Pčele su nezamjenjivi oprašivači koji podržavaju poljoprivrednu produktivnost i raznolikost cvjetnica diljem svijeta. No, posljednjih desetljeća mnoge vrste pčela bilježe pad populacije.
U svrhu očuvanja i promicanja budućeg zdravlja i divljih pčela i pčelinjih zajednica kojima se upravlja, potrebno je uzeti u obzir specifične potrebe staništa. U isto vrijeme, poboljšanje drugih faktora staništa kao što je količina prirodnih staništa koje okružuju oranice, može povećati raznolikost pčela, ali ima i različite učinke na cjelokupno zdravlje pčela. Za promicanje zdravlja oprašivača, fokus se stavlja na poboljšanje specifičnih značajki kvalitete staništa koje su povezane sa smanjenjem prevalencije patogena, kao što je gušći sklop sadnje cvijeća.
Bioraznolikost i efekt razrjeđivanja
Buduće upravljanje zemljištem mora uzeti u obzir da opće poboljšanje kvalitete staništa u korist raznolikosti zajednice oprašivača ne mora nužno koristiti i zdravlju oprašivača, navodi se u studiji objavljenoj u časopisu „Ecology“. Studija je promatrala kako kvaliteta i kvantiteta pčelinjeg staništa oko malih farmi utječe na razine uobičajenih virusnih patogena u pčelinjim zajednicama. Istraživači su istražili uzorak više od 4900 pčela na 14 farmi u SAD-u, na kojima medonosne i divlje autohtone pčele oprašuju cvjetove.
Pčele su analizirane na prisutnost tri uobičajena virusna patogena. Niže razine virusa bile su snažno povezane s većim bogatstvom vrsta ili bioraznolikošću među lokalnim pčelinjim zajednicama. Broj pčelinjih vrsta oko svake farmi kretao se od sedam do 49. Ti su nalazi potvrdili ono što ekolozi nazivaju efektom razrjeđivanja. Ova kontroverzna hipoteza tvrdi da povećana bioraznolikost može smanjiti ili razrijediti prijenos zaraznih bolesti.
Ali neriješeno pitanje ostalo je nakon objavljivanja te studije: je li bioraznolikost doista bila odgovorna za uočeno smanjenje razine virusa ili postoji nešto u kvaliteti staništa što je dovelo do promjena u bioraznolikosti pčela i prevalenciji virusnih patogena?
Mnoga su istraživanja pokazala da su zajednice s visokom bioraznolikošću one s niskim stopama zaraznih bolesti. Bolja kvaliteta staništa često dovodi do veće bioraznolikosti. Dakle, koji faktor zapravo smanjuje rizik od bolesti: bioraznolikost ili stanište? Smanjuju li zajednice s visokom bioraznolikošću prevalenciju bolesti? Ili zajednice u visokokvalitetnom staništu imaju zdravije domaćine, koji se bolje odupiru infekciji? Podaci pokazuju da neki prividni učinci razrjeđivanja zapravo nemaju nikakve veze s bioraznolikošću.
Prethodne studije pokazale su da čimbenici staništa mogu izravno utjecati i na prehrambeni status životinje i na snagu njezina imunološkog sustava, što zauzvrat može utjecati na njezinu osjetljivost na patogene.
Ključni pokazatelji kvalitetnog staništa za pčele
Znanstvenici su generirali modele koji su im omogućili da razdvoje učinke staništa na obrasce prevalencije patogena. Ponovno su analizirali prethodno prikupljene podatke o pčelama i dodali nove informacije o lokalnom staništu i staništu na razini krajolika. Za potrebe studije, istraživači su definirali visokokvalitetna pčelinja staništa kao područja koja pružaju dovoljnu količinu i raznolikost cvjetnih resursa (i peludi i nektara) za održavanje dobre prehrane oprašivača.
Na lokalnoj razini, cvjetno bogatstvo (odnosno raznolikost cvjetnih vrsta) i cvjetna gustoća bili su ključni pokazatelji kvalitetnog staništa. Na razini krajolika, udio “prirodnih područja” koja okružuju poljoprivredna polja i bogatstvo krajolika (odnosno područja s više vrsta zemljišnog pokrova) bile su ključne značajke. Prirodna područja uključivala su listopadne, zimzelene i mješovite šume; zeljaste i drvenaste močvare; grmlje; pašnjake te cvjetne livade.
Istraživači su otkrili da stanište može imati i pozitivne i negativne utjecaje na razine patogena u pčelinjim zajednicama. Ovo je dokaz za ono što su autori nazvali odnosom staništa i bolesti, gdje kvaliteta staništa ima izravan utjecaj na zdravlje pčela. Općenito, veći udio prirodnog područja i veće bogatstvo tipova zemljišnog pokrova povezani su s povećanom prevalencijom virusa, dok je veća gustoća flore povezana sa smanjenom prevalencijom virusa.
Područja s većim obiljem cvijeća mogu osigurati bolje izvore peludi i nektara za pčele kako bi im pomogle da se odupru ili bore protiv infekcije. Osim toga, veće obilje cvjetova može smanjiti učinkovitu gustoću oprašivača u potrazi za hranom i rezultirati smanjenim prijenosom patogena. Više prirodnog područja također je bilo povezano s većom raznolikošću pčelinjih vrsta, što je zauzvrat pridonijelo smanjenoj ili razrijeđenoj, virusnoj prevalenciji.
