Malo je onih koji danas ne znaju Svemira Troskota, vlasnika istoimenog OPG-a iz Banjevaca kod Stankovaca na razmeđi Zadarske i Šibensko-kninske županije. Znaju ga domaći, ali i mnogi putnici namjernici, domaći i strani turisti koji rado svraćaju u njegovu konobu i kušaonicu na pršut, sir, kobasice, srdele, inćune i ostale domaće delicije uz koje, iz bačava i botilja poslužuje bijela i crna vina, voćne rakije od vlastitog grožđa i travarice s dodatcima mediteranskog bilja, voćne likere od oraha, smokava i višnje maraske.
–Ovo lito nisam se moga braniti od turista. Došli svi koji su dolazili prije korone, ali i puno novih, kaže Troskot kojega smo sa suprugom Sanjom i sestrom Jagodom susreli na ovogodišnjem osmom po redu festivalu “Luka i igara” na vidikovcu Kamenjak iznad Vranskog jezera.
Oko štanda gužva, a na štandu svega lipoga od rešta češnjaka, suhih smokava, bajama, mladog kozjeg sira, veliki, još nenačeti pršut, maslinovo ulje i već spominjano vino Banjevac, rakije i likeri. Prisjećamo se zajedno Vinkova, već tradicionalne smotre vina Sjeverne Dalmacije u Stankovcima prije 15-ak godina kad je Svemir osvojio prve šampionske titule i to dvije. Kao najbolji proizvođač rakije travarice i što je još važnije, njegovo crno vino Babić ocijenjeno je najboljim pa je ponijelo i titulu Županovo vino. Za nagradu Svemir je dobio zlatno odličje, hrastovu bačvu od 300 litara i 1.000 kuna. Dobio bačvu i novac, a ostao bez vina. Kako?
Slavlje u konobi
Lipo, odmah nakon proglašenja pobjednika u Stankovcima svi smo krenuli proslaviti Svemirov uspjeh u njegovu konobu. Tamo su se uz pršut, slaninu, sir i druge domaće delicije, uz priče, dosjetke i pjesmu, pilo i nazdravljalo do ranih jutarnjih sati. Molitve su predvodila dva fratra – Josip Repeša i Petar Pletikosa, danas vitalni 86-godišnjak.
U zdravicama i govorima o vinu, posebno se isticao profesor Ante Kolega Bage. Sve dok u bačvi nije ponestalo vina.
–Kud baš meni naleti ulje. Vidi se da sam neiskusan u konobi, rekao je fratar Pletikosa, objavivši tako da nema više. Prisušilo.
Srećom ostala je Svemiru jedna puna bačva bilog vina. A da je i bijelo pobijedilo tko zna što bi bilo? Na prvu bilo mi je žao Troskota jer on i njegova obitelj su (i) tada živjeli od konobe. Vina, kruha ispod peke, kozjeg sira, pršuta, maslina, suvih smokava, slanih srdela. Ali, kako se ono kaže, nije svako zlo za zlo.
Prva registrirana vina i janjac za Ulija
Svemir je ostao bez crnog vina, ali je i profitirao. Za njegovu konobu se još više pročulo. Nadaleko. Kud ćeš bolje reklame nego da se vino popilo naiskap i da sutradan nikoga nije bolila glava. Uglavnom, Svemir Troskot je od tada počeo širiti paletu svojih proizvoda i na druge delicije. U sve većem broju počeli su dolaziti i strani turisti, a otkad je poduzetni Troskot registrirao najprije svoja dva vina, bilo i crno, oba sa imenom Banjevac, koja nose i ekološku markicu, a potom još Debit i Babić. Gostiju je sve više, dolaze iz svih mista gdje ljetuju od Zadra do Šibenika.
–Dobro jedu i piju, a dopada im se što ovdje kod mene mogu vidjeti kako se nekad radilo i živilo na selu, govori domaćin.
–Neki od gostiju, poput Ulija iz Münchena, dolaze već godinama. Postali smo prijatelji. Ovdje kod mene nedavno je došao sa obitelji i prijateljima da bi proslavio i svoj rođendan. Počastio sam ih, okrenuo janjca na ražnju, kaže Svemir.
