Za uspješnu proizvodnju bilo koje kulture u zaštićenom prostoru vrlo je važno održavati optimalnu vlažnost u supstratu tijekom vegetacijskog razdoblja uzgajane kulture. To je moguće postići samo stručnim i pravilnim doziranjem vode, odnosno kontroliranim navodnjavanjem. Pritom je bitno riješiti pitanje početka navodnjavanja i obroka navodnjavanja, a važan je i izbor metode (načina) navodnjavanja za pojedine kulture.
Doziranje vode pri navodnjavanju
u zaštićenim prostorima
Doziranje vode pri navodnjavanju u zaštićenim prostorima obuhvaća: – određivanje obroka navodnjavanja – određivanje trenutka početka navodnjavanja Da bi se pravilno odredili ovi elementi, potrebno je poznavati tlo i njegove značajke. Stoga je nužno provesti pedološka i hidropedološka istraživanja, pri čemu treba odrediti stratigrafsku građu pedološkog profila, determinirati tlo, te u laboratoriju odrediti mehanički sastav, gustoće tla, vodne konstante (kapacitet tla za vodu, lentokapilarnu vlažnost, točku venuća), i trenutačnu vlažnost tla. Na terenu se također obvezno određuje i infiltracijska sposobnost tla. Za pravilno projektiranje navodnjavanja potrebno je poznavati i potrebu uzgajane kulture za vodom, koja u stvari odgovara vrijednosti evapotranspiracije. Potrebnu količinu vode za uzgajanu kulturu moguće je odrediti eksperimentalno (izravnim mjerenjem) ili neizravnim metodama na osnovi klimatskih elemenata (pr. Blaney- -Cridle i Penman), koje se zbog brzine i jednostavnosti najčešće i koriste.
Određivanje obroka navodnjavanja
Obrok navodnjavanja predstavlja količinu vode koja se dodaje jednim navodnjavanjem. Pravilno određen obrok osigurava racionalnu potrošnju vode, te visoke, stabilne i kvalitetne prinose. Obrok navodnjavanja ovisi o dubini supstrata koju se želi navlažiti, značajkama supstrata i njegovoj trenutačnoj vlažnosti. Supstrat je potrebno vlažiti do dubine u kojoj se razvija glavnina mase korijena, što ovisi o vrsti kulture i fazi razvoja biljke. Važno je poznavati i optimalni interval vlažnosti za uzgajanu kulturu.
