Hrvatska poljoprivredna politika u posljednjih tridesetak godina usmjerila se na snažne poticaje velikima, uz posljedično oslabljivanje malih i srednjih poljoprivrednika kao mogućih sudionika rasta u poljoprivredi. Da bismo osnažili ruralni prostor, ukinuli siromaštvo u njemu, uzgojili i proizveli dovoljno hrane za domaće stanovništvo, unaprijedili organizaciju i povezivanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, te uvjete života, uzgoja i proizvodnje hrane na selu vezali uz prednosti biološke raznolikosti i optimalnog ruralnog razvoja, poljoprivredi, selu i seljaku moramo vratiti društveno dostojanstvo koje mu se sadašnjom poljoprivrednom politikom uskraćuje.
Nova poljoprivredna politika ima kao svoj glavni cilj smanjenje „povijesne asinkronije” u uzgoju i poljoprivrednoj proizvodnji u odnosu na usporedive EU-zemlje, postizanjem prehrambene samodostatnosti preporodom hrvatskoga sela u kojem su OPG-ovi istodobno nositelji proizvodnje hrane i ostalih ciljeva upravljanja ruralnim prostorom, kao što su to razvitak i očuvanje okoliša, izgradnja potrebne infrastrukture za ekonomske i socijalne potrebe življenja na ruralnome prostoru te revitalizacija seoskog prostora.
Temeljna načela Nove poljoprivredne politike
1) Jačanje i širenje ekonomske slobode najšireg kruga malih i srednjih uzgajivača i proizvođača poljoprivrednih dobara kroz prodaju državne zemlje malim i srednjim poljoprivrednicima pod jasnim uvjetima i trajno povećavanje zemljišta podobnog za uzgoj i poljoprivrednu proizvodnju (bilo otkupom od privatnih vlasnika, komasacijom postojećih zemljišta ili kultivacijom novih zemljišta);
2) Usmjeravanje sustava potpora, mjera i poticaja onima kojima je poljoprivreda stvarna djelatnost, koji imaju registriranu proizvodnju (u obliku OPG-a, obrta ili pravne osobe), koji su u registru poreznih obveznika;
3) Jačanje instrumenata vlasništva nad privatnim poljoprivrednim zemljištem (što uključuje i proizvodno-vlasničku revitalizaciju nekadašnjih zemljišnih zajednica);
4) Jačanje i obrana poštenih odnosa između malih kooperanata i velikih poljoprivrednih tvrtki;
5) Dosljedna obrana načela jednakih pravila za sve u tržišnome nadmetanju u području uzgoja i poljoprivredne proizvodnje, prerade i njene distribucije.
Prioriteti Nove poljoprivredne politike temeljem ovih načela su sljedeći:
1. Prodaja državnog poljoprivrednog zemljišta (oranica, šuma, livada, itd.) malim i srednjim poljoprivrednim obrtima/OPG-ovima, s jasno definiranim ugovornim odnosima.
2. Osiguranje lako dostupnog kapitala za male i srednje poljoprivrednike, kroz osnivanje poljoprivredne banke – za financiranje otkupa državne zemlje te za druge projekte malih i srednjih poljoprivrednih obrta/OPG-ova.
3. Izrada strategije razvoja poljoprivrede temeljem malih i srednjih poljoprivrednih obrta i OPG-ova (koja uključuje i čišćenje vlasničkih odnosa u zemljišnim knjigama te zaštitu postojećeg poljoprivrednog zemljišta od urbanizacije i kultivaciju zaraslog poljoprivrednog zemljišta).
4. Analiza rezultata i revizija sustava potpora u poljoprivredi (izravne i za ruralni razvoj), s potrebom odabira prioritetnih mjera koje će jačati manje i srednje OPG-ove i tvrtke u njihovom vlasništvu, a u skladu sa smjernicama ZPP EU.
5. Promjena porezne politike prema uzgajivačima, proizvođačima, prerađivačima i distributerima hrane, s naglaskom na poticanje razvoja OPG-ova. malih i srednjih tvrtki.
U provedbi ovih prioriteta treba voditi računa o nekoliko širih makro-varijabli putem konkretnih mjera.
Mjere koje se vežu za strateške odrednice i strukturne promjene državne administracije:
Usklađivanje strategije razvoje poljoprivrede s novom poljoprivrednom politikom, snažnu podršku uzgojno-proizvodno-tržišnoj suradnji s obvezom državne administracije da intenzivno prati promjene i na njih budno reagira u suradnji s tržišnim akterima, preustroj državne administracije i njeno usmjeravanje s birokratske kontrole na otvorenost, informiranje i praktičnu pomoć, usklađivanje programa potpora i korekcija kriterija prema stvarnim potrebama i mogućnostima OPG-ova, sudjelovanje stručnjaka predloženih od strane udruga u procesima donošenja prijedloga i odluka, ponovno utemeljenje neovisne savjetodavne službe za stručnu podršku razvoju poljoprivrede te prijenos niza operativnih ingerencija pojedinih državnih tijela na institucije ovlaštene za uzgoj i poljoprivrednu proizvodnju.
Mjere koje se tiču kapitala i financiranja:
Osnivanje nacionalne poljoprivredne banke – preko HPB-a ili na neki drugi način, reprogramiranje kredita, revizija sustava potpora (izravnih i za ruralni razvoj) s preusmjeravanjem potpora od velikih na male i srednje proizvođače, ali samo one koji se stvarno bave uzgojem i poljoprivredom, usklađivanje HBOR-ovih kreditnih linija za obrtna sredstva HAMAG-ovih jamstava prema potrebama OPG-ova, konkretna podrška razvitku kooperacije u uzgoju i proizvodnji, preradi i marketingu/trženju malih i srednjih proizvođača hrane, promjena porezne politike u smjeru poticanja razvoja uzgoja i proizvodnje hrane putem OPG-ova.
