Od davnina je postojala potreba čovjeka da sakupi kišnicu u vrijeme godine kada je bila veća količina oborina. Na našem Jadranu, priobalju i otocima su postojale nakapnice, gustirne, sterne, čatrnje u koje se slijevala kišnica kroz jesensko-zimsko-proljetno razdoblje za ljeto koje je bilo suho i žarko. Iz takvih cisterni su vodu trošili ljudi, životinje, a koristila se i za zalijevanje vrtova.
Nakapnica predstavlja čitav sustav kojim se kiša navodi na sliv preko kojeg se puni cisterna u podzemlju. Pomoću kante se voda vadila kroz usko grlo na vrhu spremnika. Bunari našeg krškog podneblja su se gradili u selima, gradovima, ali i u poljima.
Neki su smještene na dobrim položajima na povišenim terenima i uz malo truda, obnove kamenih zidova i čišćenja mogu biti stavljeni u funkciju navodnjavanja žednih polja u sve većim, dugotrajnijim i ekstremnijim ljetima. Nažalost, dolaskom vodovoda oni su se zapustili. Uz to imaju i nepobitnu kulturološku vrijednost kao baština jednog vremana. S povišenih pozicija voda može doći cijevima do biljaka slobodnim padom čime dodatno štedimo na energiji. Na nekim otocima su postojale i lokve koje su sakupljale vodu, štitile polja od poplava i služile za napajanje stoke. Bile su ograđene kamenom i raslinjem.
Kontinentalni dijelovi naše domovine obiluju starim bunarima uz zapuštene kuće i salaše. Za stavljanje u funkciju potrebno ih je dobro i pravilno očistiti. S vremenom u bunar obično upadne mnogo organskog materijala – lišće, granje i ostale nečistoće biološkog podrijetla koje mogu onečistiti vodu. Nečistoće od metala mogu stvoriti i opasne uvjete za narušavanje zdravlja čovjeka i životinja koji bi koristili takvu vodu.
Neki od znakova onečišćenja su: neugodni miris i okus vode; pojavljuju se naslage gline na zidovima bunara; pada dinamički i statički vodostaj.
Kako obnoviti i očistiti bunar?
Potrebno je zatvoriti šavove na rubovima zidova kroz koje mogu ulaziti gnojnica i različite otpadne vode iz kućanstva ili s prometnice ako je bunar u blizini ceste. Najprije je potrebno ispumpati vodu iz spremnika. Zatim se u bunar spušta čovjek koji uklanja prljavštinu i sluz sa zidova pomoću četke. Čišćenje se može raditi i automatski pomoću drenažne pumpe koja istovremeno podiže talog i pročišćava vodu. Šavovi i zidovi bunara se krpaju pomoću betona, a može se nanositi i specijalna impregnacija. Vrijeme ovih radova je najbolje planirati krajem ljeta kada je i razina vode u bunarima najniža.
Za stavljanje bunara u funkciju navodnjavanje biljaka dovoljno je osigurati potopnu pumpu koja se stavlja u bunar i sustav perforiranih cijevi za navodnjavanje kap na kap koje se razvuku po nasadu ili usjevu. Potrebno je i provjeriti da naš bunar ima dovoljno vode ljeti. U slučaju da nema, višak vode iz bunara se može prepumpati tijekom zime u neki vodospremnik i tako sačuvati do vremena kada je najpotrebnija voda. Sustavi agrosolara mogu osigurati energiju za rad sustava bez dodatnih troškova za struju iz elektromreže.
Koje parametre treba zadovoljavati voda za navodnjavanje?
Voda za navodnjavanje treba imati ph između 6,5 i 8,5. Također mora imati i elektroprovodljivost. Elektroprovodljivost je sposobnost vode da provodi struju s obzirom na količinu otopljenih soli i ona se mjeri EC metrom.
