Sa svega 25 godina, Stjepan Dumančić započeo je putovanje koje će oblikovati njegov život. Dijete asfalta, rodom iz Osijeka, pronašao je svoj put do mirnih krajolika Baranje. Odlučno je posadio pet hektara jabuka, nesvjestan izazova koji su ga čekali.
Javnost ga je upoznala kroz brend “Volim jabuke” i imanje na kojem su si posjetitelji mogli sami nabrati jabuke i platiti po pristupačnoj cijeni. No, nakon 2016. kada mu je mraz uništio sav urod, Stipe se odlučio na preradu. Počelo je s pekmezom, te danas ima niz proizvoda koje plasira pod brendom “Stipino”. Sam skuplja recepte i isprobava ih, a među njima su ajvar bratove punice i Ćućina salata prema recepturi njegove kume Željke.
Udarci majke prirode
Međutim, priroda je imala svoje planove. Mraz i led uskoro su počeli testirati Dumančićevu odlučnost. Godinama je neumorno radio i raznolikošću proizvoda pokušavao popuniti “rupu u voćnjaku”. No prošle godine doživio je težak udarac “majke prirode”, oluja koja je poharala istočnu Hrvatsku i Baranju, totalno je uništila nasade.
–Od preostala tri hektara, gdje se očekivalo 70 tona jabuka, ubrano je samo 12 tona. Rajčice i paprike doživjele su sličnu sudbinu, od očekivanih 20 tona jedva je bila jedna tona. Čak i jagoda, nekada obilna s tri tone, sada je pala na samo 200 kilograma, priča Stjepan.
Financijski teret bio je ogroman, oko 70.000 eura štete. Oporavak se činio zastrašujućim, ali Dumančić je crpio snagu iz 15 godina iskustva u poljoprivredi. Znao je da će ozdravljenje trajati, pa je prije tri godine započelo novo poglavlje i okrenuo se ruralnom turizmu.
Turisti vole aktivnosti na selu
–Nije bilo teško, angažirao sam konzultanta za izradu projekta, a sama prijava je bila relativno jednostavna. Plan mi je bio obratiti se prije svega obiteljima s djecom koja žele aktivni turizam, pa kako je manjak radne snage, animiramo naše drage turiste sa zapada da rade kod nas na istoku, u šali kaže Stjepan te objašnjava kako turisti danas žele stvarno iskustvo, spravljanje pekmeza ili kuhanje rajčice, a to je upravo ono što im on i njegova obitelj nude na svom imanju.
–Iako to nije put do ogromnog bogatstva, omogućava preživljavanje. Prijelaz s poljoprivrede na turizam i ugostiteljstvo je oslobađajuće. Više se ne moram suočavati s neizvjesnostima proizvodnje. Umjesto toga, gosti pružaju trenutne povratne informacije. Istina, još proizvodimo nešto malo, ali samo za potrebe gostiju i brenda “Stipino”, priča dalje Stjepan.
Agroturizam je postao njegov svjetionik, a Stipe pazi na kvalitetu koju uvijek stavlja ispred kvantitete. Njegova ideja, kako kaže, nije bila napraviti 10 bungalova i privući masovni turizam. Draže mu je da dođu dvije obitelji, popune deset ležajeva u pet soba i stvarno žive s njima tijekom odmora.
Ideja je privukla brojne goste
Veliki promotor Baranje, Stipe često svoje goste uputi na pecanje, kupanje u jezeru, posjet nekoj vinariji, a nakon obilaska neke od baranjskih atrakcija goste ugodno iznenadi čobancem jer kako kaže kod njih “nitko ne smije ostati gladan”. Njegova inovativna ideja privukla je pažnju mnogih gostiju.
–Prošle godine zabilježili smo 140 noćenja, a ove godine već u prvoj polovici imamo oko 110 noćenja. Svi vikendi su već rezervirani do 1. listopada. Tijekom ljeta, najviše stranih gostiju dolazi sa sjevera – iz Švedske, Belgije, Njemačke, Nizozemske i Britanije, dok domaći gosti često uzimaju smještaj za proslave djevojačkih ili momačkih večeri. Lokalni gosti dolaze na ručak. Zadovoljni smo što je priprema za takve događaje jednostavnija i što se možemo posvetiti gostima i sve kvalitetno odraditi, kaže Stipe, u čiju uslužnost i gostoljubivost smo se i sami uvjerili.
U ovom mirnom kutku Hrvatske, u Baranji, gdje gosti dolaze u potrazi za odmorom i utjehom, Dumančić je pronašao način za napredak. Nepredvidljivo putovanje traje, ali s prolaskom svake sezone, rane voćnjaka zacjeljuju, a agroturistički pothvat cvjeta. Baranja, s valovitim brežuljcima i toplim gostoprimstvom, ostaje svjedok sposobnosti ljudskog duha da izdrži i transformira se.
