Klimatske promjene značajno utječu na biološke, atmosferske, ekološke, poljoprivredne i društvene sustave. Klimatske varijable – poput temperature, vlažnosti i oborina – utječu na sve aspekte ekosustava, uključujući ljude, druge životinje, biljni svijet i mnoštvo mikroorganizama, a naročito i na gljive.
Budući da gljive igraju temeljnu ulogu u kruženju i razmjeni hranjivih tvari te reguliraju ključne procese ekosustava, bitno je razumjeti kako na njih utječu klimatske promjene. Zadnjih nekoliko godina bespomoćno promatramo posljedice klimatskih promjena koje se ogledaju u potpuno promijenjenom i smanjenom rastu gljiva. Zbog izraženijih, učestalijih i dugotrajnijih suša kakvim svjedočimo zadnjih nekoliko godina, mnogobrojne vrste gljiva gotovo se ne pojavljuju.
Promjene u klimi i vremenskim obrascima uzrokuju prilagodbu gljiva tijekom vremena. Prinos gljiva dramatično varira između godina zbog varijacija u čimbenicima okoliša koji određuju trajanje sezone plodonošenja i učestalost pojave gljiva. Klima se pojavljuje kao najvažniji čimbenik, pri čemu oborine i temperatura (i njihova interakcija) imaju veliki utjecaj na fenologiju, prinos i raznolikost gljiva. Zbog globalnog zagrijavanja, poremećen je ciklus i skraćeno je razdoblje u kojem gljive dostižu zrelost, što rezultira nedovoljnim stvaranjem zrelih spora, a neposredno i stvaranju novog micelija iz kojeg rastu plodišta koje nazivamo gljive. Sve navedeno dovodi do smanjenja broja plodišta gljiva pomoću kojih cijeli organizam širi svoje spore.
Neke vrste gljiva se više ne pojavljuju
Nažalost, rezultati utjecaja klimatskih promjena na gljive su već sada vidljivi, a pretpostavlja se da su se pojedine vrste gljiva „povukle“ u neku vrstu sigurnosne zone i više se ne pojavljuju čekajući povoljne uvjete da bi se opet pojavile u vidu plodišta iz kojeg ispuštaju spore kako bi organizam nastavio širiti svoju vrstu. Vrijeme od ispuštanja spora do ponovne pojave plodišta može biti jako dugo (više od 30 godina, a po nekim pretpostavkama i više od 100 godina), tako da je teško predvidjeti kad će se ponovno pojaviti. Isto tako, neke analize upućuju da su pojedine rjeđe i lakše ranjive vrste gljiva, nepovratno nestale ili će se pojave plodišta tih vrsta u budućnosti drastično smanjiti.
Simbiotski odnos između gljive i biljke koji se odvija u njihovim isprepletenim korijenskim sustavima naziva se mikoriza. Šumske gljive također igraju ključnu ulogu u funkcioniranju šumskog ekosustava kroz svoj doprinos ciklusima hranjivih tvari i ugljika. Kad se mikorizne gljive pričvrste na korijenje drveća, one od svojih domaćina crpe ugljik u obliku šećera i zauzvrat opskrbljuju drveće važnim hranjivim tvarima poput dušika i fosfora. To je važan simbiotski odnos koji potiče funkcioniranje i otpornost ekosustava. No, kako klimatske promjene i globalno zatopljenje uzrokuju više temperature i pojačavaju sušu, malo se zna o tome kako će ova skupina važnih gljive reagirati. Istraživači sa Sveučilišta Syracuse i Sveučilišta u Minnesoti otkrili su da će trendovi zagrijavanja vjerojatno rezultirati velikim poremećajima mreža gljiva koje potencijalno štete otpornosti šuma.
Potrebno je bolje razumijevanje pokretača produktivnosti gljiva
Važno je istaknuti da su klimatski osjetljivi modeli prinosa gljiva oskudni uglavnom zbog nedostatka dugoročnog praćenja prinosa gljiva, posebno u okruženjima sklonim suši poput mediteranskih šuma. Štoviše, modeli prinosa gljiva koji uzimaju u obzir samo vremenske varijable možda neće uspjeti uhvatiti stvarnu dostupnost vode u tlu jer zanemaruju protok vode u tlu. Dugi nizovi zapisa o vlažnosti tla na parcelama praćenja gljiva unutar šumskih ekosustava su rijetki, budući da većini studija o produktivnosti gljiva obično nedostaju takva intenzivna mjerenja.
To može predstavljati veliki nedostatak u našem razumijevanju obrazaca produktivnosti jer su modelari tada prisiljeni koristiti oborine kao zamjenu za bliži pokretač. Stoga, s obzirom na ekološku i socioekonomsku važnost gljiva u mediteranskom bazenu, potrebno je bolje razumijevanje pokretača produktivnosti gljiva kako bi se predvidjelo pružanje ekosustavnih usluga koje pružaju gljive, posebno u kontekstu klimatskih promjena.
Povećan rizik mikotoksina na usjevima
S druge strane, rastuće temperature uzrokovane klimatskim promjenama povećavaju rizik od izloženosti ljudi takozvanim mikotoksinima, prirodno prisutnim toksinima koje proizvode gljivice koje se nalaze u određenoj hrani, hrani za životinje i usjevima. Trenutne procjene ukazuju na povezanost porasta globalnih temperatura s budućim porastom relativne i ukupne količine potencijalnih gljivičnih fitopatogena u tlu. Općenito, primjećujemo sve više novih gljivičnih patogena povezanih s klimatskim promjenama, a očekuje se da će se ta tendencija nastaviti. Mnogi fitopatogeni mogu uništiti usjeve i dovesti do velikih ekonomskih gubitaka. Stoga će se i gospodarstva temeljena na poljoprivredi morati promijeniti i prilagoditi kako bi preživjela.
Isto tako, neke gljivice koje uzrokuju bolesti mogu početi živjeti u proširenim geografskim područjima koja postaju pogodna okruženja za njihov opstanak. Mogu se pojaviti nove vrste gljivičnih infekcija ako se gljivice prilagode toplijim temperaturama i mogu preživjeti i zaraziti ljudsko tijelo. Još uvijek ima puno toga za naučiti o potencijalnom utjecaju klimatskih promjena na gljivične bolesti.
U svijetu svakodnevno izumire oko 150 vrsta organizama. Na temelju rezultata najnovijih znanstvenih istraživanja jasno je da će u sljedećih 10 godina izumrijeti oko 10% svih poznatih vrsta organizama. Organizmi se već tisućama godina pokušavaju prilagoditi povremenim klimatskim promjenama preseljavajući se u područja koja su im povoljnija. Prema procjenama znanstvenika, kopneni organizmi se trenutno kreću u prosjeku brzinom od 17 km/10 godina u smjeru polarnih tokova. Najosjetljivije vrste na svijetu kreću se prosječnom brzinom od 72 km/10 godina. A čovjek? Čovjek se ne mijenja, on ne shvaća da je stiglo novo doba u povijesti Zemlje. On ne shvaća da je u posljednja dva stoljeća žurba da se gomila bogatstvo od države do države i kontinenta do kontinenta dovelo prirodu do ruba uništenja. On ne shvaća da mi nismo samo stanovnici Zemlje. Mi smo njezini skrbnici.
„Samo s poštovanjem i ljubavlju prema prirodi zaslužujemo da zauvijek uživamo u plodovima ove rajske planete.“
