Prehrambeni suverenitet RH i Zajednička poljoprivredna politika Europske unije

Nakon prva dva nastavka analize Ivana Kopilovića, mag. ing. agr. o razlozima nazadovanja poljoprivredne proizvodnje u Hrvatskoj, unatoč tomu što se ulažu znatni novci, donosimo i treći dio.

Prehrambeni suverenitet RH postiže se samodostatnošću poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kroz nacionalni Strateški plan. On definitivno neće ostvariti ovaj cilj zbog klimatskih promjena, utjecaja ukrajinske ratne krize, te zamrzavanja tržišnih cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda kao outputa. U isto vrijeme, cijene inputa u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji nisu zamrznute, već su prepuštene slobodi tržišta, što je ekonomski paradoks.

Samodostatnost – neostvariv cilj?

Cilj nacionalnog Strateškog plana, samodostatnosti kroz veću produktivnost poljoprivredne proizvodnje po jedinici površine, te veću kvalitetu poljoprivrednih proizvoda čini se neostvarivim.

Najveći pad proizvodnje zabilježio je sektor mliječnog govedarstva. Povijesno najveća proizvodnja mlijeka u RH je bila u 2009. godini (675.000 tona mlijeka, što je bilo 82% samodostatnosti za RH). U 2022. godini u RH je proizvedeno 437 000 tona mlijeka, što predstavlja 44% samodostatnosti za RH. Pad proizvodnje mlijeka u razdoblju od 2009. do 2022. godine iznosi 238 000 tona. To predstavlja pad od 35,3%. U ovom sektoru će biti vrlo teško podignuti proizvodnju, ako ne dođe do strukturnih reformi u smjeru ekonomske logike. U poljoprivrednoj proizvodnji moraju se pokriti fiksni i varijabilni troškovi proizvodnje, uz osiguranje minimalne stope profita od 10%.

Samodostatnost poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda trebaju osigurati nositelji prehrambenog suvereniteta RH. To su poljoprivredna gospodarstva koja ostvaruju prava na potporu u poljoprivredi, a kojih je oko 110 000 u RH. U ovom broju, oko 20 000 poljoprivrednih gospodarstava kojima je poljoprivreda osnovna djelatnost, trebaju biti lokomotiva hrvatske poljoprivrede i prva linija obrane nacionalnih interesa RH.

Konkurentna poljoprivreda i dalje je neostvariva

Modernizacija, restrukturiranje i podizanje konkurentnosti naše poljoprivrede neće se postići u novom programskom razdoblju kapitalnim investicijama u fizičku i materijalnu imovinu omotnicom ruralnog razvoja koja ima manju vrijednost od prethodnog programskog razdoblja 2014.-2020. godine. Omotnica ruralnog razvoja u EU-27 sadrži dodatan udio nacionalnih sredstava od prosječno 39,8%. RH ima u ukupnoj omotnici, udio nacionalnih sredstava od 19 %, što je 52,3% manje od prosjeka EU.

To će evidentno i produktivnost rada u poljoprivredi zadržati na ispod 35% prosjeka EU. U ovakvim okolnostima, održiva i konkurentna poljoprivreda je neostvariva, a ravnopravna tržišna utakmica je znanstvena fantastika. Potreban je konsenzus struke, prakse i svih dionika na političkoj sceni RH, te dugoročno strateško planiranje i provođenje poljoprivredne politike, uz značajnija financijska sredstva. Strateško planiranje treba temeljiti na strategiji prehrambenog suvereniteta RH za desetogodišnje razdoblje.

Strategija prehrambenog suvereniteta RH

Prehrambeni suverenitet može se postići ostvarenjem sljedećih 10 točaka:

• Izrada pedološke karte RH u mjerilu 1:25.000 sa 24.000 pedoloških profila s monolitima tla, te agroekološko zoniranje RH uz izradu karte poljoprivredne infrastrukture.
• Regionalizacija poljoprivrede, izrada kompatibilnih plodoreda s primjenom pozitivne alelopatije, projektiranje i izgradnja skladišnih, prerađivačkih kapaciteta i tržišno distributivnih centara poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
• Formiranje sustava dokazane kvalitete stočarskih proizvoda (mlijeka, mesa i jaja) kroz sljedivost i primjenu GMO free sirovina u hranidbi domaćih životinja. Gradnja tvornice za preradu soje kapaciteta 300.000 tona. U njoj bi se preradila soja s otprilike 100.000 ha poljoprivrednih površina. Proizvodi od prerade soje, prioritetno ulje i sojina sačma su proizvodi s nadstandardom GMO free.
• Strateške robne rezerve u RH dimenzionirane za 6 mjeseci. Koncept koji treba povećati strateške robne rezerve mora obuhvatiti skladišta poljoprivrednih proizvoda, a prioritetno žitarica i uljarica. Potrebno je izgraditi novih milijun tona skladišnih silosa kroz tipski projekt protočne kontinuirane sušare, te skladišnih silosa kapaciteta 25 000 tona kroz 40 projekata. Paralelno, uz silose trebaju se graditi i dorade, te skladišta sjemenskog reprodukcijskog materijala, kao i tvornice stočne hrane. Obuhvat skladištenja treba koncipirati na 200 000 tona pšenice, 700 000 tona kukuruza i 100 000 tona soje.
• Izrada dvije strateške klaonice i prerade mesa kapaciteta pojedinačno 1.000.000 komada svinja i 100.000 komada junadi. Jedna klaonica treba regionalno obuhvatiti zapadnu Hrvatsku, a druga istočnu Hrvatsku. Od postojećih starih klaonica, jednu klaonicu treba koncipirati i prenamijeniti samo za klanje goveda zbog otvaranja novih tržišta koja imaju takve zahtjeve.
• Podizanje sektora mliječnog govedarstva i tovnog govedarstva u RH kroz desetogodišnji plan revitalizacije.

