U organizaciji Hrvatske poljoprivredne komore (HPK) početkom veljače u Kući Europe u Zagrebu održan je okrugli stol pod nazivom „Potrošačka košarica i cijena hrane – Kolika je zarada poljoprivrednika?“. Cilj okruglog stola bio je potaknuti dijalog između poljoprivrednika, proizvođača i potrošača o rastu cijene hrane u Hrvatskoj.
Na okruglom stolu govorilo se o tome tko najviše zarađuje u lancu od polja do stola, načinima za snažnije poticanje kratkih lanaca opskrbe, povećanje proizvodnje i podizanja konkurentnosti te snižavanja cijene hrane za potrošače u RH. Sudionici skupa zaključili su da je povećanje produktivnosti i samodostatnosti u okviru domaće poljoprivredne proizvodnje važno kako bi se osigurala stabilnost cijena.
Bez poljoprivrednika nema poljoprivrede
U prigodnom govoru predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore Mladen Jakopović rekao je da bez poljoprivrednika nema poljoprivrede. Bez poljoprivrede nema niti hrane. Naglasio je da kupnjom domaćih proizvoda štitimo hrvatsko gospodarstvo.
–Hrvatska poljoprivredna komora predstavlja 75.000 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, a jasno smo se izjasnili protiv zamrzavanja cijena. Zalažemo se za uvođenje minimalne cijene koštanja te smo zabrinuti zbog nereda na tržištu i globalnih promjena. One sve više otežavaju naš rad, kazao je Jakopović.
Naveo je da kao potrošač traži smanjenje poreznog opterećenja na plaću. Sve kako bi se poboljšala kupovna moć dok kao poljoprivednik uz porezno rasterećenje zahtijeva minimalnu cijenu ispod koje se proizvodi ne smiju prodavati i strožu kontrolu nepoštenih praksi.
Voditeljica Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj Zrinka Ujević istaknula je da su cijena hrane i zarada poljoprivrednika ključna pitanja za građane i gospodarstvo, ne samo u Hrvatskoj, već i u cijeloj Europskoj uniji. Spomenula je da je Zajednička poljoprivredna politika (ZPP) jedna od najuspješnijih politika Europske unije, što potkrepljuju i podaci javnog mnijenja.
Naime, javna svijest o ZPP-u na najvišoj je razini od 2007. godine. 78 posto ispitanika upoznato je sa Zajedničkom poljoprivrednom politikom EU-a. Više od 70 posto ispitanika slaže se da EU kroz ZPP ispunjava svoju ulogu u pružanju sigurne, zdrave i održive hrane visoke kvalitete.
Problem je nejednaka raspodjela prihoda
Ujević je istaknula da se zadnjih godina poljoprivredni sektor suočava s brojnim izazovima. To je između ostalih nejednaka raspodjela prihoda unutar prehrambenog lanca. Stoga EU snažno financijski podržava poljoprivredu. Potpora dolazi kroz višegodišnji financijski okvir te Mehanizam za oporavak i otpornost ili europske strukturne i investicijske fondove.
Što se tiče politike Europske unije za pravedniji lanac opskrbe hranom, Europska komisija aktivno radi na osiguranju pravednijeg sustava kroz tri paralelna procesa. Tako Direktiva o nepoštenim trgovačkim praksama pomaže osigurati bolju ravnotežu između poljoprivrednika, prerađivača i trgovaca, podrška kratkim lancima opskrbe omogućava proizvođačima veći udio u konačnoj cijeni proizvoda te digitalizacija i transparentnost ključni su alat za jačanje povjerenja i otpornost prehrambenog sektora.
Vizija za poljoprivredu i hranu
Ujević je najavila da će Europska komisija 19. veljače objaviti strateški dokument Vizija za poljoprivredu i hranu koji će postaviti smjernice za budućnost poljoprivrednog sektora u EU. Dokument temeljen na preporukama Strateškog dijaloga o budućnosti poljoprivrede naglasit će održivost i otpornost europske poljoprivrede, pravednu raspodjelu zarade u prehrambenom lancu te osiguranje kvalitetne i pristupačne hrane za sve građane.
