Koliko toga ne znamo o biljakama?

Biljka “osjeti” kad gusjenica gricka njezine listove, a biljka pored nje “čuje” što se događa. Naime, biljke mogu osjetiti kad im se bliži kraj, prema novim američkim istraživanjima.

Na internetu se širi poruka: “Loše vijesti za vegetarijance – biljke mogu osjećati.” Istraživanja pokazuju da biljke imaju mehanizme kojima prepoznaju promjene u okolini, čak i kad se događaju na susjednim biljkama. Kušanje, osjećanje, slušanje, gledanje i mirisanje ključne su sposobnosti za biljke jer one moraju pratiti svoju okolinu. Biljke se ne mogu pomaknuti kad im prijeti opasnost, stoga su razvile načine za obranu.

Pet osjetila biljaka

Slušanje

Istraživanja, objavljena u časopisu Oecologia, upućuju na zaključak da biljke mogu “slušati.” Znanstvenici su reproducirali zvuk grickanja gusjenica uz model biljku Arabidopsis thaliana, koja je reagirala na zvučne vibracije stvaranjem više obrambenih tvari, poput glukozinolata i antocijana – kemikalija koje djeluju kao prirodni pesticidi i štite biljku od biljojeda. Tako biljka može biti bolje pripremljena za obranu od dolazećih gusjenica, dok zvukovi poput vjetra ili cvrčaka nisu izazvali reakciju. Vibracije koje proizvode zvukovi hranjenja potiču prijenos signala kroz biljku, pokazuje istraživanje. Međutim, to je dokazano u kontroliranim laboratorijskim uvjetima kod vrste koja rijetko postaje meta gusjenica. Ostaje upitno koliko bi se ovakvi zvukovi prenijeli u prirodnim uvjetima i kod većih biljaka, ali je spektakularno što se može pokazati da biljke doista opažaju vibracije.

Miris

Biljke koje su napadnute ispuštaju hlapljive tvari koje signaliziraju njihovim vlastitim granama, pa čak i susjednim biljkama, kako bi potaknule povećanu obranu. Primjerice, stablo akacije u blizini drugih akacija koje napadaju žirafe razvijaju duže bodlje. Oštećene akacije ispuštaju mirisne tvari koje susjedne biljke prepoznaju putem lišća i jačaju vlastitu obranu.

Vid

Odavno je poznato da biljke opažaju svjetlost – biljka u kući raste prema prozoru jer “prati” izvor svjetla. Svjetlost je ključna energija za biljke jer bez nje nema fotosinteze ni rasta. U gustoj vegetaciji poput kukuruza ili travnjaka, biljke ulažu energiju u rast stabljike i podizanje lišća kako bi preuzele svjetlost prije nego što ih nadvise konkurenti. Količina svjetlosti i boja određuju odgovor biljaka. Listovi apsorbiraju crvenu i plavu svjetlost te reflektiraju dalekocrveno svjetlo. Omjer crvene i dalekocrvene svjetlosti daje biljci signal o njenom položaju – ako je puno dalekocrvenog svjetla, biljka “zna” da se mora požuriti. Biljke su vrlo osjetljive na svjetlost; čak i u potpunoj tami biljke mogu rasti prema svjetlu koje prodire kroz ključanicu.

Dodir

U borbi za svjetlost, biljke se oslanjaju i na osjećaj dodira. Kad se listovi dviju biljaka dodirnu, oni se “guraju” prema gore. Istraživanja pokazuju da listovi dviju susjednih biljaka reagiraju jedni na druge čak i prije nego što primijete promjenu u svjetlu. Poznati su i geni koji reagiraju na dodir, a biljke poput venerine muholovke i mimoze vrlo brzo zatvaraju listove nakon što ih se dotakne.

Kušanje

Korijenjem biljke uzimaju vodu i hranjive tvari iz tla, ali dostupnost tih tvari može se razlikovati ovisno o lokaciji. Zbog toga biljke korijenjem “istražuju” područje i razvijaju više korijena na mjestima s više hranjivih tvari. Ovo se osobito primjećuje kod biljaka koje rastu na siromašnim tlima. Ako životinja, poput zeca, ostavi izmet na određenom mjestu, biljka tamo razvija više korijena. Biljke mogu prepoznati jedne druge putemkorijena; mnoge biljke ispuštaju tvari koje drugi korijeni prepoznaju, često u svrhu smanjenja konkurencije. Na primjer, orah ispušta tvar juglon koja sprječava klijanje i rast drugih biljaka.

Biljke nisu bespomoćna bića prepuštena okolini. One koriste sofisticirane mehanizme kako bi preživjele i zaštitile se od opasnosti. Dva ključna razloga zbog kojih biljke prate svoju okolinu su zaštita od biljojeda i konkurencija za svjetlost i hranjive tvari. Ova saznanja korisna su za poljoprivredu i očuvanje prirode – u uvjetima velike konkurencije za svjetlost, smanjuje se prinos, dok biljke upozorene na insekte imaju veću šansu za preživljavanje. No, postavlja se pitanje – je li ipak etično jesti biljke? Ljudi često ne razmišljaju o tome da i biljke osjećaju, ali bez konzumacije biljaka ne bismo mogli preživjeti.