Klobuk je u mladosti čunjast, gotovo konično ispupčen, s izdignutom oblom izbočinom, poslije se sve više udubljuje, a u sredini izbočina ostaje pa izgleda kao pupoljak. Klobuk ima oblik lijevka. Rub klobuka je sve do starosti podvinut, najprije jako spiralno i debelo, poslije i razdaleko.
No, jasno je rebrast i često valovito s jedne strane nadignut. Klobuk naraste od 4 do 20 cm širok. Kožica je suha, debela i ne može se oguliti. Kožica je u mladosti malo tamnija, smeđastooker, rumenooker, mesnate boje, postupno mijenja boju i dobiva nešto svjetliji ton, do bijele boje. Lističi su gusti, pomiješani s kračima, razmak može biti i širi od 2 mm, spuštaju se jako niz stručak. Boja listića je bijela, poslije žučkasta. Stručak robustan, deblji od 1,5 cm, prema dolje postupno sve deblji, pun je i žilav, iste je boje kao listići i klobuk. Stručak naraste 5 – 15 cm visok i 1 – 3,5 cm debeo, dulje vrijeme od klobuka ostaje mesnatih nijansi. Meso je jedva deblje duž strana nego što je na rubu, ali iznad stručka naglo debelo, čvrsto i u starijih primjeraka tvrdo, elastično i žilavo, no sočno. Za kišnog vremena vodenasto je bijele boje, izvanredno jakoga karak terističnog mirisa po svježem voću, okus ugodan.
Spore gotovo okrugle, zbog kukastog apiculusa ne izgledaju tako, mogu biti krupnije ili sitnije granulacije, veličine su 6 – 7,5 x 5 – 6,3 µm. Raste od rujna pa sve do prosinca u unutrašnjosti, na moru i u siječnju, a najviše je nalazimo po travnjacima, pašnjacima, šumskim čistinama i manjim šumarcima. Možemo je naći i u vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama po vanjskom rubu šuma. Raste u manjim ili većim skupinama, u krugovima ili linijama.
Martinčica je naša JESTIVA gljiva izvanredne kakvoće, a možemo je pripraviti na razne načine: juha, paprikaš, pirjana, pohana, na gradele, ako je zaledimo još je ukusnija na jedan od ovih načina.
