Hrana se oduvijek, a tako će biti i dalje, najvećim dijelom proizvodila u ruralnim područjima bez obzira na razvoj globalne proizvodnje. Želja za dodavanjem dodatne vrijednosti proizvodima kao i poboljšanje njihovog plasmana potaknule su u mnogim zemljama proizvođače na razvoj različitih lokalnih prehrambenih mreža i kratkih lanaca opskrbe – seljačkih tržnica, raznih prodajnih manifestacija, organiziranja izravne prodaje na gospodarstvima, sustava narudžbi i dostava hrane do kupaca, pokretnih trgovina i sl.
Na ovim prostorima su se neki od kratkih lanaca opskrbe održali desetljećima, a neki u zadnje vrijeme doživljavaju svoj procvat razvojem raznih IT tehnologija (i uslijed koronakrize) i donekle fleksibilnijim zakonskim uvjetima. Sektor lokalne proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda donosi brojne gospodarske, okolišne i društvene koristi jer osigurava poljoprivrednicima veći udio dodane vrijednosti u cijeni njihovih proizvoda, osnažuje lokalno gospodarstvo, smanjuje emisiju stakleničkih plinova nastalu dugačkim prijevozom hrane, razvija sustav sigurnosti prehrambenih proizvoda proizvedenih na obiteljskim gospodarstvima, svim stanovnicima osigurava pristup kvalitetnoj i zdravoj prehrani, pomaže održivosti malih poduzeća i gospodarstava itd. No, bez obzira na svoje prednosti i koristi ovaj sektor još uvijek nailazi na mnogobrojne prepreke i probleme.
Lokalni i regionalni proizvodi
Politika ruralnog razvoja EU prepoznaje i potiče kratke lance opskrbe, ali je na svakoj zemlji članici da to provede na svom području. Regionalna i lokalna uprava i samouprava može također svoja sredstva usmjeriti u razvoj ovog sektora – razvoj lokalne i regionalne proizvodnje i prodaje koju velik dio potrošača razumije, a različite organizacije na terenu uz pomoć stručnjaka i djelatnika raznih službi i uprava mogu to razvijati.
Za pojam „lokalno“ možemo reći da određuje udaljenost mjesta proizvodnje od mjesta prodaje. Ta udaljenost može varirati i uvelike ovisi o pojedinom području pa se tako u nekom gušće naseljenom prigradskom području u krugu od 50-ak kilometra može naći dovoljno potencijalnih kupaca, dok se u istom krugu u nekom rijetko naseljenom području ne može naći gotovo niti jedan potencijalni kupac. U mnogo zemalja se često taj pojam odnosi na bilo koji prehrambeni proizvod koji poštuje osnovna načela kratkih lanaca opskrbe:
- što kraća udaljenost između proizvođača i potrošača
- što manje posrednika
- što jača komunikacija između proizvođača i potrošača, jer „priča“ vezana uz pojedini proizvod mu daje vrijednost te razvija dugoročnu sklonost kupnji upravo tog proizvoda
Pojam „regionalno“ koristi se najčešće za promociju i prodaju prehrambenih proizvoda kupcima iz drugih područja ili posjetiteljima i turistima koji u tom području trenutno borave.
Lokalna proizvodnja i prodaja mliječnih proizvoda
Veliki dio poljoprivrednih proizvođača koji su čuvari našeg ruralnog prostora, tradicije i običaja, među kojima su i naši mali sirari oduvijek svoje proizvode prodaju kroz neke od uhodanih kratkih lanaca opskrbe na ovim našim područjima. Najčešći oblici kratkih lanaca opskrbe kod nas u sektoru mljekarstva su prodaja na kućnom pragu, prodaja na tržnicama, raznim sajmovima i drugim manifestacijama, prodaja u lokalnim dućanima i ugostiteljskim objektima te dostava krajnjim potrošačima, odnosno kupcima.
Da bi što veću prodaju ostvarili na kućnom pragu, mali sirari su udruženi u udruge koje uz pomoć stručnih osoba iz javnog i državnog sektora te uz pomoć lokalne uprave i regionalne samouprave organiziraju i osmišljavaju različite projekte kako bi razvili ovaj sektor lokalne proizvodnje i potrošnje kroz kratke lance opskrbe. U tom smislu su pokrenute ceste sira koje služe za promociju i privlačenje potrošača. Tako imamo dobro organiziranu i turistički označenu cestu sira Karlovačke županije, zatim cestu sira Primorsko goranske županije, itd.
Cesta sira zagrebačke regije osmišljena je kao virtualna cesta sira, pa se tako može virtualno prošetati po siranama koje se na njoj nalaze. U tijeku je nadogradnja s novim siranama koje su u međuvremenu niknule na području Zagrebačke županije.
U smislu razvoja lokalne proizvodnje i potrošnje, osim prodaje na kućnom pragu i na tržnicama još se nastoji organizirati više različitih prodajnih manifestacija i promocija u velikim gradovima ali i svim drugim naseljima diljem države.
Kako dalje?
Treba poduzeti na svim razinama sve što je moguće da se olakša pristup proizvođačima na sva lokalna kao i regionalna tržišta, da se širiti znanje u svim smjerovima o važnosti takve proizvodnje i potrošnje, da se omoguće i stvore različiti strukturni uvjeti za provedbu kratkih lanaca opskrbe, da se proizvođači na različite načine umreže i zajedno nastupaju, da se na sve moguće načine educiraju i privuku potrošači pri čemu mediji mogu odigrati vrlo veliku ulogu.
I svima nama bi pokretanje i razvoj ovog sektora trebao biti zajednički cilj (od svih uprava kako lokalnih, regionalnih tako i državnih i javnih, ali i medija i turističkih, obrazovnih, zdravstvenih i inih djelatnika koji na bilo koji način sudjeluju u edukaciji ili prehrani stanovništva).
Svatko tko malo dublje razmišlja shvatit će da je važno da naš proizvođač zaradi nešto na svojoj zemlji, da novac od poreza i drugih davanja ostane našim ljudima da mogu dalje stvarati novi proizvod, da ostanu na toj našoj zemlji, da nam ruralni prostor ne ostane prazan, da ne zaraste, da nam na kućni prag ne dođu divlje životinje, da nas požari potpuno ne unište… Moramo svi o tome promišljati i pokušavati što više pomoći.
