Kod proučavanja gljiva moramo biti precizni i strpljivi. Dolazeći do novih spoznaja, otvaramo cijeli novi svijet koji pokazuje važan položaj gljiva u kruženju tvari i energije u prirodi. Upravo fascinira učenje o marljivoj zajednici određenih vrsta gljiva i biljaka životovažnoj za oba partnera, koja suradnjom stvara bolji svijet. Druge vrste gljiva, kao stanovnici razne truleži, brinu o razgradnji mrtve organske tvari i o vraćanju kemijskih elemenata u prirodan tijek, dok treće žive kao paraziti. Zadivljujuće je kakvu golemu ulogu i važnost imaju gljive za zdravlje planeta.
U našim šumama gljivari najčešće skupljaju četiri vrste vrganja: crni (Hajdinski) vrganj, pravi (crnogorični) vrganj, borov (crvenkasti) vrganj i raspucani (ljetni) vrganj.
Crni vrganj (Boletus aereus)
Raste od ljeta do kraja jeseni u listopadnoj šumi ispod hrasta, bukve, lipe i kestena i uz rubove šuma. Klobuk je kestenjastosmeđ, tamnosmeđ, gotovo crn, prema staništu sad tamniji sad svjetliji, fino baršunast, debelo mesnat, a cjevčice su bjelkaste, blijedožute ili kremasto žute. Stručak je tvrd, robustan, u mladosti u dnu zadebljan i bjelkast, potom valjkast, smeđast, isprepleten bjelkasto smeđom mrežicom koja je osobito uočljiva pri vrhu, dok je meso čvrsto, snježnobijelo, debelo, kompaktno, fina mirisa na aromatične trave i izvanredna okusa.
Pravi vrganj (Boletus edulis)
Raste ljeti i u jesen u crnogoričnim šumama ispod smreka, jela i borova, i bjelogoričnim šumama ispod bukvi, hrastova i breza. Klobuk je mesnat, bjelkastosmeđ, sad tamniji sad svjetliji, rub klobuka bjelkast, dok su cjevčice najprije bjelkaste, potom žućkaste i na kraju maslinasto zelenkaste i lako se odvajaju od klobuka. Stručak je čvrst, tvrd, najprije blijedosmeđ, potom smeđast, katkad ima vidljivu blijedu mrežicu koja s vremenom postaje smećkasta, a meso je bijelo, tvrdo, ugodnog mirisa i blaga okusa.
Borov vrganj (Boletus pinophilus)
Raste u proljeće, ljeto i u jesen u crnogoričnim šumama ispod borova, jela i smreka, i bjelorogoričnim šumama, osobito ispod bukava, ali i ispod hrastova i kestena. Klobuk je smeđecrvenkast ili zrnato smeđ, malo naboran, a kod mladih gljiva prekriven bijelim prahom koji se zadrži na rubu, dok su cjevčice najprije bjelkaste, potom prljavo žućkaste i nakraju žućkastomaslinaste, rupice malene i okrugle i iste boje kao cjevčice. Stručak je tvrd, smećkast, crvenkastosmeđ, orašasto smeđ, prekriven tipičnom bijelom mrežicom, a meso bijelo, tvrdo, ne mijenja boju, ugodna mirisa »na vrganje«, blago orašasta okusa.
Raspucani vrganj (Boletus reticulatus)
Raste pojedinačno ili skupno već od petog mjeseca pa do sredine jeseni u listopadnim šumama ispod hrasta, bukve, graba, divljeg kestena i lipe, ali i crnogoričnim šumama ispod bora, jele i smreke. Klobuk je vrlo promjenjive boje, okerbjelkast, smeđast ili boje lješnjaka, po suhom vremenu ispuca, dok su cjevčice na početku bijele, potom žućkaste i na kraju maslinastozelene, prirasle uz stručak i poslije se lako odvajaju od mesa klobuka. Stručak je bjelkast, svijetlosmeđ s bijelom mrežicom koja s vremenom postaje smećkasta, osnova bjelkasta, a meso bijelo, debelo, podnica je limunastožuta, prijatnog mirisa »na vrganje«, blago orašastoslatkasta okusa.
Bjelkasta lisičica (Cantharellus cibarius)
Raste najčešće skupno od proljeća do kasne jeseni u svim šumama. Klobuk je čvrst, glatke površine promjenjive boje, od blijedožute do tamnožute ili narančastožute, dok se plodište sastoji od rebrastih i rijetkih žiličastih nabora koji se spuštaju niz stručak i gotovo su jednake boje kao klobuk ili malo svjetliji. Stručak je, gol, nepravilan, čvrst i sužen prema dnu, sličnih boja kao klobuk ili malo svjetliji, a meso žućkastobijelo, čvrsto, lagane arome na breskve, slatkasta okusa.
Nestručni i brzopleti berači je mogu zamijeniti s otrovnom zavodnicom (Omphalotus olearius) ili s također otrovnom lažnom lisičicom (Hygroporopsis aurantiaca).