–Cilj ove inicijative je osigurati da poljoprivrednici ostvaruju pravedne prihode, a potrošači imaju stabilan pristup hrani uz očuvanje okoliša i biološke raznolikosti. Europska komisija ostaje snažan partner u osiguranju pravednijeg, održivijeg i otpornijeg poljoprivrednog sektora, poručila je Ujević.
Nakon uvodnih govora održani su paneli Jesu li proizvođači i potrošači najugroženiji u lancu dobave hrane? i Kolika je zarada poljoprivrednika? te Isplati li se proizvoditi?
U prvom panelu sudjelovali su predstavnici Ministarstva poljoprivrede, Europskog parlamenta, udruga potrošača i poslodavaca. Predsjednica Hrvatske udruge za zaštitu potrošača Ana Knežević rekla je da od 2022. godine cijene stalno rastu. Podsjetila je da je Vlada u rujnu 2022. godine ograničila cijene za devet proizvoda. Kao problem se pokazao da tih proizvoda nema u dovoljnim količinama za potrošače. U rujnu 2023. godine ograničene su cijene za 30 proizvoda. Problem je bio što potrošači nisu znali o kojim se proizvodima radi i što tih proizvoda najčešće nije bilo na policama trgovina.
Nismo skloni štednji
Najveću pomutnju je izazvao prelazak na euro. Dogodilo se famozno zaokruživanje cijena na što su iz udruga potrošača upozoravali poučeni iskustvom drugih europskih zemalja.
–Hrvatska udruga za zaštitu potrošača 2.siječnja 2023. godine bila je obasuta pozivima, najviše je bilo reakcija građana na cijenu kave koja je 31.prosinca 2022.godine koštala 10 kuna, a 2.siječnja 2023. godine 2 eura. Od hrane bilo je najviše reakcija na cijenu polubijelog kruha od 700 grama koji se u hrvatskim obiteljima najviše troši. Građani su javili da košta 1 euro i 20 centi, 1 euro i 40 centi, a prije je koštao 7 kuna. Cijene i danas rastu najviše zbog inflacije, istaknula je Knežević. Zaključila je da Hrvati nisu skloni štednji te povećanjem prihoda odgovaraju većom potrošnjom.
Razlozi inflatornog pritiska
Generalna direktorica Hrvatske udruge poslodavaca (HUP) Irena Weber navela je nekoliko razloga inflatornog pritiska.
–Hrvatska je imala najsnažniji rast plaća u Europskoj uniji. Želimo veće plaće, a istovremeno želimo smanjiti potrošnju i inflaciju što ne ide zajedno, treba se opredijeliti. Opredijelili smo se za veće plaće, ali vidimo inflatorne pritiske. Što se tiče subvencioniranja energetike, cijena struje je subvencionirana za kućanstvo, a za velike gospodarstvenike nije subvencionirana već nekoliko godina. U Hrvatskoj imamo najveći rast troška struje, što djeluje proinflatorno, povećava inflaciju. Ono što je ključno jest nedostatnost u poljoprivrednoj proizvodnji, mala produktivnost, rascjepkanost zemljišta i nedovoljan fokus na proizvođače, rekla je Weber.
–Smatram da ograničenje cijena proizvoda, osobito poljoprivrednih, predstavlja još jedan dodatan negativan utjecaj na domaću proizvodnju, s obzirom na nedovoljno veliku produktivnost i konkurentnost hrvatskih poljoprivrednih proizvođača. Nisam sigurna koliko će naši poljoprivredni proizvođači biti u stanju spustiti cijene. Bojim se da bi opet moglo biti povećanje uvoza jeftinije, nekvalitetne robe. To je ono što ne želimo, kazala je Weber.
Zaključila je da fokus treba staviti na domaću proizvodnju i domaće poljoprivredne proizvođače, smanjiti porezno opterećenje, smanjiti administrativne prepreke, olakšati pristup EU fondovima, olakšati investicije u povećanje produktivnosti i konkurentnosti te zaštititi domaću proizvodnju.
Načelnik u upravi za poljoprivrednu politiku Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Dalibor Janda rekao je da je resorno ministarstvo uvijek bilo uz poljoprivredne proizvođače. Tako je mjerama pomoglo ugroženom poljoprivrednom sektoru u vrijeme Covid krize i sankcija Rusiji.
