Vodeća konferencija o obnovljivim izvorima energije, DANI OIE 2025, održana krajem svibnja u Splitu, otvorila je važnu raspravu o budućnosti energetske tranzicije u Hrvatskoj.
Unatoč ogromnom potencijalu za dobivanjem energije iz obnovljivih izvora energije, Hrvatska proizvodi samo oko 44 posto vlastitih energetskih potreba, dok ostatak uvozi, a čak ni projekcije za 2050. godinu ne pokazuju da ćemo biti potpuno energetski neovisni, rečeno je, među ostalim, na konferenciji Dani OIE 2025. U sklopu trodnevnog događaja u Splitu koji organizira udruženje Obnovljivi izvori energije Hrvatska (OIEH), održane su brojne rasprave o smjeru hrvatske energetske tranzicije.
Raste globalna potražnja za energijom
Prema procjenama Međunarodne agencije za energiju (IEA), do 2050. godine globalna potražnja za energijom mogla bi porasti za 30%, uz istovremeno značajno smanjenje emisija štetnih plinova. Obnovljivi izvori, prvenstveno solarna i vjetroenergija, preuzet će glavnu ulogu te će činiti više od 70% proizvodnje električne energije, dok će fosilna goriva postupno izlaziti iz upotrebe. Nuklearna energija, s novim tehnologijama poput malih modularnih reaktora, ostaje važan stabilan izvor. Energetski sustavi bit će decentralizirani kroz mikromreže i kućne solarne panele, uz podršku digitalnih tehnologija koje omogućuju pametno upravljanje potrošnjom i distribucijom energije. Skladištenje energije, uključujući baterije i zeleni vodik, bit će ključno za stabilnost mreže. Polovica hrvatske elektroenergetske mreže je zastarjela i pitanje je sigurnosti hrvatskog elektroenergetskog sustava kojem je potrebna nadogradnja što prije, kako se ne bi dogodilo da zakaže i uzrokuje potpuni nestanak električne energije, poput nedavnog u Španjolskoj.
Posebna pažnja posvećena je ulozi lokalne samouprave u razvoju projekata OIE, o čemu se govorilo na jednom od panela konferencije. Prostorno planiranje ima dugoročan i strateški utjecaj na razvoj OIE projekata – ono mora biti jasno, predvidivo i usklađeno s tehnološkim razvojem. Kada postoji ujednačena praksa i jasno tumačenje propisa, omogućuje se brža realizacija projekata, smanjuje se investicijska neizvjesnost i stvaraju se uvjeti za stabilan i predvidiv razvoj OIE sektora. Upravo lokalna razina – prostorno planiranje, dozvole, prihvaćenost u zajednici – sve više postaje presudna karika u ostvarivanju ciljeva zelene tranzicije. Na konferenciji je naglašeno ono najvažnije: da se energetska budućnost ne gradi samo u institucijama, nego prvenstveno u zajednicama koje je stvaraju.
Jedan od ključnih pokretača OIE u Hrvatskoj su građani jer oni čine čak 75 posto ukupnog broja solarnih elektrana u Hrvatskoj. Hrvatska je dosegnula „prag“ od 1 GW električne energije iz sunca, no cijena priključka na mrežu ni nakon tri godine nije poznata, ali vjerojatno će biti u idućih 90 dana.
Nepredvidivost i promjenjivost regulative, uz sporost procedura za davanje dozvola, najviše muči ulagače u obnovljive izvore energije (OIE) u Hrvatskoj. Kaskamo u razvoju pogona za proizvodnju električne energije na obnovljive izvore već godinama za mnogim drugim zemljama u Europskoj uniji. O tome su na konferenciji razgovarali predstavnici investitora – DRI, E.ON, CWP Europe, Petrol i ENNA Grupa. Složno su ustvrdili da je nepredvidivost propisa možda trenutačno i veći problem od duljine implementacije projekata.
Na konferenciji se raspravljalo o razvoju OIE uz očuvanje prirode i okoliša, kao i opstojnosti i perspektive kogeneracijskih postrojenja u Hrvatskoj, s naglaskom na one temeljene na biomasi i bioplinu. Iako se često nalaze u sjeni solarnih i vjetroelektrana, upravo su ova postrojenja ključna za stabilnost elektroenergetskog sustava i lokalni kružni pristup u korištenju sirovina. Naglašena je uloga kogeneracije u kružnom gospodarstvu, povezivanje energetike i poljoprivrede, a raspravljalo se o izazovima i mogućnostima u korištenju bioplina – uključujući regulativu za digestat i utiskivanje biometana u plinsku mrežu – kao i o potencijalu biomase i alternativnih goriva. Bilo je riječi i o razvoju geotermalne energije, postojećem regulatornom okviru i potrebi za dodatnim poticajima.
Izvor: oieh.hr
