Leptiri pripadaju skupini kukaca (Insecta) i u toj skupini se ističu jedinstvenom ljepotom svojih krila. Jedinstveni su među kukcima jer su im svi dijelovi tijela prekriveni tisućama sitnih ljuski. Uloga im je višestruka jer u svim svojim razvojnim stadijima doprinose ravnoteži ekoloških sustava time što jedu, oprašuju i bivaju pojedeni.
Leptir prugasto jedarce (Iphiclides podalirius L.) je lako zamjetljiv danju, a iz porodice je lastinrepci (Papilionidae). Živi pretežno u vrtovima, livadama, rubovima šuma, šumskim čistinama i brežuljkastim terenima s grmljem. Godine 1758. Carl Linne ga je zamijetio u voćnjacima i šikarama te prvi opisao.
Sličan lastinom repu
Ovaj leptir ima raspon krila do 80 mm, sivožute boje s crnim poprečnim prugama. Stražnja krila uz unutrašnji rub imaju crvenu pjegu u obliku oka, a uz vanjski rub plave pjege u obliku polumjeseca te repić koji je dug koliko su krila široka. Nema osobitih razlika između ženke i mužjaka osim što je ženka nešto veća. Leti u dvije generacije godišnje. Na prvi pogled je vrlo sličan lastin repu (Papilio machaon L.) zbog osnovne žute boje krila. Razlikuju se po crnim pjegama i rebrima na prednjim krilima te crvenoj pjegi u obliku oka koja je obrubljena plavkastim rubom na stražnjim krilima. Repić lastinog repa je kraći.
Ženka obično pojedinačno liježe jajašca na gornju stranu listova roda šljiva (Prunus), na trnini (Prunus spinosa), oskoruši (Sorbus domestica), crnoj bazgi (Sambucus nigra) i glogu (Crataegus). Jajašca su žućkastozelena, sitna, okrugla i glatke površine.
Gusjenice su duge oko 40 mm, u početku tamne, a kasnije postanu zelene sa svijetlim leđnim prugama. Može ih se naći od svibnja do rujna. Hrane se lišćem maline (Rubus), gloga (Crataegus), a osobito trnine (Prunus spinosa L.). Veće ili manje gusjenice ovog leptira često se nalaze na manjim grmovima trnine i bojom su dobro zaštićene u neposrednoj okolini. Kad se gusjenica osjeti ugroženom i uznemirenom tada iz čeonih dijelova na glavi izvlači žlijezde s jakim mirisom mošusa. Zimuje u stadiju kukuljice koja je pasanica, ljeti zelene, a zimi smeđe boje.
Rasprostranjen u cijeloj Hrvatskoj
Istraživanja koja su provedena u Španjolskoj na jajima prugastog jedarca (Iphiclides podalirius L.) upućuju na to da se kukuljica pojavljuje u dvije boje (zelena i smeđa) zbog mimikrije. Zelena kukuljica se razvija na biljkama domaćinima kako bi se sakrile od predatora poput malih sisavaca, dok se smeđa kukuljica razvija na listićima kako bi se sakrile od ptica grabljivica.
Ova vrsta leptira je rasprostranjena u srednjoj i južnoj Europi s izuzetkom sjevernih dijelova, zapadnoj i srednjoj Aziji te u sjevernoj Africi. Nekoliko jedinki prugastog jedarca zabilježeno je u središnjoj Švedskoj i Velikoj Britaniji. Vjeruje se da su samo zalutale jer se nisu dugo zadržale na tom području. Također je utvrđena prisutnost Iphiclides podalirius u poplavnoj nizini rijeke Morave u Slovačkoj. To je dobar pokazatelj očuvanih staništa kserotermnih travnjaka sa šumskom vegetacijom koja se ne krči. Kod nas je rasprostranjen u cijeloj Hrvatskoj, uključujući i otoke.
Zbog svoje rijetkosti prugasto jedarce se smatra ugroženom vrstom te je i zakonom zaštićen u Europi. Iako su neke vlasti upozoravale na status “ranjiv“, prugasto jedarce se još uvijek ne nalazi na crvenoj listi ugroženih vrsta.
Katarina Šostarec, mag. ing. agr
 je lako zamjetljiv danju, a iz porodice je lastinrepci (Papilionidae). Živi pretežno u vrtovima, livadama, rubovima šuma.){kind=link}