Čak 70 do danas preživjelih, starih, poljoprivrednih alata priča priču o razvoju poljoprivrede i običajima koji se i danas pamte.
„Od polja do stola“ – jedna je to od ključnih mjera u okviru europskog „Zelenog plana“, ali i naziv jedne vrlo zanimljive izložbe koja je ovog svibnja otvorena u Muzeju prometa i tehnike u Novoj Gradiški. Riječ je o prvoj, tematskoj izložbi koja je posvećena poljoprivredi. Čak 70 autentičnih predmeta iz etnološke zbirke vrlo živopisno dočarava put razvoja poljoprivrede i tradicionalnih alata te priča priču o tome kakav je nekada davno bio suživot s plodnom zemljom. Time su ju naši preci obrađivali te kako se od davnina, pa do danas, s koljena na koljeno, prenosilo vrijedno iskustvo i znanje.
No, izložba ne govori samo o razvoju oruđa i alata, ona priča i toplu priču o ljudima koji su živjeli od zemlje, o njihovim žuljevitim rukama, koje su nekada zamjenjivale strojeve i o starim običajima. Priča priču o slavonskim poljoprivrednicima koji su, u nekim drugim vremenima, zajedno orali zemlju ‘na rovu’. Jedan dan kod jednog, drugi kod drugog i tako naizmjence kako bi svi mogli obraditi polja dok je vrijeme pogodno. Priča je to i o slavonskim selima koja su nekada imala zajedničke sušare za šljive, ali i o drevnim metodama sušenja šljiva u pećima. Priča je to i o tome kako su naši stari čuvali jabuke, tada najpopularnija stara sorta, slavonska srčika, tradicionalno se, sve do Uskrsa, čuvala na tavanima, u slami, ili u podrumima.
„Motika je najbolji govor protiv gladi!“
Cilj izložbe je, kažu organizatori, podsjetiti da je i unatoč briljantnom tehnološkom napretku čovječanstva, poljoprivreda i danas jednako važna, baš kao i stoljećima ranije. Kao i nekada davno i danas, u 21. stoljeću i dalje vrijedi ona stara narodna izreka „Motika je najbolji govor protiv gladi!“
–Izložba od polja do stola govori o ljudima, tradiciji, razvoju, radu i zahvalnosti. O tome da koliko god svijet jurio naprijed, ono najvažnije još uvijek niče iz zemlje i završava za stolom, tamo gdje se ruke sretnu, kruh dijeli, a srce zahvali. Hrana nije samo ono što jedemo. U svakoj starinskoj kuhinji krije se tiha povijest, zrna umijeća, šaka, truda i žlica nade. Danas se poljoprivreda mijenja, u njoj su sada strojevi, karte, algoritmi, senzori. Iza svega toga i dalje stoji zemlja, mirisna i živa i čovjek koji, jednakom pažnjom kao nekada, ulaže trud, kako bi posijao, nahranio i ostavio trag, slikovito objašnjava Sara Šefer, koja je, na inicijativu i uz pomoć članova Oldtimer kluba Classic ’99, osmislila ovu jedinstvenu izložbu koncipiranu u pet tematskih cjelina.
‘Od zrna do znanosti’ naziv je prve cjeline koja donosi kronološki prikaz razvoja poljoprivrede od neolitika do suvremenog doba. Druga tematska cjelina, ‘Svijet od sjetve do žetve’, prikaz je razvoja ratarstva, ali i važnosti zemlje u prehrani, dok treća „Od ploda do kapljice“ u fokus stavlja vinogradarstvo i voćarstvo. ‘Od motike do naramka’ četvrta je tematska cjelina koja prikazuje važnost ručnih alata i pomagala u svakodnevnim poljoprivrednim poslovima, dok je peta cjelina, ‘Od polja do stola’, živopisna rekonstrukcija tradicionalne, slavonske, seoske kuhinje, baš onakve kakva je bila nekada davno, kada se njome, kako kaže Sara, širio miris domaćeg kruha, a pod loncem je pucketala vatra.
Poput putovanja kroz vrijeme, izložba nas vodi od neolitika, preko nastanka velikih civilizacija i industrijske i Zelene revolucije do 21. stoljeća, kada se čovjek na neki način ‘vraća na tvorničke postavke’ svjestan da očuvanje zdravlja zemlje znači zdravlje čovječanstva.
S poljoprivredom su nastale i prve civilizacije
–Prije 10-ak tisuća godina dogodio se jedan od prijelomnih trenutaka – čovjek je s lova i sakupljanja prešao na proizvodnju hrane, počeo je uzgajati biljke i pripitomljavati životinje te preuzimati kontrolu nad vlastitim preživljavanjem smanjujući tako ovisnost o prirodnim ciklusima. Upravo je takav razvoj poljoprivrede, objašnjava Šefer, bio temelj za nastanak drevnih civilizacija, jer je organizirana proizvodnja hrane po prvi put u povijesti dovela do toga da čovjek proizvodi više hrane no što sam može potrošiti, što je i omogućilo nastanak gradova i država.
Industrijska revolucija, koja je uslijedila, strojevi, razvoj agronomskih znanja, nove metode uzgoja i organizacija polja, rezultirali su još većim prinosom hrane. Kada se pak nakon Drugog svjetskog rata svijet ponovo suočio s izazovom kako prehraniti rastuće čovječanstvo, odgovor je donijela Zelena revolucija – spoj agronomske znanosti, genetike, tehnologije i politike koji je promijenio svijet. Znanstvenici su razvijali nove sorte pšenice i riže, koje su davale više uroda, u kraćem vremenu, a u poljoprivredu su ušla kemijska gnojiva, pesticidi, navodnjavanje i moderni strojevi. No, danas u 21. stoljeću, fokus se ponovo mijenja te se usmjerava na očuvanje tla, vode i bioraznolikost, uz manju upotrebu kemikalija, ekološki uzgoj, kompostiranje i obnovljive izvore energije, a sve to u službi jednog cilja – veće pažnje prema okolišu, što je i jedna od poruka ove izložbe.
Foto: Sanja Rapaić
