Nedavno je Svjetska banka (SB) objavila knjižicu u kojoj daje globalni okvir za postizanje neto nula emisija stakleničkih plinova u poljoprivredno-prehrambenom (PP) sektoru.
Svjetska banka okuplja predstavnike 189 država, najveći pojedinačni dioničar je SAD, iz kojeg je tradicionalno i predsjednik Svjetske banke (SB), dok EU posjeduje više od trećine dionica. Kontinent u koji SB najviše ulaže je Afrika. Od država iz EU korist od cijelog portfelja imaju Hrvatska, Rumunjska, Bugarska i Poljska.
Povećanje ekoloških nameta na poljoprivrednu proizvodnju
Već u predgovoru se spominje kako: „sustav koji nas hrani, također hrani i klimatsku krizu planeta.“ Da bismo zaštitili planet moramo promijeniti način na koji proizvodimo hranu i prehrambene navike. U visoko razvijenim državama, kojima pripada i Hrvatska, to se može postići povećanjem ekoloških nameta na konvencionalnu hranu i tako usmjeriti proizvodnju i potrošnju prema održivim alternativama.
U globalno premreženom svijetu, umjesto održive proizvodnje događa se uvoz hrane iz zemalja u kojima postoje nepoznati standardi uzgoja, a cijena je odlučujući faktor.
Osnova analize autora je tvrdnja da poljoprivredno-prehrambeni sustav godišnje emitira 16 Gigatona, odnosno jednu trećinu ukupnih emisija stakleničkih plinova godišnje. Većina dosadašnjih statističkih procjena govori da poljoprivredni sektor emitira manje od 6 Gigatona godišnje, odnosno jednu desetinu ukupnih emisija. Značajno drugačija slika započela je objavljenim radom grupe stručnjaka istraživačkog centra Europske komisije 2021. godine. Na nju se nadovezao rad stručnjaka iz UN-ove organizacije za prehranu i poljoprivredu (FAO) 2022. godine. Pri ovom pristupu u emisije poljoprivredno-prehrambenog sustava je smješten cjelokupan proizvodni, prerađivački i prometni sustav opskrbe hranom, potrošnja energije za pripremu i pohranu hrane u domaćinstvima, kao i gospodarenje šumama i močvarama.
Tako sustav koji prehranjuje osam milijardi ljudi od malog postaje značajan dio emisija stakleničkih plinova i „ima veliki klimatski problem“. Pritom se zaboravlja da je zagrijavanje planeta uzrokovano antropogenim emisijama stakleničkih plinova i dalje jedna od nekoliko pretpostavki, a ne dokazana činjenica.
Kad god postoji „veliki problem“ to znači da je za njegovo rješenje potreban veliki novac. U slučaju poljoprivredno-prehrambenog sustava radi se o povećanju od osamnaest puta kako bi se omogućila zelena pretvorba, s tim da se novac dijelom može preusmjeriti od neučinkovitih i ekološki štetnih poticaja.
Svaki oblik života proizvodi metan
Najveći dio emisija potječe od izravne proizvodnje hrane, posebno stočarstva. Nešto manji dio potječe od prerade u koju su smješteni promet, pakiranje i upotreba kućanskih aparata u domaćinstvima. Stočarstvo je već dulje vremena, zbog probavnog sustava biljojeda koji proizvodi metan, na meti klimatski zabrinutih, iako je njegov značaj u zagrijavanju planeta zanemariv.
foto: Shutterstock
Od vremena dinosaura mnoge biljojedne vrste proizvode metan pri probavljanju hrane. Novija istraživanja pokazuju da praktički svaki oblik života proizvodi metan. Prema tome, ako ne znamo koliko je divljih biljojeda bilo u prošlosti, ne možemo znati radi li se o povećanju njihovog broja na planetu. Pogotovo ne možemo razmatrati tezu kao da je suvremeni čovjek „izmislio“ domaće životinje, pa stoga dodatno opterećuje klimu planeta. Pri tom treba imati na umu da se radi o malim količinama. Poljoprivreda i šumarstvo godišnje doprinose emisiji stakleničkih plinova manje od prirodne razgradnje suhog drveća.
Sve predviđene mjere potrebne su zbog modelirane buduće stvarnosti. U njoj se očekuje pad poljoprivredne proizvodnje zbog zagrijavanja planeta, iako znamo da klimatski modeli ne mogu prognozirati buduću klimu zbog njene kaotične naravi, što je priznao i IPCC. Kad bi se zagrijavanje planeta nastavilo, očigledno je da bi neke regije doživjele porast, a neke pad poljoprivredne proizvodnje.
Poveznica oskudice hrane i vremena
Za razliku od sunčanog i toplog vremena, prava oskudica hrane uvijek je u povijesti bila povezana s hladnim i oblačnim vremenom. To je logično jer je za proces fotosinteze potrebno sunčevo svjetlo.
Iako u navedenoj knjižici ima upotrebljivih savjeta o smanjenju emisija stakleničkih plinova, naglasak sadržaja knjižice je na sačuvanju planeta, a ne na proizvodnji ekonomski dostupne hrane. Većina mjera koje se predlažu dovodi do smanjenja proizvodnje hrane i posebno upotrebe mesa u prehrani. Suvremena tendencija da se hrana smatra gorivom, kao u slučaju soje i palminog ulja, dodatno će opteretiti poljoprivredno-prehrambeni sustav. Također, i dodatno će poskupjeti hranu, kao i masovna sječa šuma za potrebe proizvodnje peleta. Ozbiljnost iznesenih stavova potkrijepljena je činjenicom da ih iznose međuvladine, u osnovi političke, organizacije. Budući da se radi o globalnom problemu „klimatske institucije će upravljati pretvorbom poljoprivredno-prehrambenog sustava prema neto nula modelu“. „Prehrambeni sustav mora se popraviti jer razbolijeva planet“.
Razumljiva je težnja da poljoprivreda, kao i sve druge ljudske aktivnosti, bude u što manjem neskladu s prirodom. Zadavanje formalnih obaveznih okvira se i do sad pokazalo štetnim i nerealnim. Država ili zajednica država se u novijoj povijesti pokazala lošim gospodarstvenikom, a prereguliranje tržišta kočnicom, a ne zamašnjakom razvoja.