–Ministarstvo poljoprivrede kroz mjere koje su na raspolaganju, pomoći će poljoprivrednicima kako bi osigurali bolje uvjete za rast poljoprivredne proizvodnje. Lista sa zamrznutim cijenama proizvoda proširena je na 70 proizvoda. Među njima je dosta proizvoda naših poljoprivrednih proizvođača, ali i proizvoda iz uvoza. Ova mjera traje do ljeta te će se dosta razgovarati i analizirati vezano za cijenu proizvoda, poručio je Janda.
Zašto cijene divljaju?
U drugom panelu sudjelovali su predstavnici sektorskih odbora HPK. Predsjednik Odbora za ratarstvo HPK Petar Pranjić tvrdi da će zamrzavanje cijena proizvoda najviše utjecati na pad dobiti primarnih poljoprivrednih proizvođača, čije su otkupne cijene već preniske. Naglasio je da poljoprivredni proizvođači ne traže zamrzavanje cijena nego da se njihovi proizvodi ne smiju otkupljivati ispod proizvođačke cijene. Osvrnuo se na neke uzroke divljanja cijena.
-Trgovački lanci su shvatili da je povećanje plaće javnom sektoru podiglo potrošačku moć ovog sektora. Vidjeli su svoju priliku za dodatnu zaradu značajno podižući svoje marže. U isto vrijeme ne vidim da su oni značajno podigli plaće svojim radnicima koji su i potrošači. Iskoristili su promjene na tržištu, uvođenje eura, nedostatak kontrole kako bi pod izlikom inflacije dodatno zaradili. To se odnosi i na njihove dobavljače, pojasnio je Pranjić.
Smatra da je problem u institucijama koje ne čine ništa ili vrlo malo te su se trgovački lanci doslovno oteli s lanca, jer nema kontrole i nikakvih sankcija. Kazao je da zbog bojkota trgovačkih lanaca od strane potrošača institucije su napravile novu listu sa zamrznutim cijenama proizvoda. Na njoj su i proizvodi nastali iz sirovina koje proizvode primarni poljoprivredni proizvođači.
–Zamrzavanjem, primjerice cijene kruha, teret će se ponovno prebaciti na onog najslabijeg, a to je proizvođač pšenice. Dvije godine za redom proizvođači pšenice posluju s gubitkom ili na rubu isplativosti, upozorio je Pranjić.
Prijedlozi
Iznio je i konkretne prijedloge koji mogu pomoći. Potrebno je formirati poseban sektor/povjerenstvo unutar Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja koje će isključivo pratiti trženje žitarica i uljarica te obavještavati o kretanju cijena na burzama, javno ukazivati na nelojalne trgovce, švercere i manipulatore, a čije će sjedište biti u Osijeku, gdje se odvija 80 posto proizvodnje. Nadalje treba registrirati ili dati ovlasti neovisnom laboratoriju za kontrolu kvalitete poljoprivrednih roba, gdje svaki poljoprivrednik može odnijeti svoj uzorak na neovisnu analizu kako bi se spriječile manipulacije otkupljivača. Također cijenu pšenice nije potrebno zamrzavati nego izraditi pravilnik ili ugraditi u postojeću odredbu da se pšenica ne može otkupljivati ispod proizvođačke cijene, što može pratiti AZTN i Državni inspektorat.
Predsjednik Odbora za povrće HPK Toni Grossi rekao je da je u sektoru povrćarstva vrlo teška situacija. Izazovi su svakodnevni, od klimatskih promjena do troškova proizvodnje i nedostatka radne snage. Spomenuo je da je Odbor od Ministarstva poljoprivrede tražio određene mjere koje bi pomogle sektoru povrćarstva. Tako se između ostalog zahtijevalo da domaći proizvodi na policama trgovačkih lanaca uvijek budu jasno deklarirani, da se poveća proizvodnja u kontroliranim vremenskim uvjetima kako bi se proizvodilo povrće tijekom cijele godine te povećanje izravnih plaćanja u sektoru povrćarstva.
