Kako unaprijediti poljoprivredu u Hrvatskoj?

Nova Vlada Republike Hrvatske ima cilj u predstojećem mandatu do 2028. godine dostići 80-82 % razvijenosti Europske unije (i prosječnu plaću od 1.600 EUR-a). Sudeći na temelju statističkih podataka o rastu vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u bruto domaćem proizvodu Hrvatske (BDP), koja je u razdoblju od 2017. do 2022. zabilježila rast od 45 %, postoje realne šanse da i poljoprivreda dade rastu privrede svoj proporcionalni doprinos (tablica 1.).

Ovu optimističku sliku zamućuju, s druge strane,  podaci za 1. kvartal 2024. godine. Prema njima je BDV hrvatske poljoprivrede (bruto dodana vrijednost) u prva 3 mjeseca ove godine bila za 6,4 % manja u usporedbi s istim razdobljem lani.

Tablica 1: Bruto domaći proizvod RH u razdoblju od 2017. – 2022. god. (milijardi EUR-a, zaokruženo na 1 decimalu)

Strukturni i organizacijski problemi

Statistički podaci, kako je opće poznato, vrlo često ne daju objektivnu sliku o fenomenu kojeg prikazuju. Svatko, tko iole poznaje hrvatsku poljoprivredu zna da se iza pozitivnih pokazatelja kriju veliki strukturni i organizacijski problemi. Rješavanje tih problema veliki je izazov za Vladu, tj. za njezino Ministarstvo poljoprivrede, ali istovremeno i za same poljoprivredne proizvođače. Njihovo je rješavanje, naime, moguće samo koordiniranim programom dobro promišljene i provedive suradnje svih dionika u procesu. Takav program je preduvjet da i resor poljoprivrede proporcionalno doprinese gore spomenutim ciljevima Vlade.

Praktično to znači da se hrvatska poljoprivreda svojom produktivnošću treba približiti stupnju konkurentnosti većine zemalja Evropske unije. Jedan od najvećih praktičnih izazova pri dostizanju tog cilja bit će i nadalje kako osigurati samodostatnost opskrbe osnovnim poljoprivrednim proizvodima. Osim što je to prvorazredno gospodarsko pitanje, to je i jedno od najznačajnijih elemenata nacionalne sigurnosti. Tako bi ono stoga trebalo postati i jedno od apsolutnih prioriteta nacionalne politike.

Pregled samodostatnosti odabranih poljoprivrednih proizvoda, u obliku odnosa između proizvedenih količina i potrošnje u promatranom petogodišnjem razdoblju u Hrvatskoj, donosimo u tablici 2.

Tablica 2: Samodostatnost odabranih poljoprivrednih proizvoda od 2017. do 2021. god. (%, zaokruženo na cijeli broj)

Sljedeći izazov predstavlja organizacijska specifičnost hrvatske poljoprivrede. Naime, dominantan dio hrvatskih poljoprivrednika, njih 159.986, ili 96,1 % od njihovog ukupnog broja (Izvor: Ministarstvo poljoprivrede; Izvješće o stanju poljoprivrede u 2022.g.), djeluje unutar organizacijskog oblika obiteljskog ili samostalnog obiteljskog gospodarstva (OPG, SOPG). Taj organizacijski oblik krase u pravilu mali posjedi i ostali neusklađeni uvjeti poslovanja gdje je objektivno teže postići visoku produktivnost proizvodnje. Iz istih je razloga u ovom organizacijskom obliku teža primjena suvremene tehnologije. Tako su ta gospodarstva u pravilu operativno usmjerena na više fizičkog rada. Tu već ulazimo u prostor socijalnih i demografskih pitanja, gdje je poljoprivredna politika bitna poluga cjelokupne državne politike. Pitanje zapošljavanja, prvenstveno mladih ljudi sa stručnim kvalifikacijama i razvojnim potencijalom, izravno je povezano sa primjenom suvremene tehnologije na potencijalnim radnim mjestima.

Konačno, tu su i sve rigorozniji ekološki standardi koji postaju i sve značajniji element kvalitete poljoprivrednih proizvoda. Svrha ovog članka nije da bude doživljen kao novi strateški dokument, ili „čarobna formula“ razvoja hrvatske poljoprivrede. U njegovim ograničenim okvirima ne mogu se niti spomenuti mnoga bitna pitanja ni problemi s kojima se poljoprivreda susreće. Ipak, u njemu se može naći nekoliko pojmova koji su neizostavni pri razmatranju svakog praktično provedivog programa razvoja poljoprivrede, ali i svake uspješne gospodarske aktivnosti.

