Komasacija, proces preustroja i okrupnjavanja poljoprivrednog zemljišta, ponovno se istaknula kao jedno od ključnih pitanja domaće agrarne politike. Iako zakonodavni okvir bilježi pomake, ne jenjava nepovjerenje proizvođača, sumnje u pravednost provedbe i strah od gubitka kontrole nad vlastitim parcelama. Posljednje izmjene Zakona o komasaciji, koje su stupile na snagu sredinom svibnja, najavljuju zaokret u komasaciji, no prepreke na terenu i dalje postoje.
Na Fakultetu agrobiotehničkih znanosti u Osijeku održan je okrugli stol „Komasacija poljoprivrednog zemljišta u RH“, u suradnji s Akademijom poljoprivrednih znanosti (APZ). Skupu je prethodila Izborna skupština Akademije, na kojoj su u rad uključeni novi članovi i usvojeni strateški ciljevi za nadolazeće razdoblje. Događanje su vodili prof. dr. sc. Ivica Kisić, predsjednik APZ-a, i prof. dr. sc. Danijel Jug, tajnik Akademije i voditelj Katedre za opću proizvodnju bilja i agroklimatologiju. U uvodnom obraćanju, Kisić je naglasio koliko je važno osvijestiti nezamjenjivu ulogu agrarne struke u društvu.
–Naš je cilj popularizirati poljoprivredu i pokazati koliko je nezamjenjiva. Nedavno sam sa studentima proveo malu anketu – pitao sam ih bez čega ne mogu. Troje ih je navelo mobitel. Bez mobitela se može, ali bez hrane ne. No, poljoprivreda nije samo hrana. Ona uključuje piće, tekstil i temelj je mnogih industrija i života. Zato je naša zadaća, kao znanstvenika i praktičara, vratiti toj struci društveno mjesto koje zaslužuje, istaknuo je Kisić.
Kako osigurati pravednu komasaciju?
Tijekom panel rasprave, otvorena su ključna pitanja: kako osigurati pravednu i transparentnu provedbu komasacije, tko će imati stručnu nadležnost, na koji način će se zaštititi proizvođači koji su desetljećima ulagali u kvalitetu tala, te što sve treba promijeniti kako bi cijeli proces zaživio na terenu, bez straha i nepovjerenja. U raspravi su sudjelovali Igor Miodrag, predstavnik Ministarstva poljoprivrede iz Uprave za poljoprivredno zemljište, dr. sc. Željko Kraljičak iz Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj OBŽ, Vlado Čondić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača pri HGK, Mladen Ferenčak, vlasnik OPG-a i proizvođač s višegodišnjim iskustvom, te Alan Đozić, dipl. ing. agr., konzultant i sudski vještak za poljoprivredu.
Tijekom rasprave istaknuto je kako se o komasaciji u Hrvatskoj govori već više od 160 godina, no unatoč toj dugoj povijesti, ona nikada nije sustavno zaživjela. Glavni razlog leži u duboko ukorijenjenom nepovjerenju koje se prenosi generacijama. Profesor Jug istaknuo je zabrinutost mnogih proizvođača koji desetljećima ulažu u kvalitetu svojih tala, a sada strahuju da bi komasacijom mogli izgubiti to što su gradili. Zabrinutost na terenu dodatno je ilustrirao prenoseći izjave proizvođača: Godinama sam ulagao u tla. Što ako dobijem zamjensko zemljište lošije kvalitete?
Takvi komentari otkrivaju koliko je ključno vratiti povjerenje i osigurati transparentnost svakog koraka, smatra Jug dodajući kako je nepovjerenje pojačano dugogodišnjim iskustvima iz prošlosti, kad su pojedincima, pod krinkom komasacije, zemljišta bila oduzimana ili zamijenjena nepovoljnijima. Upravo zato okupljeni stručnjaci naglašavaju kako uz zakonske promjene treba paralelno ulagati u obnavljanje povjerenja – kroz transparentnu komunikaciju, stručno vodstvo i pravednu raspodjelu.
