Klijanje i nicanje trava

Za klijanje i nicanje sjemena trava potrebni su vlaga i temperatura, a kod nekih vrsta i prisutnost svjetla (vlasnjače). U povoljnim uvjetima vlage i temperature sjeme bubri i počinje klijati.

Klijanje počinje već kod temperatura 1 – 2 °C, ali jevrlo sporo. Porastom temperature na 4 – 6 °C, klijanje je intenzivnije i počinje nicanje. Optimalna temperatura za klijanje i nicanje je 17 – 24 °C. Kod tih temperatura klijanje i nicanje je intenzivno i traje nekoliko dana. Dužina nicanja je i gensko svojstvo, tako da neke trave (vlasnjača) trebaju skoro mjesec dana da niknu unatoč povoljnim uvjetima vlage i temperature. Najbrže kliju i niču ljuljevi za 5-8 dana.

Nakon bubrenja sjemena (upijanjem vlage) pojavljuje se klica i korijenak. Pri nicanju vegetacijski vršci stabljike i korijena obavijeni su zaštitnim omotačima, stabljika predliskom-koleoptilom (coleoptilis), a korjenak koleorizom (coleorhiza). Prilikom klijanja, korjenak probijakoleorizu, a potom se iz korjenka razvija korijen. Korijenov sustav koji se razvija pri klijanju sastoji se od glavnog i postranog korijenja. Istodobno se razvija brojno korijenje iz gusto zbijenih koljenaca prvog izboja, kao i iz koljenaca koji nastaju nabusavanjem u čvoru busanja. Tako nastaje žiličasto korijenje trava. 

Klica se postupno izdužuje, dok se predlistak (koleoptila) ne pojavi iznad tla. Probijanjem predliska (koleoptile) na površini se pojavi prvi pravi list. To je faza nicanja. Busanje trava počinje 2 do 3 tjedna nakon nicanja biljaka, odnosno kad je biljka razvila 2 – 3 lista. U vrijeme busanja svaki izdanak formira svoj čvor busanja, što je svojstveno porodici trava.

Natjecanje za vodu i hraniva

Svaka biljna vrsta ima svoju više ili manje izraženu snagu natjecanja za vodu, hraniva, svjetlo itd. u odnosu na druge vrste. To naročito dolazi do izražaja kod početnog razvoja, kad se neke vrste brže i bujnije razvijaju i guše one vrste koje imaju usporeno nicanje, polagan razvitak i niski rast. Vrste dijelimo u 4 skupine po prodornosti: 1. vrlo prodorne vrste, 2. prodorne, 3. više-manje neutralne i 4. potiskivane vrste od biljaka iz 1. i 2. skupine, a katkada i iz 3. skupine.

Osim genskih predispozicija svake vrste glede prodornosti, njihovu natjecateljsku snagu mogu znatno promijeniti ekološki uvjeti staništa te agrotehničke mjere i način korištenja. Tako npr. mačji repak u visinskim i predplaninskim područjima i u slučajevima vlažnije klime postaje prodoran, dok na nizinskim položajima biva potiskivan. P i K gnojidba povećava natjecateljsku snagu djetelina, a N povećava natjecateljsku snagu trava (naročito visokih). Češća košnja slabi npr. francuski ljulj, a češće napasivanje onemogućuje da vrlo prodorne visoke trave i djeteline guše neprodorne niske djeteline i trave vrste.

Tablica 1. Brzina nicanja i početna prodornost travnih vrsta i mahunarki

Izvor: Gospodarski kalendar