-Povrće je skupo, jer nemamo vlastito, samo je 50 posto domaće proizvodnje u sektoru povrćarstva. Najskuplje je povrće u zimskim mjesecima. U ljetnim mjesecima je jeftinije, jer se radi o domaćem povrću na policama trgovina. Stoga nam treba proizvodnja povrća tijekom cijele godine. Trebamo povećati domaću poljoprivrednu proizvodnju kako bi postigli jeftinije cijene, istaknuo je Grossi.
U vinogradarstvu se glas proizvođača čuje
Predsjednik odbora za vino HPK Josip Vrbanek rekao je da je sektor vinogradarstva i vinarstva u Europi vrlo jak, lobiranja su u tom sektoru velika te se glas proizvođača čuje. Međutim u Hrvatskoj, uz zemljište, problem su i nesređene zemljišne knjige. Vrbanek tvrdi da se problem već 20 godina ne riješava u pojedinim regijama, od sjeverozapada Hrvatske, dijelom Istre, gotovo cijele Dalmacije i otoka.
–S pravnog aspekta trebalo bi počistiti zemljišta i koncentrirati proizvodnju. Primjerice, u mom kraju gdje su nekad bili vinogradi izrasla je šuma i nemam površinu na kojoj bi posadio novi vinograd. Za nesređena zemljišta ne mogu se koristiti potpore. Moramo puno učiniti da se poboljša proizvodnja, jer stanje je alarmantno. U Hrvatskoj smo 2017. godine imali vinograde na oko 20 tisuća hektara, danas 16 tisuća hektara, oko 20 posto površina smo izgubili. Sada smo u proizvodnji na razini Slovenije, a volimo govoriti da je Hrvatska jaka vinska zemlja, upozorio je Vrbanek. Naglasio je da s obzirom na naš turizam u ponudi je vino vrlo bitno te njegova proizvodnja treba biti u fokusu.
Član odbora za voće HPK Marko Babić podsjetio je da se kriza u sektoru voćarstva osjetila već 2014.godine. Veliki su problemi u proizvodnji mandarina.
–Došlo je do pada proizvodnje mandarina, mladi ljudi se ne bave tom proizvodnjom. Okreću se drugim kulturama, novi nasadi se ne podižu. Budućnost proizvodnje u južnim krajevima je vrlo upitna pa čak je i nema. Dugi niz godina održavaju se sastanci s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, a osnovni problem je neriješeno poljoprivredno zemljište, kazao je Babić.
Zabrinajvajuća situacija u mljekarstvu
Zabrinjavajuća situacija je i u sektoru mljekarstva, gdje je prije nekoliko godina bilo 12 tisuća proizvođača dok danas svega oko 2,5 tisuće.
–Upozoravamo resorno ministarstvo na probleme, a to su troškovi i otkupna cijena te na rješenju toga treba raditi. Trenutno smo ispod 50 posto samodostatnosti u proizvodnji mlijeka. Vidimo koliko su mliječni proizvodi skupi. Imamo informacije iz drugih zemalja da drastično raste cijena proizvoda koji nestane na tržištu. Ne smijemo dozvoliti da hrvatski potrošači ostanu bez hrvatskog mlijeka, ističe predsjednik odbora za mljekarstvo Igor Rešetar.
Predsjednica odbora za kozarstvo i ovčarstvo HPK Marina Marcijuš upozorila je na veliki pad proizvođača i u sektoru kozarstva i ovčarstva. Mladi se sve manje odlučuju za proizvodnju, jer smatraju da je neisplativa.
–Vlada treba saslušati naše probleme, oni su u svakom sektoru. Trgovci trebaju plasirati na policama što više domaćih proizvoda, a ne uvoznih koje je možda i lakše plasirati, jer su jeftiniji zbog nekih uvjeta. Naime, u nekim zemljama nema toliko reguliranih kontrola proizvodnje hrane kao kod nas. Tako naš proizvod mora biti malo skuplji, istaknula je Marcijuš. Poručila je potrošačima da kupuju hrvatske proizvode, od domaćih proizvođača, jer to je jedini način da opstane hrvatska poljoprivreda.
Foto: Ivana Vranješ