Pojednostavljena pravila, ali ograničen interes
Govoreći o zakonskom okviru, Igor Miodrag iz Ministarstva poljoprivrede objasnio je da nova izmjena zakona, od sredine svibnja ove godine, ima za cilj „olakšati provođenje komasacije“, posebno jedinicama lokalne samouprave. Novi model znatno smanjuje potrebnu suglasnost vlasnika: umjesto dosadašnjih 50 % + 1 vlasnik s najmanje 67 % obuhvaćene površine, sada je dovoljna suglasnost 5 % vlasnika koji posjeduju najmanje 10 % zemljišta. Time se, smatra Miodrag, otvaraju vrata realnijoj provedbi na terenu. Istaknuo je i kako 70-tak jedinica lokalne samouprave nema uopće državno zemljište na svom području.
–One koje su ga imale, a iskazale interes, već su donijele odluke o raspolaganju. S druge strane, općine i gradovi koji nemaju državno zemljište – najčešće u Dalmaciji i Istri – više su orijentirani na turizam, pa im raspolaganje zemljištem nije prioritet. Miodrag se osvrnuo i na nedavne najave o mogućem prijenosu nadležnosti s općina i gradova na županije. Smatramo da ne treba oduzimati pravo raspolaganja onim lokalnim samoupravama koje su do sada kvalitetno upravljale državnim zemljištem. Predložili smo da se u zakon ugradi odredba kojom bi takve samouprave mogle zatražiti suglasnost županije za nastavak raspolaganja te bi u određenom roku trebale raspisati natječaje.
Dodao je da će novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu biti usmjeren više na kontrole ugovora o zakupu, ne samo budućih, već i postojećih, te da će se one provoditi snažnije i sustavnije nego do sada. Govoreći o razvoju zakonskog okvira, podsjetio je kako je komasacija formalno pokrenuta još 2015., no nije zaživjela.
–S pokretanjem Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, prepoznali smo da bi komasacija mogla biti jedna od važnih mjera. Krajem 2021. proveli smo istraživanje interesa kod jedinica lokalne samouprave i dobili odgovore od njih 23 koje su prijavile ukupno 48.000 hektara državnog zemljišta. To nam je bila dobra osnova za donošenje Zakona o komasaciji 2022.
No, tadašnji zakonski preduvjeti, visoki prag suglasnosti vlasnika, predstavljali su ozbiljnu prepreku. Sada je, tvrdi Miodrag, zakon znatno pojednostavljen. Smanjen je i broj pravilnika – većina ih je već izrađena i usvojena, a do kraja godine trebao bi biti dovršen i pravilnik o informacijskom sustavu komasacije.
Komasacija se većinom financira iz europskih sredstava
Naglasio je i da je financijska konstrukcija izuzetno povoljna za vlasnike.
–Komasacija se trenutno financira 80 % iz europskih sredstava, a 20 % iz nacionalnog proračuna. Time jamčimo da vlasnici zemljišta neće imati nikakav trošak. Sve usluge – od geodetskih radova, procjena vrijednosti zemljišta pa do formiranja pristupnih puteva – mogu se pokriti iz dostupnih sredstava.
Svim tim potezima, prema njegovim riječima, stvoreni su uvjeti za realniju i učinkovitiju provedbu komasacije na razini lokalnih zajednica.
–Cilj nam je da do sredine 2026. godine komasiramo ukupno 18.000 hektara zemljišta – trenutno je spremno oko 8.000 hektara, a dodatnih 12.000 do 13.000 već je obuhvaćeno iskazanim inicijativama. Za provedbu je osigurano 40 milijuna eura iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti. No, unatoč pripremljenim sredstvima i pojednostavljenim procedurama, ukazao je i na ograničen interes jedinica lokalne samouprave.
Kako pravedno vrednovati zemljište?