Etno muzej, vatrena kuća i sušionica pršuta
U sklopu njegovog kućanstva pozornost privlači pravi mali eko etno muzej s tradicionalnom pekom i starom vatrenom kućom te sušionicom pršuta. Supruga Sanja umijesi i ispeče kruh ispod peke, goste dočekuje s fritulama. Za predjelo pršut, dalmatinska panceta i divenice od svinja koje Troskoti uzgajaju “za sebe, rodbinu i prijatelje”. Tu u etno muzeju je sve kao nekada – od zaprežnih kola, starih vučija za dopremu vode, ručnog stroja za pravljenje sira, tikve na kojima su stariji učili plivati na Vranskom jezeru, prskalica za vinograd, podiljač, šetka, peka, lopar, ožeg, stari ćupovi, oke, sita, opleteni kukuruz, konjska zvona, koja su se rabila u prigodi svadbi, bukara za vino te dvije bačve od 500 litara, jedna za bijelo, a druga za crno vino.
Zašto su masline podbacile?
U konobi je na zidove objesio i brojna priznanja s degustacija mladih vina iz Polače i zrelih vina iz Stankovaca. Zidove krase i brojna priznanja s domaćih i međunarodnih maslinarskih manifestacija. Noćnjaka, Dana masline i ostalih.
– Uzgajamo 150 stabala maslina, dodaje.
Na pitanje kakav je urod ove godine kaže:
– Grožđe nikad bolje, ali masline su podbacile.
Hladna fronta početkom travnja s minusima do 8 Celzija pa zatim žestoke vrućine u fazi cvatnje i oplodnje, te nezapamćena suša prepolovile su urod u svim, pa i Troskotovim maslinicima.
–Umjesto 8 tona ubrat ćemo 3-4 tone, govori Troskot.
U berbi grožđa i maslina, pripomažu i sinovi Krešimir (27) i Slaven (25), dođe i kći Valentina sa svoje dvije kćeri Anom i Larom.
–Unučice su radost i veselje, veli uz karakterističan osmijeh. Svemir također rado ističe da je dugogodišnji pretplatnik Gospodarskog lista.
Kvalitetna vina i vrijednosti seoskog turizma
–Lagao bih ako ne bi reka da su moja vina, konoba i kušaonica rezultat i ovih dviju renomiranih ravnokotarskih degustacija vina, zaključuje Svemir.
Gosti su prepoznali vrijednosti izvornog seoskog turizma, pa sada i drugi poljodjelci u Banjevcima i okolici polako kreću Svemirovim putem. Njegovo bijelo i crno vino s etiketom Banjevac, našlo se na tržištu među prvima u stankovačko-benkovačkom vinogorju.
Potom Debit i Babić, zajedno s kvalitetnim vinima još nekolicine ovdašnjih vinara za sva vremena su srušila stigmu o “dobrim vinogradarima, a lošim vinarima” stankovačkog kraja. Ma što stankovačkog? Zajedno s drugim kvalitetnim i vrhunskim vinima, koja su u međuvremenu proizvedena, skinulo je stigmu cijeloj sjevernodalmatinskoj vinarskoj podregiji od Karlobaga i Paga preko Nina, Zadra, Benkovca i Stankovaca do Vodica, Šibenika, Skradina i Knina. Nakon ovoga logično je staviti točku na ovaj tekst.
Previše uvoza i nesiguran plasman
Ali ne, pitam Svemira može li on i njegova obitelj živjeti od rada u poljoprivredi i seoskog turizma.
–Ne! A zašto? Previše je uvoza. Tržište nije regulirano. Nisi siguran u plasman. Nekada smo, primjerice, proizvodili po 20 tona kapule, a sad ne proizvedemo ni 200 kg. Išlo je ko ludo, a sada…Sve se kod nas radi napamet i neorganizirano. Evo, posadija bi ja 2 tone sjemenskog krumpira, ali gdje ga plasirati? Otkupne stanice nas ucjenjuju. Daju sjeme i repromaterijal, a kad dođe vrijeme otkupa srozaju cijenu na 2,60 kn. Plate ti nakon 4 miseca kad se oni naplate. Mi proizvođači smo zadnji. Zato mladi bježe od poljoprivrede. Nema sigurnosti.
I njegovi sinovi su krenuli sigurnijim putem. Krešimir je profesionalni vojnik, Slaven vodoinstalater. A rad na imanju bit će im dodatni posao i zarada. Kao i većini mladih koji nisu napustili zavičaj i otišli u inozemstvo. Tako je sada, a možda se stvari promjene pa imanje Svemira Troskota doživi novi procvat. Neki novi događaj sličan onome kad se u slavljeničkom ozračju tijekom večeri u njegovoj konobi popilo 200 litara vina.
