Stranice u tiskanom izdanju: 2 – 4
Zvonimir i Željka Tomić iz Zagreba prošli su težak put u posljednjih pet godina, a sve u svrhu ruralnog razvoja jednog pasivnog kraja na području općine Lasinja na Banovini u Karlovačkoj županiji, gdje su htjeli s već potrošenih vlastitih 400.000 eura izraditi modernu svinjogojsku farmu uz pomoć 90 posto bespovratnih EU sredstava iz Programa ruralnog razvoja. No, projekt Tomićeve tvrtke Prkos neočekivano je zapeo u HBOR-u.
Zvonimir Tomić, po struci diplomirani inženjer kemije, kaže da je sve počelo još 2013. godine kad je održan sastanak u Ministarstvu poljoprivrede na kojem se proizvođačima i potencijalnim ulagačima u poljoprivredu objašnjavalo koje dobrobiti donose EU fondovi. Bili su tamo tada ondašnji ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina, direktorica HBOR-a, ravnatelj Agencije za plaćanje u poljoprivredi, zamjenici i savjetnici ministra poljoprivrede, direktor tvrtke Styriabrid iz Austrije koji je prenosio austrijska iskustva u vezi s EU fondovima. Dodaje da su sa Styriabridom kasnije sklopili i ugovor o kupnji svih odojaka i tovljenih svinja koje u Hrvatskoj proizvedu uz uvjet da od njih kupe rasplodne životinje najbolje kvalitete, a ugovor je trebao biti valjan po završetku izgradnje farme.
Slatke riječi i jasna računica
Tomić ističe da im je u ministarstvu bilo objašnjeno kako je potrebno biti poljoprivrednik, imati minimalni standard output, imati projekt koji se uklapa u mjeru 101 i može se aplicirati na EU fond što je u to doba bio IPARD. -Također nam je objašnjeno, da onaj projekt koji prođe na IPARD-ovom natječaju i ostvari bespovratna sredstva, može ostvariti kredit u HBOR-u za onaj dio koji mu nedostaje do pune investicije. Bespovratna sredstva se u banci (HBOR) računaju kao ulog klijenta a za kredit se ovisno o visini zaloga plaća od 2 do 6 % kamata. Tomić ističe da su s OPG-om na području općine Lasinja zadovoljavali kriterije te odlučili da idu na mjeru 101 – IPARD. -Međutim, kako nemamo veliku zemlju (oko 25 ha) nismo mogli ići na ratarsku proizvodnju. U mjeru 101-IPARD uklapala se izgradnja svinjogojske farme, pa je naša odluka bila izgradnja moderne automatske svinjogojske farme za koju je bila dovoljna zemlja veličine 20.000 metara kvadratnih, objašnjava Tomić i dodaje kako bi se odlučio za veličinu i opremu farme obavio je putovanje po Danskoj, koja je najveći proizvođač svinjskog mesa u Evropi i Austriji, najbolji proizvođač opreme za svinjogojske farme. -Veličinu farme odredila nam je studija za zaštitu okoliša. Maksimalan broj uvjetnih grla odredio je da farma može imati reprocentar od 300 krmača, pet nerasta i 1000 tovljenika u turnusu. Znači odluka je bila da izgradimo farmu koja bi imala reprocentar od 300 krmača i proizvodila cca 10.000 odojaka i 3000 tovljenika (u tri turnusa) godišnje, naglasio je Tomić. Da bi mogli ići na natječaj, Tomić je trebao imati lokacijsku i građevinsku dozvolu. -U tu svrhu angažirali smo smo jednu arhitektonsku tvrtku. Također smo angažirali konzultantsku kuću iz Varaždina. Zaposlili smo iskusnog veterinara Dejana Tkalčeca, što je bio uvjet iz natječaja i kod nas je već 4,5 godine u radnom odnosu, nabraja Tomić. Naime, jasna računica pokazuje veliku isplativost ovakve farme, jer je ukupna čista dobit godišnje trebala iznositi 3,3 milijuna kuna ili 440.000 eura, što je samo malo više od ukupne predinvesticije, koja je pojela svu obiteljsku ušteđevinu Tomićevih. Birokratske prepreke i administrativno pogodovanje to su nažalost omogućile. Za utjehu im ostaje voćnjak na 1,2 hektara.