Alan Đozić, dipl. ing. agr., kao konzultant iz područja poljoprivrede, govorio je o važnosti preciznog vrednovanja zemljišta unutar komasacijskih područja. Istaknuo je kako razlike u kvaliteti parcela unutar jedne komasacijske cjeline ne smiju biti izvor nejednakosti među sudionicima.
–Koliko je nečija zemlja bolja ili lošija, u pravilu ne prelazi odstupanje od desetak posto. I upravo zato moramo precizno gradirati, odnosno vrednovati svaku komasacijsku gromadu unutar zadanog područja. Naglasio je da je osnovni cilj osigurati da svaka parcela u komasiranom području zadrži svoju vrijednost.
Gromade, koje u nekim slučajevima obuhvaćaju i po 900 hektara, bit će podijeljene na logične cjeline prilagođene jednakoj eksploataciji i načinu uporabe. Pritom je posebno istaknuo važnost uključivanja tehnologa u procjene, tzv. relativne vrijednosti, kako bi se uzeli u obzir svi čimbenici korištenja zemljišta, uključujući i moguće mikro-lokacijske razlike tala unutar komasacijskog područja.
–Pri vrednovanju se oslanjamo na stvarnu eksploataciju zemljišta, a poseban je izazov isključiti neobrađena zemljišta iz procjene. Hoće li to biti odgovornost Ministarstva ili lokalne samouprave, stvar je zakonske definicije, ali ono što je važno – ako se područje komasira, ono mora zaista i vrijediti više.
Dr. sc. Željko Kraljičak, iz Upravnog odjela za poljoprivredu i ruralni razvoj OBŽ, upozorio je na važnost uvažavanja specifičnosti različitih regija pri provedbi Zakona o komasaciji.
–Zakon je donesen za cijelu Hrvatsku, ali ne možemo ignorirati činjenicu da svaka regija ima svoje specifičnosti – kulturološke, gospodarske i vlasničke. Ne možemo svima pristupati na isti način. Svatko ima svoju viziju, osobnu ili obiteljsku povezanost s posjedom – bilo da se radi o djedovini, kupljenom zemljištu ili osobnoj procjeni vrijednosti. Upravo zato, kad govorimo o utvrđivanju vrijednosti zemljišta, osim ‘pravila struke’, moramo uzeti u obzir i emocionalnu ali i funkcionalnu dimenziju vlasništva, kazao je.
Kraljičak je istaknuo da u procjenama vrijednosti zemljišta ne bi trebalo zanemariti potencijal za stvarnu proizvodnju. Pritom je postavio i praktično pitanje: što će biti s onima koji ne žele prihvatiti zemljište koje im je određeno u sklopu komasacije?
–Možda je vrijeme da razmislimo o osnivanju posebnog fonda, iz kojeg bi se moglo nadoknaditi onima koji ne žele prihvatiti novo zemljište, a onda da takvom površinom dalje raspolaže država. Na taj način smanjili bismo broj nezadovoljnih i ubrzali proces. Zaključno je poručio da „ako komasaciju radimo samo da bi imali manje čestica i povećali vrijednost većim posjednicima, promašili smo suštinu. Cilj mora biti razvoj poljoprivrede, ravnoteža i pravedna raspodjela. Ako zemljište u komasacijskom području vrijedi više zbog uređenosti i pristupa, onda mora vrijediti više za sve – ne samo za neke.
Sudionici su se složili da bez snažnog stručnog oslonca, kvalitetne komunikacije s terenom i jasno definirane odgovornosti, komasacija ne može zaživjeti kao alat za istinsku modernizaciju poljoprivrede.
–Još uvijek postoji strah od nepoznatog, ali ako ne krenemo, ostat ćemo zarobljeni u kaosu razdrobljenih oranica. Struka zna što treba, a proizvođači znaju što žele – vrijeme je da sustav konačno posluša obje strane, zaključio je profesor Jug.