a) Mliječno govedarstvo povećati u desetogodišnjem razdoblju za 50 000 kombiniranog tipa simentalske pasmine krava (mliječni i mesni tip). Godišnje povećanje treba biti na razini 5.000 krava. Predviđeno je da se iz ovog matičnog stada radi remont, a s druge strane da muška telad idu u tov. Nakon četvrte laktacije krava treba najmanje 50% populacije osjemenjivati sjemenom mesnih pasmina goveda, prioritetno za telad namijenjenu tovu junadi. Uvođenje potpore za sve krave mliječnih i kombiniranih pasmina za osjemenjivanje sjemenom mesnih pasmina goveda u iznosu od 200 eura nakon telenja, uz uvjet da tele ide u daljnji tov.

b) Mesno govedarstvo kroz sustav-krava tele treba povećati u desetogodišnjem razdoblju za 50.000 krava mesnih pasmina goveda (Charolais, Limousin, Belgijsko plavo govedo, Angus, Aubrac, Salers). Godišnje povećanje treba biti 5.000 krava u sustavu kontinentalnih trajnih travnjaka i krških pašnjaka. Implantacija embrija u krave u zadnjoj laktaciji mesnih pasmina goveda u godišnjem planu od 5.000 komada i to s neograničenim trajanjem u broju godina.

c) Tovno govedarstvo u desetogodišnjem razdoblju treba povećati za 100 000 komada tovne junadi. Godišnje povećanje za 10 000 komada u tehnologiji tova baby beef sa sljedivošću GMO free brenda.

Samodostatnost Hrvatske u proizvodnji odabranih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (%)

• Revitalizacija svinjogojske proizvodnje u RH u desetogodišnjem razdoblju treba povećati broj tovnih svinja za 1.000.000 komada. Rasplodne krmače treba povećati za 50.000 komada s godišnjim povećanjem od 5 000 komada . Planirana proizvodnja je 20 komada tovljenika po krmači. Genetika je prema konceptu četverolinijskih križanaca Yorkshire, Landras, Pietren i Durok. Koncept novih farmi je tipski projekt (25, 50, 100, 250 i 500 krmača).
• Obnovljivi izvori energije u poljoprivredi: solarne fotonaponske elektrane treba vezati uz objekte u stočarskoj proizvodnji i uz broj uvjetnih grla. Kroz desetogodišnje razdoblje treba obuhvatiti minimalno 50% objekata u stočarstvu u proizvodnji solarne energije, kroz potrošnju za vlastite potrebe i isporuku viška proizvedene el. energije u javnu mrežu opskrbe. Izgradnja bioplinskih kogeneracijskih postrojenja za proizvodnju bioplina i električne energije prioritetno supstratom digestata iz stočarske proizvodnje. Nakon završenog procesa digestat se koristi kao organsko gnojivo za oranične površine. Izgradnja dvije rafinerije kapaciteta 100 000 tona godišnje za proizvodnju biogoriva iz poljoprivredne biomase (bioetanol i biodizel) s dva postrojenja, jedno u zapadnoj Hrvatskoj, a jedno u istočnoj Hrvatskoj.
• Projekt objedinjene nabave inputa u poljoprivredi i tipizacija proizvodnje. Objedinjena nabava inputa (gnojiva, sredstva za zaštitu bilja, sjeme i sadni materijal, stočna hrana i domaće životinje za tov) trebaju se koordinirati kroz Hrvatsku poljoprivrednu komoru te količinom postići najbolju cijenu. Paralelno treba razvijati sustav proizvođačkih organizacija koje će u sinergiji s HPK tržišno nastupati kod nabave sirovina i prodaje gotovih proizvoda. Tipizacija proizvodnje predstavlja projektiranje i gradnju tipskih projekata, staja, skladišta, hladnjača te pratećih objekata u poljoprivredi. Projekti bi bili tipski s nekoliko različitih kapaciteta, a za poljoprivrednog proizvođača bili bi besplatni u dijelu projektne dokumentacije.
• Financijska injekcija sektoru poljoprivrede kroz omotnice potpora, fiskalno rasterećenje te zajmove i kredite kroz financijske instrumente sa subvencioniranim kamatama.

a) Omotnica potpora 2014.-2020. godina treba se isplatiti u cijelosti u ugovorenim iznosima iz Pristupnog ugovora od strane RH.

b) Omotnica potpora 2023.-2027. prioritetno se treba povećati najmanje za 50%, te uključiti mehanizam proporcionalnog povećanja omotnice vezane uz opću inflaciju.

c) Financijski instrumenti, zajmovi i krediti za obrtna i osnovna sredstva na rok od 10 do 20 godina s kamatnim stopama 0,1 do 0,5% uz kolateral zasnovane poljoprivredne proizvodnje na godišnjoj razini.

d) Porezno rasterećenje poljoprivrede u smislu izuzimanja od oporezivanja osnovne potpore dohotku za održivost i investicijske potpore.

(nastavlja se)