Prevelika količina vodenog bilja stajaće vodene površine pretvara u močvaru, utječe na plovnost, predstavlja opasnost za kupače, a na komercijalnim ribnjacima remeti ekološku ravnotežu, stoga dno i obale ribnjaka s podvodnom vegetacijom potrebno je redovito kositi.

Velike površine se mogu kositi različitim izvedbama vodenih kosilica koje su dizajnirane kao čamci ili amfibijska vozila i mogu kositi obalu i izvan vode. Sustav za košnju se sastoji od nosača, sustava za rezanje i alata pričvršćenih za plovilo. Uređaji mogu imati izvedbe s vodoravnim i okomitim dvostrukim grebenastim kosilicama. One su snažnije i učinkovitije kod bujnije vegetacije. Glavni dijelovi su: gornji nož s vodećom rukom i donji nož s vodećom rukom.

Standardnu opremu ovih specijalnih kosilica čini elektronička nadzorna ploča s baterijskim lampama te sustav za upravljanje i održavanje plovila. Hidraulička poluga služi za prilagođavanje košnje vodenog raslinja i trstike po visini i smjeru. Radna širina i dubina košnje može biti do 200 cm u širinu i do dubine od 2,20 m. Prosječna snaga motora za košnju i pokretanje amfibije je 60 KS.

Kosilica i košara za čupanje i vađenje

Kapacitet košnje je 0,1 – 0,3 ha/h. Dodatnu opremu čine pumpe za izmuljavanje dna. Mulj troši velike količine kisika i smanjuje dubinu ribnjaka. Zasebni priključak čini malčer s vilicama za usitnjavanje i sakupljanje drvenaste biomase koja se može dalje prerađivati u kompost. Tako dobivamo i ekonomsku korist od podvodnog čišćenja.

Prethodni članakTko su pobjednici županijskog natjecanja u oranju Zagrebačke županije?
Sljedeći članakKorištenje traktora u strmim vinogradima
Zoran Maričević, dipl.ing.agr.
Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994.g. na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu, a od 2000.g. i kao Naslovni znanstveni asistent na Veleučilištu u Karlovcu. Rođen je 1967. godine u Karlovcu gdje završava osnovnu i srednju školu. Diplomirao 1994. godine na Agronomskom fakultetu u Zagrebu na smjeru Ratarstvo. Od 1995.g. radi kao profesor stručnih predmeta u Prirodoslovnoj školi u Karlovcu. Bio je aktivni sudionik Domovinskog rata, uključen kao branitelj na prvim crtama obrane grada Karlovca. Kao pripravnik radio je na Farmi Šumbar poduzeća PPK Karlovačka mesna industrija na poslovima Tehnologa biljne proizvodnje. Tamo je iz prve ruke kroz praksu stekao znanje i iskustvo. Od kraja 1995. do danas, zaposlen je u srednjoj Prirodoslovnoj školi u Karlovcu kao profesor stručnih predmeta u poljoprivredi, u više smjerova koje škola ima. Od 2000. godine radi i na Veleučilištu u Karlovcu kao Naslovni znanstveni asistent. Predaje na smjeru Lovstvo i zaštita prirode na Katedri „Proizvodnja hrane i hranidba divljači“. Piše stručne članke u više stručnih časopisa, a napisao je i knjigu „U gorske oaze“ kao stručno edukativnu literaturu za studente. Zbog popularizacije i edukacije najmlađih članova našeg društva napisao je i slikovnicu „Marko uči o životinjama“.