Kontrola tržišnih standarda za svježe voće i povrće – vrlo važna mjera zaštite potrošača u Hrvatskoj

Potrošači koji nabavljaju voće i povrće u voćarnama, trgovačkim centrima ili na tržnicama i štandovima sigurno se često upitaju gdje je voće i povrće proizvedeno, koje je kvalitete, je li  sigurno za konzumaciju te podliježe li kontrolama prije nego dođe na police dućana ili klupe tržnica?

Vrlo je mali broj potrošača upoznat s činjenicom postojanja tzv. tržišnih standarda, odnosno zahtjevima kojima moraju podlijegati svaki od tih proizvoda da bi se uopće našli na policama naših trgovina ili klupama tržnica.

Hrana – sigurna za ljudsku upotrebu i propisno zapakirana

Za potrošače koji hranu koriste za neposrednu konzumaciju od velike je važnosti da hrana bude sigurna za ljudsku upotrebu i da bude propisano označena. Svrha propisanog označavanja hrane omogućuje potrošaču da dobije točnu i potpunu informaciju o proizvodu, a posebno o njegovom sastavu, načinu i roku uporabe te proizvođaču i/ili prodavatelju, sve s ciljem da se potrošaču omogući i olakša donijeti odgovarajuću odluku o kupnji željenog proizvoda.

Informacije o hrani u smislu pojedinosti podataka moraju biti čitljivo i vidljivo naznačeni na jednoj strani pakiranja, neizbrisivo otisnuti izravno na pakiranje ili na naljepnici koja je sastavni dio pakiranja ili je na njega pričvršćena te iste ne smiju biti obmanjujuće. To se posebno odnosi na njene značajke (identitet, svojstva, sastav, količine, rok trajanja, način proizvodnje te zemlju ili mjesto podrijetla) i prezentiranje (oblik, izgled, ambalažu).

Isto tako same informacije o hrani iz perspektive kupca moraju biti na vidljivom mjestu. Moraju biti lako uočljive i čitljive te ne manje važno, neizbrisive. U tom smislu važna je i veličina slova koja je otisnuta na ambalaži. Česti su slučajevi u kojima nismo u stanju pročitati informacije sa deklaracije jer su presitno otisnute. Propisana je veličina slova koja bi trebala biti jednaka ili veća od 1,2 mm. Sve kako bi mi kao potrošači mogli nesmetano pročitati sve podatke s deklaracije.

Pretpakirana i nepretpakirana hrana

Na našem tržištu postoje dvije osnovne vrste načina na koji se krajnjem potrošaču prezentira pojedinačni proizvod. To je u obliku: pretpakirane hrane – gdje ambalaža u potpunosti ili samo djelomično zatvara hranu, ali u svakom slučaju tako da sadržaj ne može biti promijenjen bez otvaranja ili promjene ambalaže (zaštitne folije koje prekrivaju pojedini proizvod ne smatraju se zapakiranim pakiranjem) i nepretpakirana hrana – koja se na prodajnom mjestu nudi za neposrednu konzumaciju.

Pravilnik o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani (NN 144/2014, 64/20, 144/20), stupio je na snagu 13. 12. 2014., osim čl. 7. st. 1. toč. b) i e) koji je stupio na snagu 01. 04. 2015.

Sukladno navedenom pravilniku ”Nepretpakirana hrana” je hrana koja se stavlja na tržište u nepretpakiranom obliku ili koja se pakira na prodajnom mjestu na zahtjev potrošača ili koja je pretpakirana za izravnu prodaju ili koja se na prodajnom mjestu nudi za neposrednu konzumaciju (obroci koji se poslužuju u restoranima, hrana koja se prodaje u pekarnicama i slastičarnicama, hrana koja se dostavlja kućama, hrana koja se pakira, na istom mjestu na kojem se i prodaje, u minimalno zaštitno pakiranje, npr. kruh, peciva, naresci, kolači ili sendviči te pića (napitci) bez originalne ambalaže, primjerice pića koja se poslužuju natočena u čaše ili šalice).

”Hrana pretpakirana za izravnu prodaju” je hrana koja je pretpakirana bez prisutnosti potrošača u ambalažu koja je minimalno zaštitno pakiranje, a koristi se samo iz higijenskih ili praktičnih razloga, kao što je podložak, prijanjajuća folija, mrežica i slično te je osoblje izravno dostupno za pružanje informacija potrošačima.

Naravno da je svaki od ovih podataka jednako važan, ali zbog utvrđivanja sljedivosti hrane posebno se pažnja pridaje – seriji ili lotu. To je oznaka koja označava seriju prodajnih jedinica hrane koja je proizvedena, prerađena ili pakirana u gotovo istim uvjetima. U slučaju da se treba doći do informacije čiji je proizvod npr. uzorkovan i kad bi ga trebalo povući sa tržišta – lot će nas dovesti do vlasnika i dobavljača tog proizvoda.