Velika ulaganja u efikasnu farmu
S druge strane, krenuli su i troškovi. Projekti, konzultanti, studije (zaštita okoliša, protupožarna, zaštita na radu, revizija statike, vodopravna dozvola, komunalna naknada, plaća i doprinosi za veterinara, itd), priprema terena (inače ako teren nije priređen ne može se dobiti lokacijska dozvola, a raščišćavanje terena koji nitko nije koristio 40 godina bili su 50.000 kn po ha). -Projekt je rađen na principima očuvanja okoliša i na korištenju obnovljivih izvora energije, te bi bio samoodrživ sa samo tri zaposlena. Nema efikasne poljoprivrede koja je jeftina, te su nužna razmjerno velika ulaganja, ističe Tomić. -Ukupni troškovi do travnja 2018. godine iznosili su 2,9 milijuna kuna ili 400.000 eura. Kad smo to sve poplaćali, dobili lokacijsku i građevinsku dozvolu, aplicirali smo 22. travnja 2014. godine na IPARDmjeru 101. U to vrijeme pojavila se mogućnost natječaja iz Programa ruralnog razvoja. Tada smo odlučili da povučemo dokumente iz IPARDA i da idemo na mjeru 4.1.1. ruralnog razvoja. IPARD je predviđao potporu do milijun eura, a naš projekt je investicija od tri milijuna eura, pa je bilo logično da smo prešli na natječaj za ruralni razvoj, mjera 4.1.1. koji predviđa potporu do investicije od pet milijuna eura. Čekali smo da se otvori natječaj za mjeru 4.1.1. ruralnog razvoja, na čiji smo prvi natječaj aplicirali 2. travnja 2015. godine. Tada nastupaju drame s mjenjanjem vlada i ministara. Na tom natječaju smo na internet listi bili na 22. mjestu, ali nismo mogli dobiti konačnu odluku, jer se nije znalo da li će natječaj biti poništen ili će samo ‘velike igrače’ izbaciti. Nakon što je lista pročišćena bili smo na listi 17. od više od 1000 natjecatelja. Dobili smo odluku za investiciju od 18 milijuna kuna, s bespovratnim sredstvima u visini od 16,3 milijuna kuna tj. 90 posto, što govori o kvaliteti projekta i broju bodova koje smo ostvarili. Tako 17. siječnja 2017. godine dobivamo konačnu odluku. Odahnuli smo misleći da je sve gotovo i da ćemo početi s investicijom, navodi kronologiju prijava na natječaje Tomić.
Nakon što smo u HBOR-u predali sve dokumente i nakon čekanja duže od četiri mjeseca, dobivamo negativan odgovor uz obrazloženju da HBOR ima drugačije kriterije od agencije APPRRR, što je tragično i apsurdno, jer dvije državne institucije koje bi u sinergiji trebale raditi na ruralnom razvoju, imaju različite kriterije.Također je argument bio da naš projekt, koji je podržala lokalna samouprava i tamošnji LAG, nije razvojan, iako smo planirali kooperaciju s obiteljskim imanjima iz susjedstva. To je egzistencija za 35 obitelji koje bi na taj način tovile svaka po 200 komada svinja godišnje, a mi bi ih snabdijevali stočnom hranom i veterinom, te bi bili plaćeni po kilogramu prirasta, objašnjava Tomić.
Veliki igrači vraćaju se u igru
– Na osnovu privremene odluke u 10. mjesecu 2016. Zagrebačka banka (ZABA) nas je pozvala na dogovor sa obrazloženjem da nas oni mogu isto pratiti kao i HBOR. Ali nakon šest mjeseci natezanja i plaćanja kojekakvih procjena, od ZABA-e dobivamo neprihvatljivu ponudu. Traže nas garanciju u nekretninama u visini milijun eura, plus sudužnika koji mora dati garanciju od milijun eura, plus ugovor s tvrtkom koja će nama dati „know-how“ kako ćemo graditi i kako ćemo uzgajati svinje. Koji mikro, mali ili srednji poljoprivrednik ima nekretnina za milijun eura da može ispuniti te uvjete, pita se Tomić. – Nakon ZABA-e aplicirali smo u HBOR-u. Posebno sramotnim Tomići, koji imaju dva sina i kćer te obiteljsku kuću na Tuškancu, drže navod da je Zvonimir prestar za dobivanje kredita ukupnog iznosa od 2,5 milijuna eura, za kupnju matičnog stada i punjenje farme, koja se može napraviti u roku od devet mjeseci. – Samo pet dana nakon što smo dobili odbijenicu HBOR-a, kaže Tomić, javlja se jedna agencija i nudi nam da bi za jednog „velikog igrača“ otkupila za sitniš naš projekt. Saznajemo da se radi o jednoj velikoj klaonici koja želi imati i svoju proizvodnju svinja. U to vrijeme samo smo moja supruga, ja i banka znali za odbijenicu. Očito je „veliki igrač“ dobio informaciju iz banke. Scenarij je sljedeći; „veliki igrač“ na internetu pronađe tvrtku ili OPG koji je dobio odluku na najveći iznos i za investiciju koja njemu odgovara. Nađe ili ima drugog „velikog igrača“ koji je u banci u rizicima ili u kreditnom i dovoljno je moćan da može zaustaviti bilo koju investiciju. Nakon odbijenice mi smo u šah-mat poziciji. Sve komercijalne banke, a obišli smo ih 23, prvo su nas pitale jesmo li bili u HBOR-u? Na naš odgovor da smo bili i da su nas odbili, više nismo imali šanse da nam odobre početno financiranje, rezigniran je Tomić. Konkretan slučaj iz članka nažalost nismo u mogućosti komentirati budući da informacije o klijentima do kojih HBOR dođe pri obradi kreditnog zahtjeva predstavljaju bankovnu tajnu sukladno Zakonu o kreditnim institucijama. Dok su Tomići pokušavali dobiti kreditnu podršku u raznim bankama, što je trajalo dvije godine (2017. i 2018.), polagano je istjecao rok trajanja odluke o dodjeli bespovratnih sredstava. Rok isteka je 31. prosinca 2018. Napokon u rujnu 2018. dobili su mogućnost financiranja projekta od strane Privredne banke Zagreb i odmah 3. rujna 2018 predali su u APPRRR zamolbu za produljenje roka valjanosti odluke o dodjeli bespovratnih sredstava do kraja 2019.g. -Produljenje nam je trebalo najmanje od godinu dana tj. do 31. prosinca 2019. Radi se o složenoj investiciji vrijednosti oko tri milijuna eura koju da bi je dovršili treba najmanje godinu dana. Iako smo tražili termin za razgovor u Agenciji, nitko iz Agencije nije nas htio primiti, samo su tražili dopis ili e-mail. Neke stvari nemoguće je u kratkom dopisu objasniti.
U zadnjem dopisu koji je pristigao 15. ožujka 2019. Agencija za plaćanje (APPRRR) produljila je rok valjanosti odluke o dodjeli bespovratnih sredstava do 31. ožujka 2019. Brzina administracije APPRRR-a je svemirska: na naš dopis od 3. rujna 2018. odgovor o produljenju smo dobili nakon 6 mjeseci, 15.ožujka 2019. Zamislite produljenje od čak 16 dana za investiciju za koju treba najmanje godinu dana. Duboko smo razočarani i ogorčeni na institucije, počevši od Ministarstva poljoprivrede, pa HBOR-a, do Agencije za plaćanje, jer su nam srušili san, a bespovratna sredstva namijenjena investiciji sad su propala. Jedino nam je preostalo da ispričamo drugima o svojoj nevolji i da poručimo ministru poljoprivrede Tolušiću koji posvuda u medijima poziva: Uzmite nam novce! Mi smo pokušali, ali državne institucije nisu nam to dopustile. Ne samo da nismo uzeli novce koje tako „dijeli“ Tolušić, nego smo sad i siromašniji, zaključuje Tomić.
Iako Gospodarski list objavljuje pozitivne priče poljoprivrednih proizvođača koji su uspjeli ostvariti svoju ideju i san, te su ostvarili zapažene rezultate i zadovoljno svjedoče da se od poljoprivrede može lijepo živjeti, također ćemo objavljivati i slučajeve u kojima se postupalo nepravedno, nelogično, neprimjereno i na štetu poljoprivrednih proizvođača, stoga pozivamo sve koji žele ukazati na neučinkovitost državne i lokalne administracije, te na nezakonitosti zbog kojih je njihova poljoprivredna proizvodnja pretrpjela štetu, da se jave u redakciju Gospodarskog lista.
Redakcija Gospodarskog lista poslala je upit u Hrvatsku banku za obnovu i razvitak i zatražila komentar na navode Zvonimira Tomića. Iz HBOR-a smo dobili sljedeći odgovor: HBOR je do 31. prosinca 2018. po programu Kreditiranje EU projekata ruralnog razvoja, ribarstva i vinske omotnice odobrio 127 kredita u iznosu od 924 milijuna kuna i svi krediti su odobreni u skladu s kreditnim programom i ostalim internim aktima i procedurama. Kao preduvjet za dobivanje kredita u HBOR-u podnositelj zahtjeva mora dostaviti kompletnu dokumentaciju prema popisu dokumentacije iz programa kreditiranja. Svi dokumenti moraju biti međusobno usklađeni, kao npr. ponude i troškovnici s planom ulaganja, a financijska konstrukcija mora biti zatvorena što znači da izvori financiranja za sve planirane troškove moraju biti poznati i dokumentirani, parametri isplativosti projekta prihvatljivi, kao i zadovoljeni tehničko-tehnološki uvjeti. Instrumenti osiguranja povrata zatraženog kredita moraju biti prihvatljivi s pravnog i financijskog aspekta, a imovina koja se nudi u zalog mora biti zadovoljavajuće vrijednosti prema ocjeni HBOR-a te na istoj mora biti moguće zasnovati založno pravo. Napominjemo da zakonsko pravo na kredit ne postoji, a HBOR donosi posebnu odluku o svakom pojedinačnom projektu uzimajući u obzir sve prethodno navedene činjenice.
