Ježevi su sisavci iz reda Eulipotyphla i porodice Erinaceidae čiji je gornji dio tijela u potpunosti prekriven bodljama. Na svijetu živi oko 18 vrsti ježeva koji su svrstani u 5 rodova na osnovu duljine ušiju i izgleda lubanje te oblika i uzorka bodlji.
Iako su sve vrste zaštićene, nijedna vrsta ježa nije znatno ugrožena osim kapskog ježa. Europski tamnopsi (ili zapadnoeuropski) jež je najpoznatija i najistraživanija vrsta ježa, iako je najpopularniji kućni ljubimac četveroprsti ili afrički patuljasti jež. Utjecaj ljudi na europske ježeve je sve značajniji zbog sve češćih susreta i međusobnog doticaja u gradovima, predgrađima, vrtovima i parkovima u kojima se ježevi skrivaju od grabežljivaca, pronalaze sklonište i izvore hrane. Mnogi ljudi ostavljaju hranu za svoje bodljikave posjetitelje u vrtove ili parkove, što dodatno narušava prirodnu ravnotežu te povećava i produžuje aktivnost tijekom zime te odgađa hibernaciju (zimski san), ali također potiče agresiju i međusobno natjecanje za hranu.
Osim u parkovima i vrtovima, ljudi dolaze u izravni kontakt s divljim ježevima prilikom prometnih nezgoda, namjernog uzimanja u svoje domove, skrbi za bolesne životinje, vraćanja u divljinu i/ili u centre za spašavanje i rehabilitaciju životinja. Nestanak i uništavanje prirodnih staništa dovodi do izolacije malih populacija ježeva i uzrokuje nisku genetsku raznolikost. Najviše divljih ježeva strada u prometu, slijedi onečišćenje okoliša te različita trovanja (npr. sredstvima za uništavanje glodavaca ili sredstvima protiv puževa, itd.) i drugi nepovoljni čimbenici koji su posljedica negativnog utjecaja čovjeka na populaciju ježeva i povećanu smrtnost.
Ježevi mogu kontaminirati okoliš, no na koji način?
Okoliš u kojem borave ljudi i njihovi kućni ljubimci (psi i mačke), ježevi mogu kontaminirati svojim izmetom i drugim izlučevinama. Psi i mačke tada mogu poslužiti kao mehanički prijenosnici određenih bolesti. Sve veći značaj imaju i afrički patuljasti ježevi koji se sve češće uzgajaju i drže kao egzotični kućni ljubimci. Zoonoze (grč. zoon (ζῷον)-životinja ili živo biće; osis-pojam stanja ili bolesti) su zarazne virusne, bakterijske, gljivične ili parazitske bolesti koje se sa životinja prenose na ljude. Kako bi se smanjio rizik od zoonoza, tj. od zaraznih i invazivnih bolesti koje ježevi mogu prenijeti na ljude (i obrnuto), potrebno je svakodnevno provoditi preventivne mjere tijekom doticaja s tim životinjama.
Korisno je znati!
Od bakterijskih bolesti afrički patuljasti ježevi mogu prenositi salmonelu serotipa tilene, a europski ježevi vrste Salmonella enteritidis i S. typhimurium. Ježevi mogu biti potencijalni kliconoše leptospiroze, bakterijske bolesti čiji se uzročnik nakon nekoliko dana zavuče u bubrege te se izlučuje mokraćom kao i u ostalih životinja (npr. glodavaca). Domaće i divlje životinje, pa tako i ježevi, mogu biti rezervoari i/ili potencijalni prijenosnici uzročnika Q-groznice.
Ljudi se mogu zaraziti izravnim dodirom sa zaraženim životinjama ili njihovim izlučevinama (mokraća, izmet, mlijeko i plodna voda), ali i preko krpelja koji mogu biti prenosnici bolesti. Europski ježevi su važna poveznica za preživljavanje i prijenos raznih bolesti koje prenose krpelji u gradskim i prigradskim područjima na ljude koji se mogu zaraziti tijekom šetnje, boravka ili rekreacije u parkovima i vrtovima.
A kakve još bolesti nam mogu prenijeti ježevi?
Dokazano je da ježevi mogu poslužiti kao prijenosnici sve češće lajmske groznice (uzročnik Borrelia burgdorferi), drugih uzročnika borelijoze, anaplazmoze (Anaplasma phagocytophilum) te raznih drugih bakterija i krvnih parazita. Od gljivičnih bolesti koje se mogu prenijeti s ježeva na čovjeka najčešći je lišaj uzrokovan dermatofitom Trichphyton erinacei. Kožne promjene u vidu upale sa svrbežom, crvenilom i osipom javljaju se na zapešću i rukama kao i na drugim područjima izravnog kontakta s ježom, a prijenos gljivica s afričkog patuljastog ježa na čovjeka se može dogoditi nakon samo nekoliko minuta izravnog dodira.
Osim bakterija, gljivica i parazita ježevi mogu prenijeti uzročnike različitih virusnih bolesti na ljude. Uzročnike upale mozga (Arboviruse) mogu prenositi krpelji s ježa. Iz brojnih drugih vrsta ježeva izolirani su paramiksovirusi (skupina Morbillivirusa). Afrički patuljasti jež koji je uginuo dva tjedna nakon zaražavanja s kliničkim znakovima pareze stražnjih nogu bio je zaražen sa humanim herpesvirusom-1. Europski i afrički patuljasti jež su osjetljivi na virus slinavke i šapa te mogu igrati ulogu u širenju ove bolesti i zaraziti stoku. Oboljeli ježevi razvijaju tipične mjehuriće (vezikularne lezije) na jeziku, njušci i stopalima slične onima u papkara.
Kako spriječiti prijenos uzročnika zaraznih i parazitarnih bolesti s ježeva na ljude i obrnuto?
Potrebno je izbjegavati izravan dodir s ježevima iz divljine ili kućnim ljubimcima, dodir s okolinom i predmetima onečišćenim izmetom i drugim izlučevinama ježeva te obvezno pravilno i temeljito pranje ruku nakon svake manipulacije s tim životinjama. Bolesne i na bolest sumnjive ježeve treba odmah odvojiti i potražiti stručnu veterinarsku pomoć.
Izvor: Gospodarski kalendar 2026
