Niska temperatura potrebna je jer poput okidača potiče baršunastu panjevčicu na plodonošenje. Kako ovogodišnja zima baš i nije uranila, baršunasta panjevčica može se naći na višim područjima i tamo gdje je bilo jutarnjih mrazeva. Ova gljiva gotovo je nepoznata u nas, i samo istinski ljubitelji i znalci gljiva uživaju u njenim ukusnim i ljekovitim plodištima.
Kako baršunasta panjevčica raste potkraj jeseni i tijekom zime zbog njezina posebnog izgleda i vremena rasta nemoguće ju je zamijeniti s drugim, nejestivim gljivama. Klobuk joj je dok je mlada polukružan, a kasnije otvoren. Ljepljiv je i mazav, svijetložute ili narančaste boje na rubu, a u sredini malo tamniji. Listići su u mladosti bijeli a kasnije malo žućkasti ili crvenkasti. Stručak je šupalj, osobito baršunast, u gornjem dijelu žućkastonarančast, u dnu stručka tamnosmeđ, gotovo crn. Za jelo se upotrebljavaju klobuci, jer je stručak dosta tvrd. Baršunasta panjevčica izvrsna je za pripravljanje guste juhe od gljiva ili s jajima.
Koliko je ova gljiva kod nas nepoznata, toliko je u svijetu proširena i vrlo se uspješno uzgaja. Svjetska proizvodnja baršunaste panjevčice iznosila je 1997. godine 285.000 tona, a najveći je proizvođač Japan. Od svih uzgojenih gljiva sudjeluje s nešto manje od 5% od ukupno proizvedenih količina koje su 1997. u cijelom svijetu iznosile 6,158.000 tona. Baršunasta panjevčica je i druga po redu gljiva koju čovjek najduže uspješno uzgaja za hranu. Prvi dokumentirani uzgoj počeo je u Kini prije više od 1200 godina.
Ljekovitost
Osim za prehranu, tradicionalna kineska medicina ovu gljivu vrlo cijeni i koristi za liječenje jetre, želuca i karcinoma. I moderna znanost utvrdila je značajno protutumorno djelovanje putem bjelančevine koja je nazvana flamulin. Druga djelatna tvar je eritadenin, koji smanjuje kolesterol u krvi. Utvrđeno je i hipoglikemijsko djelovanje, jer smanjuje šećer u krvi, a ima i značajnu trombolitičku aktivnost. Da bi se ljekovito djelovanje iskazalo, potrebno je jesti oko 2 kg gljiva tjedno. Može se jesti u raznim jelima, toplim i hladnim, jer se djelatne tvari ne raspadaju pod utjecajem topline.
Uzgoj na oblicama
Uzgoj na oblicama započeo je u Kini oko 800. godine. Za nacjepljivanje micelijem najbolje je koristiti bjelogorično drveće, osobito vrbu. Zimsko mirovanje vegetacije najbolje je vrijeme za nacjepljivanje oblica. Ako se oblice utrapljuju na otvorenom, tada se upotrebljava micelij na drvenim čepovima, a ako se oblice utrapljuju u zaštićenu prostoru, tada se koristi micelij na zrnu pšenice. Nakon stajanja u trapu, do iduće jeseni oblice se namaču u vodu i stavljaju na plodonošenje. Oblice mekog drveta mogu plodonositi iduće tri zime.