Nužno je povećanje produktivnosti

Dominantan pojam i polazište pri izradi svakog programa i razvojne mjere trebalo bi biti  povećanje produktivnosti poljoprivredne proizvodnje. Veća produktivnost, kako je poznato, dovodi do veće količine proizvedenog proizvoda uz proizvodnju po nižoj cijeni. To je preduvjet stvaranja većeg profita. Veći profit omogućuje veću akumulaciju kapitala, a to je opet osnovni preduvjet stabilnije proizvodnje. Stabilnost proizvodnje se ogleda u većoj otpornosti na promjene uvjeta poslovanja, kao što su promjene cijena repromaterijala ili otkupne cijene proizvoda (inputi i outputi).

Veća produktivnost je, konačno i preduvjet proizvodnje manje količine otpadnog materijala po jedinici proizvoda. Kao takva je i osnovna metoda za smanjenje zagađenja okoline. Preduvjet za postizanje veće produktivnosti jest primjenasuvremene tehnologije. Suvremene tehnologije u pravilu predstavljaju praktične metodekoje novim tehnološkim pristupom omogućavaju povećanje efikasnosti radnih procesa i tako doprinose povećanju produktivnosti proizvodnje.

Razvoj digitalnih tehnika proteklih godina učinio je poljoprivredu jednim od područja s najraširenijom primjenom tehnologije. To je vidno doprinijelo povećanju produktivnosti u ovoj gospodarskoj disciplini.

Isplaćene potpore

Da je svijest o prioritetnom značaju produktivnosti proizvodnje prisutna kod kreatora  poljoprivredne politike Hrvatske, govori činjenica da su teme vezane za poboljšanje gospodarskih rezultata obiteljskih gospodarstava sadržane u dosadašnjim mjerama Programa ruralnog razvoja. Naime, ovaj program unapređenja poljoprivredne proizvodnje, koji se velikim dijelom naslanja odrednice Europske unije, financiran je u razdoblju 2017. – 2022. od strane Ministarstva poljoprivrede s čak 3,2 milijarde eura. Značaj i razmjeri tog (i drugih) programa u poljoprivredi Hrvatske dobro je vidljiv iz omjera iznosa ukupno isplaćenih potpora i vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. U 2022. je na ime ukupnih potpora korisnicima raznih potpora i mjera isplaćeno 460 milijuna eura. Taj iznos odgovara 14,3 % vrijednosti poljoprivredne proizvodnje. Ona je u istoj godini iznosila 3,2 milijarde eura (Izvor: Ministarstvo poljoprivrede; Izvješće o stanju poljoprivrede u 2022.).

Jesu li sredstva utrošena produktivno?

Statistika je i u ovom primjeru na prvi pogled impozantna. No, ključno je pitanje rezultata; jesu li tako velika sredstva utrošena produktivno, tj. jesu li njima financirani programi pridonijeli postavljenim ciljevima? Kao prilog uvodu u jednu stručnu analizu tog pitanja svakako mogu poslužiti podaci iz tablice 2. Tablica donosi, naime, osim puke statistike izdvojenih proizvoda i 2 važna detalja: prvo, samodostatnost, pa čak i značajan suficit u Hrvatskoj se ostvaruje samo u proizvodnji žitarica i uljarica. Tek nedavno samodostatnost je postignuta i u proizvodnji jaja. Tablica nadalje ukazuje da proizvodnja prikazanih proizvoda količinski varira iz godine u godinu.

To vrijedi za sve promatrane proizvode, uz izuzetak mesa i jaja koji (pogotovo proizvodnja jaja), naprotiv, bilježe postojan rast. Iako bi se pad proizvodnje nakon 2020. mogao dijelom pripisati posljedicama pandemije COVID 19, najnoviji podatak o čak 6,4 % manjoj BDV poljoprivredne proizvodnje u 1. kvartalu 2024. govori da su uzroci ovog problema dublje i razgranatije prirode.  Činjenica je, naime, da je produktivnost u proizvodnji velikog dijela poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj osjetno niža u usporedbi s ostalim europskim zemljama. Navedimo samo kao primjer podatak o proizvodnji kukuruza, kojega se kod nas u prosjeku proizvede svega 6,1 tona po hektaru, kao i prosječna proizvodnja mlijeka koja u RH iznosi 6.600 litara po kravi.

Niska produktivnost značajna prepreka

Za druge grane stočarstva podaci nisu detaljno prikazani, ali je poznato je da je ona niža od današnjih bioloških i ekonomskih standarda. Niska proizvodnja je izravno povezana s niskom produktivnošću, a ona je značajna prepreka stabilnosti i postojanom razvoju ovih gospodarskih grana.

Stoga bi ova dva pojma, naime povećanje produktivnosti proizvodnje i preduvjet za njezino postizanje – primjena suvremene tehnologije, trebale kao ciljevi, svrha i metode biti sadržani u svim programima i mjerama razvoja hrvatske poljoprivrede. Većina takvih programa morala bi svojom tehnološkom osnovom zadovoljiti uvjet da su primjenjivi na gospodarstvima koja su po veličini i strukturi najzastupljenija u korpusu hrvatske poljoprivrede. (nastavlja se)