Mrežokrilci – noćni čuvari biljaka

Mrežokrilci (lat. Neuroptera) su red letećih kukaca, aktivnih uglavnom noću. Uključuju razne zlatooke, mravlje lavove i njihove srodnike, s ukupno oko 6000 vrsta.

Odrasli su kukci mekog tijela s izraženim očima bakrene ili zlatne boje. Imaju dva para prozirnih krila s istaknutom nervaturom mrežaste građe (po čemu su i dobili ime), koje u mirovanju drže poput krova preko tijela. Krila i tijelo su obično zeleni. Odrasli su dugo oko 2 cm. Jaja su duguljasta i dugačka 1,5 mm ili manje. Svako se polaže na kraj svilenkaste niti pričvršćene za biljke. Jaja su blijedo žućkastozelena ili bijela kad se polože, zatim mijenjaju boju u plavkastozelenu i konačno sivu prije izlijeganja. Ličinke su izdužene i spljoštene s izraženim nogama i nalikuju sićušnim aligatorima.

Tijelo im je dugo oko 1,2 cm ili manje i obično je krem, žućkastosmeđe ili žućkaste boje s uzdužnim linijama ili redovima mrlja koje su crnkaste, tamno ili svijetlosmeđe ili crvenkaste. Ličinke imaju istaknute čeljusti koje se savijaju prema unutra. Kukulje se u svilenim čahurama koje se obično nalaze na donjoj strani lišća ili stabljika. Najpoznatiji mrežokrilci su zlatooke koje pripadaju porodici Chrysopidae i široko su rasprostranjene diljem svijeta. Mogu živjeti 20 do 40 dana na 24 °C. Odrasle ženke polažu jaja noću, pojedinačno ili u malim skupinama, na donju stranu lišća i grančica. Ličinke se pojavljuju nakon otprilike pet dana.

Grabežljive ličinke i prirodna zaštita

Ličinke su generalistički grabežljivci koji se proždrljivo hrane brojnim drugim kukcima: lisnim ušima, štitastim ušima, štitastim moljcima (bijelim mušicama), malim gusjenicama, grinjama, tripsima i lisnim buhama. Posebice se vole hraniti lisnim ušima. Nakon što isisaju sve sokove iz lisne uši, ličinke nekih vrsta zlatooka koriste osušena tijela lisnih uši kao kamuflažu, lijepeći ih na svoja leđa i loveći na taj način još više lisnih uši. Zbog svoje sklonosti jedenju lisnih uši, poznate su i kao “lavovi lisnih uši” (engl. „aphid lions“). Postoje tri ličinačka stadija. Nakon dva do tri tjedna, ličinke trećeg stadija ispredu svilenkastu čahuru u kojoj se kukulje. Kukuljice se mogu naći na donjoj strani lišća ili skrivene na određenim mjestima na biljkama. Odrasle jedinke izlaze za 10 do 14 dana. Najčešće se vide kako lete tijekom sumraka ili noću. Odrasli se hrane nektarom, peludom i mednom rosom, ali i malim člankonošcima.

Zlatooke u biološkom suzbijanju štetnika

Zlatooke se kao prirodni neprijatelji široko koriste u biološkom suzbijanju štetnih kukaca. Biološko suzbijanje se upotrebljava u sustavima gdje su prirodni neprijatelji odsutni ili se pojavljuju prekasno, ili u premalom broju da bi osigurali učinkovito suzbijanje štetnika. Zlatooke se komercijalno uzgajaju u insektarijima i ispuštaju u svrhu suzbijanja ciljanog štetnika. Komercijalno su dostupne u obliku jaja, ličinki ili odraslih jedinki. Vrlo su učinkovite za suzbijanje štetnika u zaštićenim prostorima ili malim povrtnjacima.

Budući da su odrasle jedinke i pogotovo ličinke veliki grabežljivci generalisti, učinkovito suzbijaju mnoge uobičajene štetnike, kao što su krumpirova zlatica, buhači, gusjenice lisnih sovica i pozemljuša, kupusni moljci, jabukov savijač, lisne uši, grinje, štitaste uši, buhe, tripsi, ličinke skakavaca i drugi. Jedna ličinka zlatooke tijekom dva tjedna razvoja može pojesti otprilike 250 ličinki cikada prisutnih na vinovoj lozi, kao i 300 do 400 lisnih uši, 11200 grinja, 3780 štitastih uši ili 6500 jajašaca na borovima. Sposobnost masovnog uzgoja i puštanja velikih količina ovih korisnih kukaca pruža ekonomičnu alternativu mehaničkim, fizičkim i kemijskim mjerama suzbijanja štetnika, posebice u suzbijanju štetnika u zaštićenim prostorima.