Tržišni standardi za svježe voće i povrće odnose se na usklađenost voća i povrća s propisanim tržišnim standardima, a za svježe voće i povrće koje se stavlja na tržište Republike Hrvatske propisani su Provedbenom Uredbom Europske komisije (EU) 1308/2003 od 17. prosinca 2013. godine i Provedbenom Uredbom Europske komisije (EU) br. 543/2011 od 07. lipnja 2011. Provedba navedenih Uredbi osigurava se temeljem nacionalnih propisa: Zakona o poljoprivredi i Zakona o informiranju potrošača o hrani te nizom pripadajućih provedbenih Pravilnika.

Naime, svi trgovci voćem i povrćem koji isto stavljaju na tržište Republike Hrvatske trebaju biti upisani u Upisnik trgovaca voćem i povrćem (koji se vodi pri Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva sukladno Pravilniku o upisu u Upisnik trgovaca voćem i povrćem).

Isto tako, proizvodi koji se stavljaju na tržište RH trebaju biti pravilno označeni ( kako na pakiranjima tako i u pratećoj dokumentaciji koja prati proizvod ).

Uredba (EU) br. 1308/2003 od 17. prosinca 2013. (primjenjuje se od 1. siječnja 2014.), određuje principe prema kojima se proizvodi za koje su utvrđeni tržišni standardi mogu staviti na tržište Europske Unije samo ako su u skladu s tim standardima. To su sljedeće skupine proizvoda: maslinovo ulje i stolne masline, voće i povrće, prerađeni proizvodi od voća i povrća, banane,živo bilje, jaja, meso peradi, mazive masti namijenjene prehrani ljudi i hmelj.

Proizvodi moraju biti dobre kvalitete

Proizvodi iz sektora voća i povrća koji su namijenjeni da se potrošaču prodaju svježi kao takvi mogu se staviti na tržište jedino ako su dobre, prikladne i tržišne kvalitete iako je naznačena zemlja podrijetla te se isto primjenjuju u svim fazama stavljanja na tržište, uključujući uvoz i izvoz, a obuhvaćaju kvalitetu, kategorizaciju, težinu, veličinu, ambalažu, pakiranje, skladištenje, prijevoz, prezentiranje i stavljanje na tržište. Važno je naglasiti da je vlasnik proizvoda u sektoru voća i povrća obuhvaćenih tržišnim standardima, a koji takve proizvode izlaže, nudi za prodaju, isporučuje ili stavlja na tržište unutar Unije dužan iste uskladiti s tržišnim standardima za određenu vrstu proizvoda i odgovoran je za osiguravanje takve sukladnosti.

Provedbenom Uredbom Europske komisije (EU) br. 543/2011 od 07. lipnja 2011. godine utvrđuju se detaljna pravila za primjenu Uredbe Vijeća br. 1234/2011 za sektore voća i povrća te prerađevine voća i povrća pa se tako tržišni standardi dijele na opće i posebne tržišne standarde.

Opći tržišni standardi se odnose na voće i povrće koje nije obuhvaćeno posebnim tržišnim standardom. Istim se određuju zahtjevi kakvoće za voće i povrće nakon pripreme i pakiranja. Međutim u fazama nakon otpreme proizvodi mogu u pogledu zahtjeva standarda pokazivati  da nemaju potpunu svježinu i jedrost, neznatan pad kvalitete zbog daljnjeg zrenja i sklonosti kvarenju. Sukladno općim tržišnim standardima na proizvodu trebaju biti naznačeni sljedeći podaci: naziv proizvoda, naziv i adresa onoga koji pakira i/ili otprema robu, puni naziv zemlje podrijetla i oznaka serije ili lota. Isto tako na računima i popratnim ispravama, osim na potvrdama o kupovini za potrošače, mora biti naznačena i zemlja podrijetla proizvoda.

Minimalni zahtjevi kakvoće

Ovisno o dopuštenim odstupanjima, plodovi trebaju zadovoljavati minimalne zahtjeve kakvoće. Samim time moraju biti: neoštećeni i zdravi. Isključuju se plodovi koji su zbog truljenja i kvarenja neprikladni za potrošnju, čisti, gotovo bez vidljive strane tvari, gotovo bez štetnika, gotovo bez štete uzrokovane štetnicima, bez prekomjerne vanjske vlažnosti, bez stranog mirisa i/ili okusa. Kvaliteta plodova mora biti takva da izdrže prijevoz i rukovanje i stignu na odredište u zadovoljavajućem stanju. Isto tako plodovi moraju biti dovoljno razvijeni, ali ne previše razvijeni. Voće mora imati zadovoljavajuću zrelost, ali ne smije biti prezrelo (minimalni zahtjevi zrelosti).

