Centar za sigurnost hrane Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu je na vlastitu inicijativu izradio Znanstvenog mišljenja o izloženosti djece i adolescenata Republike Hrvatske olovu iz hrane kako bi se dobio uvid u stanje izloženosti ove posebno osjetljive populacije olovu te posljedično procijenio rizik za zdravlje.

Olovo kao kontaminant

Olovo je sveprisutan kontaminant koji se prirodno pojavljuje u okolišu, ali je njegova pojavnost u većoj mjeri posljedica ljudskih aktivnosti kao što su rudarstvo i taljenje metala, proizvodnja baterija, streljiva i metalnih vodovodnih cijevi. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) pripada među 10 kemijskih kontaminanata koji predstavljaju najveći rizik za zdravlje ljudi. Upotreba olova u proizvodnji boja, limenki za hranu, vodovodnih cijevi i benzina je u Europi zakonski regulirana od 1970-ih. Zabrana korištenja olovnog benzina rezultirala je značajnim smanjenjem kontaminacije okoliša olovom.

Ljudi su izloženi olovu putem hrane, vode, zraka, tla i prašine. Hrana je glavni izvor izloženosti za odraslu populaciju, dok kod djece gutanje zemlje i prašine, također, može značajno doprinijeti ukupnoj izloženosti olovu.

Izloženost olovu ima negativan utjecaj na neurološki, bubrežni, kardiovaskularni, endokrini, imunološki i reproduktivni sustav. Negativni neurološki učinci uočeni kod dojenčadi i djece mogu rezultirati smanjenjem kognitivnih funkcija i kvocijenta inteligencije. Brojne studije na odraslim osobama utvrdile su povezanost između koncentracije olova u krvi, povišenog sistoličkog krvnog tlaka i kronične bolesti bubrega, pri relativno niskim razinama olova u krvi. 

Uredbom Komisije 2023/915 оd 25. travnja 2023. o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminanata u hrani i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1881/2006 propisane su vrijednosti najvećih dopuštenih količina za olovo u pojedinim kategorijama hrane.

Podatci i metodologija izrade znanstvenog mišljenja

Obzirom na dugo vrijeme poluživota u ljudskom organizmu, potencijalno štetni učinak olova posljedica je dugotrajne izloženosti te se zbog toga računala kronična izloženost dojenčadi, male djece, ostale djece i adolescenata. Za procjenu izloženosti uzimala se prosječna vrijednost koncentracije olova za pojedinu kategoriju hrane na razini 2 prema FoodEx2 sustavu klasifikacije hrane Europske agencije za sigurnost hrane i prosječna dnevna konzumacija odgovarajuće hrane za svakog pojedinog konzumenta na najnižoj razini na kojoj je prijavljena, a koja najtočnije opisuje tu hranu te njegova tjelesna masa. 

Podatci o prehrambenim navikama dobiveni su iz nacionalnih istraživanja od kojih je prvo  provedeno je u periodu 2017. – 2022. godine na populaciji djece u dobi od 3 mjeseca do 9 godina, a drugo u periodu 2019. – 2023. godine na populaciji u dobi od 10 do 99 godina. Kao i kod podataka o koncentracijama olova, hrana je podijeljena u kategorije prema FoodEx2 klasifikaciji.

Podatci o koncentracijama olova za pojedine kategorije hrane potječu iz rezultata analiza uzoraka hrane koji su prikupljeni tijekom provedbe službenih kontrola hrane u razdoblju 2020. – 2023. godine, sukladno višegodišnjem i godišnjim nacionalnim planovima službenih kontrola RH.  Za koncentraciju olova u vodovodnoj vodi korišteni su podatci o koncentracijama olova u vodoopskrbnoj mreži, prikupljeni tijekom državnog monitoringa zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju 2020. – 2023. godine, prema godišnjim planovima državnog monitoringa vode namijenjene za ljudsku potrošnju u RH .

Budući da su za olovo kao toksikološke referentne točke postavljene doze pri kojima je vjerojatnost štetnog odgovora, uz 95%-tnu sigurnost, manja od 1 % ili 10 % tj.  BMDL (engl. – Benchmark dose lower confidence limit), za potrebe procjene rizika od olova za zdravlje primijenjen je pristup granice izloženosti tj. MOE (engl. – Margine of Exposure). MOE je računat za BMDL01 od 0,5 µg/kg t.m./dan za učinak razvojne neurotoksičnosti kod svih dobnih skupina obuhvaćenih ovom procjenom.

Rezultati znanstvenog mišljenja

Prosječna vrijednost izloženosti se kreće od 0,05 µg/kg t.m./dan za adolescente do 0,48 µg/kg t.m./dan za malu djecu. Nadalje, 95. percentila procjene izloženosti kreće se od 0,11 µg/kg t.m./dan za adolescente do 0,97 µg/kg t.m./dan za malu djecu.

Dobivene MOE vrijednosti pri prosječnoj vrijednosti izloženosti ukazuju na nisku zabrinutost za zdravlje djece i adolescenata u RH prilikom unosa olova putem kategorija hrane koje su uzete u obzir prilikom izrade ovog znanstvenog mišljenja. No uzimajući u obzir MOE vrijednosti dobivene za 95. percentilu izloženosti za dojenčad i malu djecu te za ostalu djecu, mogući štetni učinak olova na te populacijske skupine ne može se isključiti.

Uz procjenu izloženosti se vežu određene nesigurnosti koje mogu dovesti do podcjenjivanja ili precjenjivanja izloženosti. Ukupnoj izloženosti olovu doprinose i druge vrste hrane koje nisu obuhvaćene ovom procjenom.

Određivanjem doprinosa pojedinih kategorija hrane ukupnoj izloženosti za dojenčad utvrđeno je kako kategorija „Prehrambeni proizvodi za mlađu populaciju“ ima najveći doprinos s 31 %, slijede „Voće i proizvodi od voća“ s 28 % te „Povrće i proizvodi od povrća“ i „Mlijeko i mliječni proizvodi“ s 11 %, odnosno 9 %. Kod male djece ukupnoj izloženosti olovu najviše doprinosi kategorija „Voće i proizvodi od voća“, slijedi „Mlijeko i mliječni proizvodi“ s 27 %. Slična situacija je u dobnoj kategoriji ostala djeca, gdje „Voće i proizvodi od voća“ ima najveći doprinos s 27 %, slijedi „Mlijeko i mliječni proizvodi“ s 22 %. Kod adolescenata kategorija „Voda i pića na bazi vode“ ima najveći doprinos s 21 %, slijedi „Mlijeko i mliječni proizvodi“ s 17 %.

Dosadašnji rad HAPIH-a na temu olova:

Znanstveno mišljenje o izloženosti odrasle populacije Republike Hrvatske olovu iz različitih vrsta hrane, 2023. godine

Znanstveno izvješće o određivanju granica za poduzimanje mjera za olovo i kadmij u medu, mesu divljači i kunića (određivanje najvećih dopuštenih količina olova i kadmija u medu, mesu divljači i kunića), 2015. godine

Znanstveno mišljenje o prisutnost žive, olova, kadmija i arsena u akvatičnim organizmima na tržištu Republike Hrvatske, 2014. godine

Izvor foto: Freepik