Mrka trubača (Craterellus cornucupioides)
Raste krajem ljeta do kasne jeseni na vapnencu u mračnijim i vlažnijim dijelovima bjelogoričnih šuma, najčešće ispod bukve, hrasta, lipe, u skupinama i buketima. Klobuk i plodno tijelo je ljevkasto poput trube, stručak prelazi u klobuk i potpuno je šupalj, sivocrn, osnova crna; klobuk ima valovit rub i podvijen je, na gornjoj i unutar njoj strani boja varira od crne, crnosmeđe ili crnosive s prilegnutim čehicama, na naličju modrosiv ili siv i blago naborane površine, dok je meso sive do crne boje, tanko, elastično, žilavo; miris mladih gljiva blag i ugodan, starih na plijesan, okus ugodno slatkast.
Krastava krasnica – golubača (Russula virescens)
Raste od kraja proljeća do kraja jeseni, pojedinačno ili skupno, čak i u vrijeme dugotrajnih suša, osobito u listopadnim šumama (bukva, hrast, grab). Klobuk je zelenkast, travnato zelen, laguna plav, u vrijeme suše s ispucanom površinom, kožica hrapavo suha, često povučena s ruba, razdjeljuje se na nepravilna polja, odnosno sitnije ili krupnije plohaste bradavice, dok su listići gusti, bijeli, krem, kasnije žućkasti, stari sa smeđim pjegama, rašljasti, u podnožju povezani poprečnim žilicama i lako lomljivi. Stručak je pun, pri dnu većinom klinasto sužen, valjkast, lomljiv, bijel ili katkad smeđe pjegav, a meso bijelo, pod starost blago smećkasto, debelo, tvrdo, krhko i lomljivo, nenapadnog do blago brašnasto-orašastog mirisa, prijatna, blaga okusa na lješnjak. Ako se obrati pozornost na glavne značajke, teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.
Poljska pečurka (Agaricus campestris)
Raste raste skupno ili pojedinačno od ranog ljeta do kasne jeseni po livadama, travnjacima, pašnjacima, poljima i vrtovima, u raznim torovima za stoku, smetlištima i kukuruzištima. Klobuk je bijel, gladak, katkad čehav, mesnat, dok su listići gusti, najprije blijedi, kasnije postaju ružičasti, potom tamnosmeđi i na kraju gotovo crni. Stručak je bijel, valjkast, gladak i različito oblikovan, vjenčić bijel, kratkotrajan i kod starih gljiva lako otpadne, a meso je bijelo, na prerezu lagano pocrveni, vrlo prijatnog mirisa i okusa.
Moguća je zamjena s nekom jestivom ili otrovnom pečurkom. Otrovne pečurke (rod Agaricus) razlikuju se po izrazitom žućenju dna stručka i napadnog mirisa na tintu, ormariće s lijekovima ili pokvarenu ribu.
Velika sunčanica (Macrolepiota procera)
Raste ljeti do kasne jeseni u svim šumama, u travi uz rub šuma, ali i uz živice i rubove šumskih cesta. Klobuk razvijene gljive je raširen s vidljivim ispupčenjem na sredini koje je tvrdo i tamnosmeđe, sivosmeđ, pustenasto nitast i prekriven velikim ljuskama koje vise uz rub klobuka, dok su listići bijeli, gusti, mekani, drže se za ovratnik i odmaknuti su od stručka. Stručak je tvrd, šupalj, vlaknast, dno gomoljasto prošireno kao kod svih sunčanica, bjelkast do svijetlosmećkast, tamnosmeđe išaran i ima pomični vunasto bjelkast prsten, a meso je bijelo, mekano, ne crveni, na ispupčenju tvrdo, vlaknasto, tanko, blagog orašastog mirisa, ugodna okusa i podsjeća na lješnjak. Moguća je zamjena s drugim jestivim sunčanicama koje su u pravilu manje, a nedovoljno stručni berači je mogu zamijeniti i s nekom otrovnom vrstom.
Jelova (lososova) rujnica (Lactarius salmonicolor)
Raste skupno potkraj ljeta do kasne jeseni ispod jele (Picea abies). Klobuk je rašireno ljevkast s valovitim i oštrim rubom, narančastoružičast prošaran bijelo i pojasast, po vlažnom vremenu sluzavo mazav i sklizak, nikada nema zelenkaste mrlje na plodištu, dok su listići gusti, prirasli, pomiješani s kraćima, lomljivi, oštrica glatka, narančasti do narančasto-oker. Stručak je narančast, matirano bjelkast s crvenkastim do narančastocrvenim udubinama, šupalj, u šupljini bjelkast, a meso bjelkasto, krto, narančastocrvenkasto od mlijeka, ugodna slatkasto-voćna mirisa, trpko gorkasta okusa. Moguća je zamjena s nekom od jestivih rujnica koje ispuštaju crvenkasto mlijeko (Lactarius deliciosus, Lactarius deterrimus, Lactarius sanguifluus).
VAŽNO!
Samonikle gljive ne skupljajte ako niste dobar poznavatelj gljiva. Nakladnik i autor ne snose nikakvu odgovornost za prepoznavanje od strane čitatelja ovog članka.
Pročitajte više o gljivama:
 koje rastu na onečišćenim staništima (najčešće uz prometnice), mogu apsorbirati teške metale i tada su otrovne za ljudski organizam.){kind=link}