Dopuštena su odstupanja od 10 % po broju komada ili težini plodova u svakoj partiji koji ne zadovoljavaju minimalne zahtjeve kakvoće. U okviru tog odstupanja, najviše 2 % proizvoda mogu biti načeti kvarenjem.

Što se tiče označavanja proizvoda koji podliježu općim tržišnim standardima, obvezni elementi su: navesti puni naziv proizvoda, naziv i adresu onoga koji pakira i /ili otprema robu, puni naziv zemlje podrijetla te oznaku serije ili lota, a na računima i popratnim ispravama, osim na potvrdama o kupovini za potrošače, mora biti navedena zemlja podrijetla.

Posebni tržišni standardi

Posebni tržišni standardi propisani su za deset kategorija voća i povrća: jabuke, agrume, kivi, lisnate salate, endivije kovrčavog i ravnog lista, breskve i nektarine, kruške, jagode, slatke paprike, stolno grožđe i rajčice. Sama kontrola usklađenosti voća i povrća s tržišnim standardima može se provoditi u vrijeme pakiranja, na mjestu otpreme, za vrijeme prijevoza, na odredištu ili u fazi veleprodaje ili maloprodaje. Kao prvi korak trebamo obaviti identifikaciju partije, a partija je količina proizvoda koja, u vrijeme kontrole na pojedinom mjestu ima slične značajke vezano uz:

• pakiratelja i/ili isporučitelja,
• zemlju podrijetla,
• vrstu proizvoda,
• klasu proizvoda,
• veličinu (ako je proizvod sortiran prema veličini),
• sortu ili trgovački tip (prema odgovarajućim odredbama pojedinog standarda),
• tip pakiranja i prezentacija.

Kontrola usklađenosti se provodi vrednovanjem nasumično uzetih uzoraka s različitih mjesta partije. Ona se provjerava i polazi se od pretpostavke da je kakvoća uzorka u načelu reprezentativna za kakvoću partije. Postoje parametri za minimalnu veličinu uzorka a koji su prikazani u tablici 1.

Tablica 1. Parametri za minimalnu veličinu uzorka koji se kontrolira

Nakon odabira uzoraka za kontrolu (skupnog ili miješanog uzoraka) pristupa se kontroli proizvoda s obzirom na opći izgleda proizvoda, opremljenosti, čistoću pojedinih pakiranja i označavanje te kontrolu ujednačenosti, minimalnih zahtjeva, klase, kakvoće i veličine dok se unutarnji nedostatci npr. stupanj razvijenosti i zrelosti provjeravaju na reduciranim uzorcima na temelju primjene instrumenata i metoda predviđenih s tim ciljem (upotreba penetrometra i refraktometra).

Šta ako se ustanove nepravilnosti?

Ako se ustanove nepravilnosti koji dovode do neusklađenosti (utvrđuje se postotni udjel proizvoda koji nisu usklađeni sa standardom po broju ili težini) te se obavještava trgovac ili njegov zastupnik i izdaje zapisnik o neusklađenosti.

Sljedeći korak je privremena mjera zabrane stavljanja takvog voća i povrća na tržište. Ona traje sve dok se cjelokupna količina voća i povrća ne uskladi s tržišnim standardima ili dok trgovac ne dostavi dokaze da je isto iskorišteno za preradu ili za hranu za životinje ili za bilo koju drugu namjenu koja nije za hranu ili da se isto neće staviti na tržište.

Kontrole voća i povrća na tržištu Republike Hrvatske se obavljaju učestalo na temelju analize rizika. Sve kako bi se osiguralo da su proizvodi iz sektora svježeg voća i povrća koji se nude na prodaju, isporučuju ili stavljaju na tržište u skladu s tržišnim standardima. Mjerila povećanog rizika su proizvodi koji kraće ostaju svježi, oni koji su stavljeni na tržište u razdoblju samog početka ili kraja sezone, koje su pratile nepovoljne vremenske prilike u vegetaciji, ako uočimo loše uvjete skladištenja i drugo.

Posebno se pazi prilikom odabira trgovaca da oni budu na početku lanca opskrbe, oni koji se bave sortiranjem, pakiranjem i skladištenjem te oni koji ostvaruju na razini maloprodaje najveći promet proizvoda iz sektora svježeg voća i povrća.

S obzirom na sve nabrojano neosporna je činjenica da se u Republici Hrvatskoj pridaje posebna pažnja i poduzimaju aktivnosti oko provjera hrane koju jedemo te da se kontrole usklađenosti voća i povrća s propisanim tržišnim standardima provode s primjerenom učestalosti kako bi se osiguralo da proizvodi iz sektora svježeg voća i povrća koje svi konzumiramo služe prije svega za zdravlje svih potrošača.

Foto: Mirela Šarić Jovičić dipl. ing. agr.