Navodnjavanje povećava vrijednost poljoprivredne proizvodnje

Melioracijska mjera – navodnjavanje, omogućuje dovod vode u tlo primjenom odgovarajućeg hidrotehničkog sustava, a sve s ciljem postizanja vlažnosti tla koje je potrebno za razvoj biljaka. Za uspješno navodnjavanje treba dobro odrediti odgovarajuću količinu vode i početak navodnjavanja.

Sustav navodnjavanja sastoji se od vodoopskrbe, distribucije mreža i opreme sustava za navodnjavanje pojedinih parcela. Navodnjavanje se provodi u trenutku kritičnog razdoblja kojim se smatra cvjetanje, porast lišća i mladica, formiranje zametaka i rast plodova.

Razlikuje se nekoliko tipova navodnjavanja: lokalizirano navodnjavanje (npr. „kap po kap“), navodnjavanje kišenjem, kao i solarni sustavi za navodnjavanje. Hrvatska se nalazi na vrhu EU prema raspoloživosti vode po stanovniku, no, naravno, valja težiti održivom navodnjavanju.

Koje su prednosti navodnjavanja?

Neke od prednosti primjene navodnjavanja utječu na smanjenje proizvodnih rizika, na razvoj biljke i stabilnost prinosa u slučaju rasta broja sušnih godina. Navodnjavanje jača konkurentnost poljoprivredne proizvodnje i potiče stabilnost poljoprivredne proizvodnje. Između ostalog, navodnjavanje doprinosi ulaganju u tehnologije i inovacije. Služi kao mjera za upravljanje rizikom i posljedično povećava vrijednost poljoprivredne proizvodnje.

Na razini Hrvatske, a u sklopu Nacionalnog projekta navodnjavanja, stavlja se naglasak na izgradnju, sanaciju i modernizaciju sustava za navodnjavanje, kao i usvajanje novih tehnologija navodnjavanja u poljoprivrednoj proizvodnji. Fokus je na sektorima koji su osjetljivi na klimatske promjene, kao i oni sektori koji ovise o pristupu vodi (voće i povrće).

Podaci pokazuju kako je u Hrvatskoj 2,74 % obradivih površina pod navodnjavanjem. Oko 51 % površina je opremljeno za navodnjavanje (AQUASTAT, 2013). Podaci u Strateškom planu ZPP od 2023.-2027. pokazuju kako se navodnjava 1,9 % ukupno korištenih poljoprivrednih površina u Hrvatskoj. U 2020. godini navodnjavanih površina je 29.680 ha. Prvotni cilj od 65 tisuća hektara do 2030. godine je ublažen i prema Strategiji poljoprivrede do 2030. je planirano 50 tisuća hektara pod navodnjavanjem.

Kako bi se isto i postiglo, do sada, u Programu ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. godine, omogućeno je korištenje sredstava Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, za ulaganje u izgradnju sustava javnog navodnjavanja.

Potpora za sustave javnog navodnjavanja

U Strateškom planu Zajedničke poljoprivredne politike 2023. – 2027. definirana je „Potpora za sustave javnog navodnjavanja“. Sustave navodnjavanja na samim poljoprivrednim gospodarstvima za potrebe primarne proizvodnje financirat će se kroz intervencije 73.10 Potpora za ulaganja u primarnu poljoprivrednu proizvodnju, 73.12. Potpora malim poljoprivrednicima i 75.01 Uspostava mladih poljoprivrednika. Planirana sredstva su u iznosu od 82,3 milijuna EUR. Javni sustavi za navodnjavanje omogućit će poljoprivrednicima dostupnost vode za navodnjavanje na samom poljoprivrednom gospodarstvu. U sklopu prijašnje operacije 4.3.1. ugovoreno je 17 projekata, te se očekuje 6.959,70 ha pod navodnjavanjem. Dodatno se planira 27 projekata koje omogućuju navodnjavanje dodatnih 19.452 ha.

Isplativost navodnjavanja

Prijašnji podaci javno objavljenih studija pokazali su kako je trošak sustava za navodnjavanje mandarina bio manji od 2.000 EUR. Povrat investicije navodnjavanja očekivao se već u trećoj godini. Isto i u slučaju maslina, trošak navodnjavanja je bio niži od 2.000 EUR, a povrat uloženog se mogao očekivati u četvrtoj godini. Slični su i troškovi navodnjavanja za rajčicu. Izračuni su pokazali da su troškovi navodnjavanja bili nešto viši od 2.000 EUR, ali bez navodnjavanja dohodak je bio negativan. Za očekivati je da danas troškovi investicije u navodnjavanje su nešto viši obzirom na promjene na tržištu i neizvjesnost.

Nadalje, trošak navodnjavanja Hadelan i sur. prikazali su na primjeru izračuna pokrića varijabilnog troška (PVT) proizvodnje kukuruza po hektaru. Kao troškovi navodnjavanja uzeti su u obzir cijena vode (ili naknada za navodnjavanje), dok trošak amortizacije sustava i njene nabave nisu uzeti u razmatranje. Prinos kukuruza uz navodnjavanje očekuje se oko 11,8 t/ha, dok je prosječni prinos kukuruza 9 t/ha, a u sušnoj godini 6,3 t/ha. Podaci su pokazali kako je uz cijenu kukuruza od 0,97 kn/kg i 1,81 kn/kg, navodnjavanje isplativo i doprinosi pozitivnom PVT-u u slučaju prosječnog prinosa, kao i u slučaju sušne godine.

Navodnajvanje ratarskih kultura – ispaltivo ili ne?

Navodnjavanje ratarskih kultura (pr. pšenica i ječam) nije isplativo, kao što je isplativo navodnjavanje voća i povrća. Za područje općine Erdut istraživanje Hadelan i sur. pokazalo je kako dolazi do porasta dohotka u proizvodnji krumpira, rajčice, kupusa, kelja, mrkve i luka od 12 % do čak 85 % u slučaju navodnjavanja. Autori su u istraživanju iz 2018.g. prikazali kako investicija ulaganja u navodnjavanje nije isplativa ako trošak vode bude veći od 2,20 kn/m³. Tada troškovi prelaze očekivane dohotke u investiciju.

Podaci Uprave za stručnu podršku razvoja poljoprivrede i ribarstva pokazuju kako trošak navodnjavanja u proizvodnji pojedinih kultura se kreće od minimalnih 0,86 % udjela ukupnih varijabilnih troška kod uzgoja paprike (na otvorenom) do maksimalnih 10,90 % udjela troška navodnjavanja za slučaj uzgoja cvjetače na otvorenom. Minimalni udio troška navodnjavanja u zaštićenom prostoru kreće se od 0,87 % za rajčicu do 1,43 % za uzgoj krastavaca. Trošak navodnjavanja je viši u slučaju proizvodnje na otvorenom nego u zaštićenim prostorima, što je za očekivati. Ovisno o trošku navodnjavanja, sve proizvodnje, neovisno je li riječ o proizvodnji na otvorenom ili u zatvorenom pokazuju pozitivno pokriće svih varijabilnih troškova u proizvodnji.

Tablica 1. Udio troška navodnjavanja po izabiranim kulturama

Izvor: Gospodarski kalendar