Tako nagli priljev stanovnika nije spremno dočekala niti jedna urbana sredina, i pitanje je koliko je uopće urbana – jer nedostaje puno toga što urbane sredine trebaju imati. Problem gradskog otpada i otpada uopće, javlja se kao akutan problem, za čije rješenje prvo nije stvorena pozitivna politička klima, naprotiv na odbijanju svakog znanstvenog, stručnog, logičnog rješenja u zbrinjavanju otpada općenito, na svim razinama se stvaraju političke karijere. Svatko se želi po kratkom postupku riješiti svoga otpada po logici – nosi ga iz moga stana, iz moga dvorišta, a dalje me više ništa ne zanima. Postoji samo jedan izlaz, prvo shvatiti da smo dužni i odgovorni vlastiti otpad kvalitetno i neškodljivo zbrinuti. Drugo, ili sami razvrstati otpad ili nekoga platiti da ga razvrsta, i na taj način prestaje postajati smeće. Imamo nekoliko grupa otpada: staklo, papir, organski otpad, željezo itd., sve sirovine za daljnu preradu i doradu. Način života potpuno je izmijenjen, pa je razvrstavanje i zbrinjavanje otpada gotovo jednako bitno u svim sredinama gdje god čovjek živi, s tim da je u većim naseljima problem veći. U ukupnom otpadu oko 30 posto je organski otpad, koji uglavnom nastaje u pripremi živežnih namirnica – skladištenju, konzerviranju, sušenju ili ostacima od gotovih namirnica i jela. • Za sve one koji imaju vlastite kuće, najjednostavnije bi bilo pripremiti vlastito malo kompostište – mali ograđeni prostor gdje bi se spremalo sve što se može mineralizirati, gdje bi se svakih 30-ak dana dodala mala količina uree da se ubrza proces mineralizacije. Time bi se dobila dovoljna količina kvalitetnog komposta za lončanice i cvijeće okućnica; • Druga mogućnost – teža i skuplja – da komunalne tvrtke skupljaju otpad i na posebnoj deponiji odmah razvrstavaju otpad, a organski dio kompostiraju i kasnije plasiraju na tržište; • Treća još teža mogućnost je nažalost naša najčešća praksa – da se ukupni otpad odlaže na velike deponije, problem odgađa što dulje i onda pokušava spaljivati, što uopće nije rješenje.
