake obješene latice. Ovo predivno cvijeće, poznato i kao irisi, nazvano je po grčkoj božici duge jer nijanse njegovih boja i prošaranosti podsjećaju na dugu. Tradicionalno se uzgaja u našim vrtovima, a ovisno o sorti naraste 20-100 cm visoko. Cvate u svibnju i lipnju, a cvjetovi dolaze u gotovo svim bojama osim crvene. Uzgajaju se zbog osebujnih i živopisnih cvjetova. Svaki cvijet obično ima 3 velike obješene latice (viseće ili poluviseće), 3 manje uzdignute latice i vrat tučka s 3 ogranka. Lišće je usko i vrlo dugoljasto, slično maču u profilu, ponekad zavinuto na krajevima ili skupljeno u lepezu. Niske sorte sade se na razmak od 15 cm, a visoke do 50 cm.
Ne smije se saditi preduboko (8-10 cm bit će dovoljno) ili u sjenu jer rizom (podzemni dio irisa) voli toplinu sunčanih zraka. Od sorata zasigurno treba navesti ‘Jane Philips’ bujnog rasta i visine do 1 m koja ima nebesko plave cvjetove i ‘Joyce Terny’ koja naraste do 1 m s kovrčavim bijelim cvjetovima žutog ruba. Bradate perunike uspijevaju na sunčanom mjestu u poprilično bogatom i dobro ocjeditom tlu, po mogućnosti blago bazičnom. Preporuča se uklanjanje ocvalih cvjetova kako se biljka stvaranjem plodova ne bi iscrpljivala. Perunike su pogodne za obrube, kamenjare, šumske vrtove, obale, močvarne vrtove i posude. Sade se na gredice u kombinaciji s trajnicama, a s obzirom na velike razlike u visini prikladni su za svaki dio vrta, od kamenjara do visokih obruba. Preporučuje se sadnja s trajnicama koje kasnije cvatu da popune prazninu kad irisi ocvatu.
Božur (Paeonia sp.)
Božur poznajemo kao grm, ali i kao trajnicu. Omiljen je zbog svojih raskošnih velikih cvjetova koji se otvaraju u raznim bojama krajem proljeća. Cvjetovi mogu biti promjera čak 15 cm. Cvjetova božura ima od jednostrukih do višestrukih ili anemonastih oblika (sa širokim vanjskim laticama i mnoštvom petaloida u središtu), a mogu biti i mirisavi. I listovi božura su upadljivi, početkom vegetacije počesto brončano prošarani, a u jesen živahno crveni. Kod nas su najčešće mnogobrojne sorte običnog božura (P. officinalis) koji može narasti do 45-60 cm. Ima crvene jednostavne cvjetove i duboko urezane zelene listove. Na proljeće treba odrezati prošlogodišnje osušene mladice u razini tla. Nešto manje čest kod nas je drvenasti božur (Paeonia decomposita) koji nosi nešto veći broj cvjetova.
Što se tiče održavanja, jednako je (ne)zahtjevan kao obični božur. Rezidba je nužna jedino kao korektor oblika i visine grma. Božuri su otporni, iako krajem proljeća mlade izboje može oštetiti kasnoproljetni mraz. Vole sunce (iako podnose i blagu sjenu), bogato i dobro ocjedito tlo. Bilo bi dobro izbjegavati položaje na kojima su božuri izloženi ranojutarnjem suncu koje može uzrokovati palež. Božuri su dugotrajne biljke koje nije dobro uznemiravati jer ne vole presađivanje. Ako grmove treba iskopati i razdijeliti, učinite to u jesen ili rano proljeće. Prilikom sadnje važno je ne saditi božur preduboko u tlo. Prije sadnje na stalno mjesto rasta potrebno je tlo duboko prekopati i pognojiti. Sadi se na gredice kao pojedinačni primjerak (soliter) ili u skupinama.
Glicinija (Wisteria sp.)
Glicinija se uzgaja prvenstveno zbog impresivnih cvjetova, a pogodna je za zidove i pergole te za uzgoj uz zgrade i drveće. Potreban im je potporanj. To je otporna, snažna, listopadna penjačica mirisnih ljubičasto plavih cvjetića na veličanstvenim, visećim cvatovima dugima do 30 cm, koji se javljaju krajem proljeća. Cvjetovi se otvaraju postupno od baze prema vrhu. Potom ima baršunaste zelene sjemene mahune, duge 15 cm. Ima peraste listove koji su sastavljeni od 11-19 jajolikih do kopljastih liski. Voli plodno, ocjedito tlo koje zadržava vlagu i zaštićen sunčani položaj. Na mraz je posve otporna do otporna. Orezuje se nakon cvatnje i ponovno krajem zime. Kod nas se mogu naći dvije vrste; kineska glicinija (W. sinensis) i japanska glicinija (W. floribunda) koje su međusobno vrlo slične.
