Koji se natječaji iz Strateškog plana otvaraju u sljedeće tri godine?

Po prvi puta Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva objavilo je višegodišnji (za trogodišnje rezdoblje od 2025.-2027.) indikativni plan objave natječaja za intervencije Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027.

Kako bi korisnici sredstava fondova Zajedničke poljoprivredne politike mogli kvalitetno i pravodobno pripremiti svoje projekte i prijaviti se na natječaje, Upravljačko tijelo Strateškog plana Zajedničke poljoprivredne politike Republike Hrvatske 2023.-2027 po prvi je puta pripremilo višegodišnji indikativni plan objave natječaja, do kraja 2027. godine. Objavom indikativnog plana objave natječaja za tri godine: 2025., 2026. i 2027. želi se povećati mogućnost pravovremenog planiranja poslovanja poljoprivrednih proizvođača. Ujedno se omogućava i dodatno vrijeme potrebno za ishođenje obvezne i zakonima propisane dokumentacije, s ciljem razvoja produktivnijeg, konkurentnijeg i otpornijeg poljoprivrednog sektora.

Provedbena uredba Komisije (EU) 2022/129 propisuje zahtjeve u vezi s informiranjem, promotivnim aktivnostima i vidljivošću u pogledu potpora Unije i strateških planova zajedničke poljoprivredne politike te je propisano kako se indikativni plan objave natječaja ažurira najmanje tri puta godišnje. Indikativni plan bit će izmijenjen i dopunjen u skladu s mogućnostima provedbe.

Koji su ciljevi Intervencija?

Hrvatska bilježi trend rasta poljoprivrednog dohotka unazad desetak godina. Međutim i dalje je taj dohodak znantno manji u odnosu na prosječnu plaću u cjelokupnom gospodarstvu. Bez dodatnih potpora poljoprivrednici ne mogu ostvariti zadovoljavajući dohodak koji bi omogućio nastavak financijski održive poljoprivredne proizvodnje. Produktivnost hrvatskih poljoprivrednih gospodarstava, mjerena neto dodanom vrijednošću po jedinici godišnjeg rada značajno zaostaje od prosjeka EU te Hrvatska pripada u grupu država članica s najnižom produktivnošću koje ostvaruju manje od 40% prosječne produktivnosti EU.

Promatrano po sektorima (tipovima proizvodnje) svi sektori poljoprivredne proizvodnje u Republici Hrvatskoj ostvaruju nižu produktivnost od prosjeka EU. Pri tome treba istaknuti da poljoprivrednici mješovitog tipa proizvodnje i tipa proizvodnje voćarstvo i maslinarstvo kontinuirano ostvaruju nižu produktivnost od prosječne produktivnosti Republike Hrvatske. Tu se mogu pribrojiti i poljoprivredna gospodarstva tipa proizvodnje povrtlarstvo i cvjećarstvo te tipa proizvodnje svinjogojstvo i peradarstvo. Najveći broj poljoprivrednika, njih 40%, bavi se mješovitom proizvodnjom.

Povećanje potražnje za svim vrstama proizvoda na svjetskoj i europskoj razini nužno traži i povećanje produktivnosti, odnosno konkurentnosti općenito. S obzirom na zahtjeve koji proizlaze iz Zelenog plana takva proizvodnja mora prihvatiti i sva načela održivosti, prvenstveno smanjenje zagađenja i potrošnje energije.

Značajno niži pokazatelji produktivnosti u odnosu na europsku poljoprivredu

Hrvatska poljoprivreda bilježi značajno niže pokazatelje produktivnosti u odnosu na europsku poljoprivredu te još uvijek ima mnogo prostora za poboljšanja.

Produktivnost u poljoprivrednom sektoru je vrlo niska s obzirom da se na otprilike dvije trećine obradivih površina proizvode žitarice (proizvodi niske dodane vrijednosti). Osim toga, Hrvatsku poljoprivredu obilježava i polariziranost s obzirom na veličinu – veliki broj malih proizvođača (ispod 50.000 eura vrijednosti SO), mali broj velikih proizvođača i nedostatak proizvođača srednje veličine. Iako takva polarizacija nije dobra, valja uzeti u obzir da veliki broj malih proizvođača održava ruralna područja onakvima kakve ih želimo imati, naseljena, vibrantna i živa. Veliki sustavi, s druge strane, s velikim površinama zemljišta uglavnom su produktivniji i efikasniji. S obzirom da se u ekonomiji obujma često smanjuje potreba za radnom snagom, navedeno bi moglo dodatno utjecati na depopulaciju ruralnih područja.

Ono što bi potporama snažnije trebalo poticati je udruživanje poljoprivrednih proizvođača kako bi lakše pristupili tržištu i osigurali održivi dohodak sebi i svojim obiteljima, bez da moraju značajno povećavati svoje proizvodne površine.

Zemljopisni položaj, povoljna klima, dostupnost kvalitetnog poljoprivrednog zemljišta i vode te pristup zajedničkom tržištu Europske unije i druge pogodnosti ukazuju kako bi, općenito govoreći, položaj poljoprivrednika u RH trebao biti znatno bolji. No unatoč tomu, poljoprivrednici su, posebno mali i srednji, nezadovoljni svojim položajem na tržištu. To se ogleda i u smanjenju ili neznatnom povećanju poljoprivredne proizvodnje tijekom posljednjih godina, visokoj stopi uvoza (u odnosu na mali izvoz) i otežanom plasmanu. U poljoprivrednom sektoru u RH je izražena niska razina samodostatnosti u gotovo svim skupinama proizvoda (voće i povrće, maslinovo ulje, vino, šećerna repa, meso, jaja i mliječni proizvodi). RH ulaže značajna sredstva u poljoprivredni sektor, ali ta izdvajanja treba bolje usmjeriti kako bi se postigao bolji sinergijski učinak i izbjeglo financiranje istovjetnih mjera i aktivnosti na lokalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini.

U Sklopu Strateškog plana hrvatski poljoprivrednici će imati na raspolaganju 3,6 milijardi eura u cjelokupnom razdoblju od 2023.-2027. Pri tome se 1,87 milijardi eura odnosi na izravna plaćanja. 1,67 milijardi eura je za mjere ruralnog razvoja, 52 milijuna eura za vinarstvo i 9,5 milijuna eura za pčelarstvo. Cilj Strateškog plana je proizvoditi veću količinu visokokvalitetne hrane po konkurentnim cijenama, održivo upravljati prirodnim resursima u promjenjivim klimatskim uvjetima, te doprinijeti poboljšanju kvalitete života i povećanju zaposlenosti u ruralnim područjima i poticati inovacije u poljoprivredno-prehrambenom sektoru.

To su ukratko ciljevi strategije hrvatske poljoprivrede. Preporuke Europske komisije za Strateški plan RH po općim ciljevima ZPP-a su poticanje pametnog, otpornog i diverzificiranog sektora poljoprivrede sa zajamčenom sigurnošću opskrbe hranom. Potrebno je jačati konkurentnost sektora povećanjem produktivnosti i poticanjem malih i srednjih poljoprivrednih gospodarstava s većim potencijalom razvoja, te jačati položaj primarnog sektora u lancu hrane ulaganjem u diverzifikaciju proizvoda i poticanje proizvoda s više vrijednosti. Ključno je veće ulaganje u modernizaciju poljoprivrede kroz kombinaciju nepovratnih potpora i financijskih instrumenata, posebno za mlade poljoprivrednike.