Mjere koje se vežu za poljoprivredno zemljište:
Inventarizacija količine, kvalitete i ukupnog stanja državnog poljoprivrednog zemljišta, izrada strategije uporabe poljoprivrednog zemljišta kao dijela opće strategije rasta gospodarstva, priprema programa aktiviranja privatnog poljoprivrednog zemljišta u funkciji razvoja poljoprivrede te uzgoja i proizvodnje hrane, prodaja državnog poljoprivrednog zemljišta domicilnom stanovništvu u svrhu razvoja OPG-a uz jasne ugovorne odnose, okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta (posebno kada je riječ o stočarstvu), zaštita poljoprivrednog zemljišta od daljnje urbanizacije i betonizacije, te kultivacija postojećih zaraslih površina, uvođenje poreza na neobrađivano a potraživano poljoprivredno zemljište, usklađivanje i uređenje privatnog vlasništva u zemljišnim knjigama – uz promjene zemljišnog knjigovodstva, sustavni program okrupnjavanja, te aktiviranje seoskih zemljišnih zajednica i osnivanje zemljišnog fonda.
Mjere koje se vežu uz zakonodavno usklađivanje s vizijom i načelima Nove poljoprivredne politike:
Usklađivanje zakona o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, zakona o nasljeđivanju, zakona o obrtima i OPG-ima u funkciji strategije razvoja, zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zakona o poljoprivrednom zemljištu, zakona o vodama, zakona o šumama, zakona o zemljišnim knjigama, zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina, zakona o poljoprivredi, zakona o potporama poljoprivredi i ruralnom razvoju, zakona o zadrugama, osnivanje Fonda za razvoj OPG-ova, zakona o potporama – prilagođeno našim potrebama i s primjerima dobre EU prakse.
Mjere koje se tiču tržišta:
Potpora države slobodnom organiziranju/udruživanju seljaka u proizvodne organizacije, zadruge i udruge kroz niz poticajnih alata, obvezna državna pomoć u stvaranju poštenih ugovornih okvira za odnose između proizvođačkih/trgovačkih organizacija i otkupljivača, osnivanje burze poljoprivrednih proizvoda i roba, obvezna pomoć države i JLS-ova u promociji bližih tržišta i kratkih lanaca opskrbe, revizija zakona o nepoštenim trgovačkim praksama, snažnije aktiviranje države na dokidanju monopola, duopola i kartelskih udruživanja, te aktiviranje inspekcijskih nadzora u lancu od polja do stola (sigurnost hrane) i jačanje potrošačkih udruga.
Na kraju se predlažu mjere koje se tiču obrazovnog i informativnog sustava:
U osnovnoškolsko obrazovanje uvesti obvezno nastavu koja osposobljava za uzgoj vlastite hrane i osnivanje školskih vrtova (s naglaskom na multidisciplinarna znanja i praktična umijeća), jačanje sposobnosti savjetodavne službe za cjeloživotno učenje poljoprivrednih uzgajivača i proizvođača, porezno stimuliranje cjeloživotnog učenja malih i srednjih poljoprivrednika, proizvodnja emisija na nacionalnoj televiziji o uzgoju i proizvodnji hrane, ekološki usmjerenoj poljoprivredi s praktičnim savjetima i o ljudima koji pozitivnim primjerima pokazuju da ljubav prema radu na zemlji donosi dugoročne koristi i pojedincima i zajednici, itd.
Ponovimo još jednom:
poljoprivreda ne proizvodi samo hranu nego i čuva okoliš, osigurava organsku ravnotežu u prirodi, čini podlogu prometne infrastrukture i ostvaruje socijalni nadzor prostora. Grad ne može bez sela, i to ne bilo kakvog nego živog sela – ta su dva dijela jedne te iste društvene zajednice povezana s promišljenim ruralnim razvojem. Ulaskom u Europsku uniju hrvatska poljoprivredna politika pokazala je sve svoje slabosti, dodatno nas ukopavajući na ekonomsku periferiju Europe.
Zato nam treba Nova poljoprivredna politika koja počiva na paradigmi jačanja ekonomske slobode malih i srednjih uzgajivača i poljoprivrednih proizvođača, na europskom pristupu realnosti sela i složenih zahtjeva koje organski razvijana obiteljska poljoprivredna gospodarstva moraju ispuniti u proizvodnji hrane i izvan nje. Snažno hrvatsko selo i obiteljska poljoprivredna gospodarstva te moderni ruralni razvoj ključ su zaustavljanja pogubnih procesa depopulacije, deagrarizacije i emigracije na našim ruralnim prostorima.
Za takvu poljoprivrednu politiku potrebno nam je i minimalno društveno suglasje svih važnih dionika političkoga, ekonomskoga i kulturnog prostora. Zato pozivamo sve dobronamjerne građane, stvarne poljoprivrednike, poslovne ljude, članove akademske, kulturne i medijske zajednice te sve političke osobe i stranke da podrže ovaj Apel o novoj poljoprivrednoj politici i nacionalni dijalog o strateškim čimbenicima razvoja sela i jačanja njegovih veza s gradom, a na korist budućnosti naše poljoprivrede i našega seljaka, jačanja ekonomskih sloboda poljoprivrednih proizvođača, višeg životnog standarda građana naših ruralnih prostora i gospodarskog razvoja zemlje.
Izvor: Razvojna mreža Republika
