Glodavci su manji sisavci nazvani prema posebnoj građi zubala prilagođenoga glodanju. Nekoliko vrsta proširenih u nas ubraja se u vrlo važne štetnike poljoprivrednih kultura, a najčešći i gospodarski najštetniji glodavac u voćnjacima je voluharica. Razlikujemo dvije vrste: a. poljsku voluharicu (Microtus arvalis) i b. vodenu voluharicu (Arvicola terestris).
Poljska voluharica
Poljska voluharica česta je vrsta u našoj zemlji. Tijelo je dugo 10 – 12 cm, a rep 3 – 4 cm (odnosno 1/3 dužine tijela). Poljska voluharica razlikuje se od poljskog miša prema trima temeljnim obilježjima: 1. rep je uvijek kraći od polovice tijela, a u miša je duži od tijela, 2. uške su ovalne, a u miša šiljaste, 3. njuška je tupa, a u miša šiljasta. Ova vrsta voli se zadržavati na otvorenim, ravnim površinama, u međama, djetelištima, lucerištima i drugim površinama koje se rijetko ili nikako ne obrađuju (također pašnjaci, nasipi i sl.). Često obrađivane površine ne odgovaraju poljskoj voluharici. Gotovo uvijek nalazimo je u voćnjacima koji se ne obrađuju, posebice ako se tijekom vegetacije obavlja međuredno malčiranje. Te površine predstavljaju “rezervate voluharica”. Vole suha, topla i humusna zemljišta (učestala organska gnojidba). Izlazne rupe su povezane utabanim stazama. Pojedinih se godina javljaju masovno (u neobično velikoj brojnosti). Nepovoljni vremenki uvjeti znatno mogu smanjiti njihovu brojnost. Vlažne, kišovite, maglovite i hladne zime ne odgovaraju im, a godine s dugom toplom jeseni, blagom i suhom zimom vrlo su pogodne za poljske voluharice.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
